Sprovod je na groblju Lovrinac u Splitu predvodio gvardijan Samostana Male braće u Dubrovniku fra Josip Sopta. Odmah nakon sprovoda u Samostanu sv. Ante na Poljudu sprovodnu misu predslavio je apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije nadbiskup Želimir Puljić. Nadbiskup Puljić u propovijedi je istaknuo da je smrt uvijek potresan događaj pa se zbog toga na nju često ne misli. Ipak, od svih nagovora, grobovi su najbolja i najutjecajnija životna propovijed, istaknuo je.

„Zato su sveci savjetovali svojim suvremenicima neka misle na zadnje dane i neka se češće smrti sjete. I preporučivali su im neka ispišu tekstove koje će držati na stolu ili na zidu, kao npr. onu rečenicu iz obreda Pepelnice: ‘Sjeti se da si prah i u prah će se vratiti’ i ne zaboravi, čovječe, da ćeš umrijeti. Znali su, naime, kako nas smrt ne ostavlja ravnodušnima, nego postavlja temeljna pitanja odakle dolazimo, kuda idemo i kamo to prelazimo. Jer, ‘ima jedna modra rijeka; svima nam je preko rijeke’, pisao je svojevremeno Mak Dizdar“, rekao je mons. Puljić.

Ispratili smo, rekao je nadbiskup, fra Franju koji je već prešao „modru rijeku“ u 70. godini života i u 53. godini redovništva. On je 46 godina svetu misu služio, propovijedao, od grijeha odrješivao i blagoslivljao u više biskupija i diljem Europe, rekao je, istaknuvši da je smrt uvijek nenadoknadiv gubitak. „No, kao vjernici mi na smrt gledamo očima vjere, pa nas je odar pokojnoga fra Franje podsjetio kako smo putnici i prolaznici na ovom svijetu. Dok iskazujemo dužnu zahvalnost našem bratu, prihvaćamo savjet sv. Monike koja je na samrti zatražila: ‘Sjećajte me se u svojim molitvama gdje god se našli’. Danas smo ispratili fra Franju na groblje gdje će počivati do dana uskrsnuća. Siguran sam da bi i on nama danas ponovio riječi svete Monike: ‘Sjećajte me se u molitvama gdje god se našli’“, rekao je.

Nakon što smo sahranili i položili u grob tijelo našega subrata fra Franje, sada ga ovom euharistijskom gozbom molitve pratimo i zahvaljujemo što je riječ Božju lomio, propovijedao i svete tajne dijelio, rekao je mons. Puljić. „Ovo je njegova posljednja propovijed, bez riječi. Ali, o Vječnoj Riječi i vječnom životu o kojem je i on toliko puta govorio kad je kraljevstvo Božje navješćivao. I dok ovdje stojimo svjesni da je i naš život žurno koracanje prema eshatonu, prema vječnosti, prema kući Očevoj, u ovoj prigodi ponavljajmo sa sv. Augustinom: ‘Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok u Tebi ne otpočine’. S takvim raspoloženjem molimo Svemogućega neka dobrostivo privede ovog našeg brata u prostranstva gdje tuge više neće biti, ni jauka, ni bola, već mir i radost u Gospodinu“, dodao je nadbiskup Puljić.

„On je pedeset i tri godine svjedočio i živio u posvećenom životu, a 46 godina lomio kruh nebeski, hranio ljude riječju i svetim sakramentima, posebice euharistijom koja sadrži ‘Svetoga nad svetima’. Euharistija je, naime, središte vjerničkog života koja stvara novo mesijansko pokoljenje i ispovijeda da je Isus ‘kruh koji je s neba sišao’ (Iv 6, 50). ‘Ne shvaćamo, ne gledamo, al’ po jakoj vjeri znamo, što van reda biva tu!’ O sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove; duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave. Pred tajnom života i smrti, u kontekstu žrtve Novoga Saveza koju prikazujemo za pokoj plemenite duše dragoga nam fra Franje, okupljeni oko stola Gospodnjeg, mi ćemo osnaženom vjerom ponavljati: ‘Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo!’ Pokoj vječni daruj mu Gospodine“, zaključio je propovijed nadbiskup Puljić.

Slovo o pokojniku pri kraju mise održali su fra Josip Sopta, koji je predstavio fra Franjin životopis, i vjernica iz Trogira, a gvardijan fra Frano Delić pročitao je pismo provincijala fra Tomislava Šanka koji je bio odsutan. „Fra Franjo je svojim je darom poznavanja stranih jezika te darom izrazite muzikalnosti obogatio mnoge koji su mu od Božje providnosti bili stavljeni na životni put. I dok kao ljudi tugujemo zbog njegovog odlaska, želimo se usredotočiti na nadu uskrsnuća koju nam donosi vjera. Živimo iz onoga što očekujemo i ta nada već je konkretna snaga za sadašnji život jer znamo da nam svršetak nije u ništavilu, nego u vječnom susretu s Onim koji nas je oduvijek želio“, poručio je provincijal u pismu.

„Benedikt XVI., sada već pokojni papa, jednom je prilikom izjavio kako je glazba medij od kojeg naše srce ustrepta, duh nam se nekako širi i lakše mu se obratiti Bogu. Ovu istinu fra Franjo je pokušao izraziti i živjeti. Njegova strast prema glazbi i stranim jezicima bio je Božji dar koji je koristio kako bi povezivao ljude. Danas se opraštamo od fra Franje, ali vjerujemo u vječni život i uskrsnuće koje nam je Krist obećao. Neka njegova duša nađe vječni mir u Božjem naručju. Hvala ti, fra Franjo. Počivaj u miru, a tvoja duša neka uživa u vječnom svjetlu uskrsnuća i miru nebeske glazbe“, zaključio je u pismu provincijal Šanko. Nakon mise, u klaustru i samostanskoj blagovaonici uslijedila je okrepa i druženje.