Na početku propovijedi dr. Singbo osvrnuo se na prigovor proroka Jeremije o nesposobnosti ili unutarnjoj zatvorenosti da poslušamo riječ Božju. Može se govoriti o svojevrsnoj okorjelosti ljudskoga srca kad je u pitanju Božja riječ, pogotovo kad je zahtjevna. No, naša prisutnost večeras ovdje pokazuje da želimo ići putem na koji nas poziva Isus: „Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa“.

Tumačeći Evanđelje po Luki (11, 14-23) u čijem je središtu Đavao, dr. Singbo upozorio je na njegovu najveću zamku – uvjeriti nas da ne postoji. Druga je pak krajnost ona koja vidi Đavla u svemu. Ako čovjek pogriješi na nekoj razini to ne treba odmah pripisati nekim zlim duhovima. Često ne uspijemo razumjeti slabost drugih nego odmah vidimo đavolsko djelo, a ne mora biti tako, upozorio je propovjednik.

U današnjem odlomku mnogi vide Isusov pakt sa đavlom. Isus je istjerao đavla pred njima, oni su vidjeli to čudesno djelo ali ne uspijevaju u njemu prepoznati Mesiju, nego čudesno djelo pripisuju đavlu, Beelzebulu. Tu prepoznajemo grijeh koji svakoga od nas vreba – ljubomora, zavist, upozorio je vlč. Singbo. Isus čini dobro ali ljudi to ne žele vidjeti nego ga pripisuju đavlu, koji po definiciji razdvaja. I mi možemo upasti u tu zamku i u nekome koji čini velike i dobre stvari, ali nam se ne sviđa, iz zavisti mu ne priznajemo ni dobro koje čini. Pritom je naveo primjer Majke Terezije koja je poručila: Dobro koje činiš pripisat će se tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno – čini dobro! Vlč. Singbo zaključio je da treba „prepoznati i zahvaliti Bogu na dobrom koje vidimo kod drugoga, makar nam je antipatičan“.

Druga se pak poruka temelji na Isusovim riječima ako je „svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će“. Takvo razmišljanje znači biti spreman raditi protiv samoga sebe. Govoreći o duhu razdijeljenosti, koji vidi i u hrvatskom društvu, osvrnuo se na one koji u svemu vide samo loše – pojedince koji će reći da ništa ne valja, zemlja je u kaosu, idemo u provaliju, vlada, sabor, gradonačelnici ne valjaju i obitelj, supruga, muž, djeca – ništa ne valja. Pa naposlijetku ostaje samo jedna osoba koja valja – ona koja tvrdi da ne valja ništa. Taj duboko u sebi nosi razočaranje, gorčinu, nezadovoljstvo. Na taj se način stvara razdor u obitelji i društvu i u nama samima, upozorio je propovjednik.

Poručio je vjernicima da „ne smijemo biti izvor razdora, podijeljenosti“. Svijet ne smijemo gledati tako, jer će onda Isusova žrtva na križu biti uzaludna. Molimo ga večeras, ali i svakoga dana svojega života, da unatoč svemu što nije dobro naučimo prepoznati ono dobro i zahvaliti Bogu na tome. Tada ćemo zasigurno svijet vidjeti drugačijim, pozitivnijim, milosnim očima, zaključio je propovjednik.

U nagovoru vlč. Odilon Singbo je govorio o kušnji promotrivši je kroz prizmu sedam kategorija. Prva je kategorija kada Bog iskušava sa ciljem da provjeri vjernost pojedinca, druga zabrana iskušavanja Boga, treća ponašanje prijatelja u iskušenju i solidarnost prijatelja s patnikom, četvrto podsjećaj na nečiju kušnju, peta strahopoštovanje, šesta vjernost kroz vlastitu kušnju, a sedma kategorija je molitva za oslobođenje od kušnje radi susreta s Bogom.

Govoreći o prvoj kategoriji istaknuo je kako Bog iskušava da provjeri vjernost pojedinaca. Najvažniji tekst u tome smislu nalazimo u Starome zavjetu gdje Bog iskušava Abrahama i gdje vidimo na koji način Bog postupa s onima koje iskušava. Kad Bog iskušava čovjeka, istaknuo je vlč. Singbo, čini to zato da ga približi još više k sebi. Preduvjet da bismo doživjeli milost da budemo podvrgnuti kušnji od Boga jest poslušnost. Moramo biti Bogu poslušni i prihvaćati njegove zapovijedi. Aktualizirajući to razmišljanje zapitao se je li vrijeme potresa vrijeme kušnje ili vrijeme kazne? Smatram da je ovo vrijeme kušnje. Ako želimo biti iskreni primijetit ćemo da smo se prilično udaljili od Boga te nam je ovo prilika da mu se vratimo i približimo, istaknuo je vlč. Singbo.

