Knjigom Glasa Koncila „Isusov poeta” prekida se tridesetogodišnja šutnja a izvor duhovne poezije toga poniznoga Božjega poete postaje dostupan svima.
Predgovor knjizi napisao je Stjepan Lice, a uredio ju je Slavko Nedić.
U dodatku knjige sabrani su i notni zapisi Novakovićevih uglazbljenih pjesama.
Nenad Mirko Novaković je u svojim duboko proživljenim – i jednako tako poticajnim – pjesničkim zapisima ne jednom pisao o kratkoći čovjekova ovoživotnoga hoda: „Nije li i ljudski život potok jedan koji isto tako teče, teče, teče. Prolaze dani, prolaze sati, prolaze minute. Koliko je blizu ušća on niti ne sluti!“ (1975.); „Koliki, Gospodine ne misle na zadnju stanicu a ona uskoro stiže – neminovno, svakog trenutka je sve bliže i bliže…“ (1976.) Nepuna tri tjedna prije svoje pogibije on zapisuje pjesmu „Oporuka“ (Stjepan Lice).
Nenad Mirko Novaković rođen je 1. studenoga 1957. godine u Sladojevcima (Slatina) a umro je 17. siječnja 1989. godine. Za kratkog svećeničkog života bio je upravitelj župe Zablaće, služio je kod sestara milosrdnica u Šibeniku, bio župni pomoćnik u župi Srca Isusova u Šibeniku, a od 1986. godine postaje župnikom u Betini na Murteru (Šibenska biskupija). Poginuo je na blagdan sv. Antuna Pustinjaka u prometnoj nesreći na Jadranskoj magistrali kod Žaborića, dok je žurio u mjesto Prhovo u župi Primošten ‒ Stanovi gdje je trebao služiti misu.
Nekolicinu pjesama mu je uglazbio Slavko Nedić i snimila grupa Karizma a jednu (Samo Tvoj)  uglazbio je don Gašpar Dodić.