Druga je kategorija ne iskušavati Boga. To znači, objasnio je, ne zanemariti njegove milosti u vlastitome životu, moramo primijetiti dobro kojeg Bog čini u životu jer smo često skloni vidjeti samo zlo. To je neka vrsta iskušavanja Boga jer smatramo da nam Bog ne može pomoći, upozorio je vlč. Singbo.

Govoreći o trećoj kategoriji, ponašanju prijatelja u iskušenju, pročitao je tekst iz Sirahove knjige (6, 6-17) gdje se između ostaloga ističe: „netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje“. U Svetome pismu kušnja postaje prilika za čišćenje naših odnosa. U dobru su svi uz tebe, ali kad nadođu bolest, kriza, neimaština… tada se vidi tko je čovjeku pravi prijatelj. Paradigmatska je u tome smislu Isusova prispodoba o dobrom Samarijancu. Promatramo li je iz perspektive izranjenog čovjeka njegov je bližnji dobri Samarijanac, pa je stoga naglasak na tome kome se ja činim bližnjim, kome ja jesam bližnji i tko me takvog doživljava. Društvo se toliko individualiziralo, primijetio je vlč. Singbo, toliko smo otuđeni jedni od drugih, ne primjećujemo jedni druge, to možemo vidjeti i za obiteljskim stolom, i kad su zajedno ljudi ne komuniciraju, među njima nema prave komunikacije, zajedno smo ali sami. Odgovornost je roditelja primjećivati djecu.

U trenucima kušnje doživljavamo veliku solidarnost, oslanjamo se jedni na druge, kušnja ojača ne samo onoga koji pati nego i sve druge, na svim razinama. Vidimo to i na primjeru Hrvatske koja se ujedini kad se dogodi neka tragedija, potres, poplava, i to ne samo u domovini nego i izvan nje, to je pokazatelj velikog srca Hrvatske, istaknuo je vlč. Singbo primijetivši međutim kako ima trenutaka kad nema toga zajedništva.

Četvrta kategorija je podsjetnik na nečiju kušnju te je vlč. Singbo i u tome naveo primjer Abrahama koji se spominje kušnji kroz koje je prošao posvješćujući tako da je cijelo vrijeme Bog bio uza nj i davao mu snagu nositi se s kušnjom  i patnjom.

Peta kategorija su plodovi straha Božjega i kušnje. Uz Božju pomoć uvijek iz kušnje bivamo izbavljeni. Te plodove čovjek doživljava ako kušnju njeguje ili prihvaća kao od Boga poslanu, rekao je vlč. Singbo citirajući Isusove riječi koje se donose u Lukinom Evanđelju: „vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac“ (22, 28-29). Nijedna kušnja proživljena u svjetlu vazmenog otajstva ne može biti uzaludna, istaknuo je vlč. Singbo.

Šesta je kategorija vjernost kroz vlastitu kušnju i solidarnost prijatelja s patnikom. Vlč. Singbo je u tome kontekstu ponovno naveo jedan tekst iz Knjige Sirahove: „ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju. Učvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dođe.“ Često nam se događa da se vodimo logikom da će stvari krenuti po zlu, naglimo i unaprijed smo obeshrabreni zbog onoga što može biti. Unaprijed trpimo zbog nečega što može biti, a da toga uopće nije bilo, trpimo bez razloga. Valja nam se pripraviti i nevoljama valja ići ususret vodeći se primjerom svetoga Pavla koji je govorio: „Sve mogu u onome koji me jača“.

Na kraju, sedma kategorija je molitva za oslobođenje od kušnje radi susreta s Bogom. Vlč. Singbo tu je naveo primjer Tobije koji je bilo okružen silnim nevoljama i moli da bude oslobođen od kušnje da dođe k Bogu. Događa nam se da u trenucima patnje naša molitva glasi: zašto ja? zašto ne netko drugi? Vlč. Singbo spomenuo je u vezi s tim dolorizam to jest stav onoga koji smatra da što više trpi zadobit će veću milost, no to nije istina. Bog ne promovira patnju radi patnje, nismo na dobrome putu, ako tako pristupamo patnji nećemo nadvladati nego ćemo biti pobijeđeni patnjom ili kušnjom. Ako naučimo Bogu biti vjerni tada će se ostvariti njegova volja. Isus za vrijeme svoje muke moli Psalam 22, ali Isus zna i kako završava taj psalam, da završava nadom, zna da će ishod biti dobar. To će nam pomoći pravilno se nositi s patnjom i kušnjom, rekao je u svom nagovoru vlč. Odilon Singbo.

U četvrtak 18. ožujka duhovnu obnovu u remetskom svetištu s početkom u 18.30 sati predvodit će o. Tomislav Rukavina o temi „Milost nakon kušnje“.

Duhovna obnova izravno se prenosi na Laudato TV, putem mobilne aplikacije „Majka Božja Remetska”, na Facebook stranici „Župa Remete” te na mrežnoj stranici Župe Remete.