Nakon okupljanja i uvodnog pozdrava uslijedila je kateheza koju je u Oratoriju održao mons. Grbac. On se na početku osvrnuo na aktualnu pomodarsku praksu potpune komercijalizacije došašća i Božića, te u manjoj mjeri i Uskrsa,  koji sve više bivaju posvema iskorišteni samo za postizanje zarade, što je potpuno udaljeno od vjerskog i liturgijskog značenja toga vremena. S nebrojenim “adventskim” manifestacijama koje niču stječe se dojam da je advent najvažniji, a kao da je Božić manje bitan. Mnogo ljudi doživljava sva ta zbivanja kao potpuno odvojena od Crkve i vjere. Potpuni nedostatak veze tih modernih advenata s vjerskim aspektom svjedoči i činjenica da pojedine manifestacije koje nose ime advent traju do Sveta Tri Kralja. Organizatorima je to samo jedna turistička atrakcija, istaknuo je mons. Grbac te je spomenuo i adventske koncerte koji ne poštuju liturgijsku narav vremena došašća. Osvrnuo se i na praksu odlaska u kupovinu nedjeljom, pod strahovitim utjecajem marketinške mašinerije. Spomenuo je i modu darivanja, na primjer za sv. Nikolu, nekada se djeci darivalo nekoliko oraha, no bitno je bilo da ih se netko sjetio darivati. Vrlo je često suvremena realnost da se djecu bogato dariva za blagdane, jer se misli da će se tako nadoknaditi nedostatak vremena provedenog zajedno, i svo ono strpljenje, ljubav i poštovanje koje im se nije pružilo. 

Mons. Grbac  se osvrnuo i na sve češću pojavu organiziranja živih jaslica, te je upozorio da sudjelovanje ili posjećivanje takvih manifestacija nikako ne smije biti shvaćeno kao nadomjestak za misu. Svake jaslice, pa tako i te žive jaslice trebaju ljude voditi prema misi, u kojoj je živi Isus Krist u euharistiji. Upozorio je na opasnost razvodnjavanja dubokog i prevažnog značenja vremena došašća i božićnoga vremena zbog postojanja prevelikog broja popratnih sadržaja koji onda bivaju shvaćeni kao važniji od same svetkovine. Jedino kada Isus postane dio života čovjeka tada se postaje bolji čovjek, naglasio je mons. Grbac, u suprotnome poznavanje lijepe priče o Isusovu rođenju čovjeku ne služi ničemu, nadodao je. Kada bi se Božić shvaćao u njegovome pravome smislu tada zasigurno nakon Božića i Nove godine ne bi bilo toliko post blagdanskih depresija. Jedan od pokazatelja pravilnog shvaćanja značenja došašća je i sudjelovanje na misama zornicama, na koje ljudi dolaze unatoč hladnoći i unatoč svim vremenskim nepogodama. Spomenuo je primjer kada je on uveo mise zornice u pulskoj katedrali, od početnih pet osoba na zornici, do kraj adventa broj se popeo na pedeset, to nam pokazuje da je važno započeti, naglasio je mons. Grbac. Zornice moraju biti jedna duhovna obnova u došašću, a jednako tako je i običaj blagoslova kuća izvanredna prigoda za susret s obiteljima.

Osvrnuo se i na učestalu praksu odlazaka vjernika na najrazličitije duhovne obnove kod poznatih propovjednika, ali ako izostaje prisutnost u vlastitoj crkvi, u vlastitoj župi onda to nije dobro. Naglasio je važnost ispovijedi prije Božića, te spomenuo porast broja ljudi koji koriste mogućnost pruženu uoči Božića. 

Naglasio je da trebamo biti svjesni došašća kao vremena radosnog iščekivanja. Vrijeme je to pokazivanja ljubavi brige za starije i nemoćne, te sve potrebite. U eri posvemašnje tehnološke povezanosti nikada nije bilo više usamljenih ljudi, neka vrijeme došašća bude trenutak kada ćemo tim ljudima pokazati blizinu. Važnije od bilo kakvog dara je biti tu, biti prisutan za one koji su najpotrebitiji. Najbolji primjer i uzor u pravilnome življenju naše vjere, pa tako i vremena došašća nam je upravo Blažena Djevica Marija. Podsjetio je na njezinu ulogu na svadbi u Kani Galilejskoj, ona ondje nije rekla ‘to nije moja dužnost, tu su drugi koji se o tome brinu’, ona je jednostavno učinila što je mogla. Ni od nas se ne očekuje da učinimo čuda, već da vidimo potrebe drugoga, i da ljude upućujemo prema Isusu Kristu. Tako je činila Marija i zato nam je Crkva stavlja kao uzor. Druga figura koja nam treba biti uzor je sv. Ivan Krstitelj. On je pozivao ljude na promjenu života, isticao je da je on samo glasnik Onoga koji dolazi. On je primjer dosljednosti i odgovornosti. On nas poziva da budemo ono što jesmo, da činimo ono što činimo, ali da budemo iskreniji i da kroz svoj svakodnevni život više živimo svoju vjeru. 

Vi kao redovnice vi ste znak, vidjevši vas netko će primijetiti da još uvijek ima onih koji su spremni sav svoj život darivati Isusu Kristu. Svako vrijeme ima svoju težinu i u svakome vremenu je potrebno biti izazov i uzor.”

Mons. Grbac je završio izrazom zahvalnosti redovnicama na svemu što čine i pozvao ih da se ne obeshrabre nego neka i dalje budu znak. Pozvao ih je da budu uzor onoga što svojim životom svjedoče. 

Sudionice susreta su se nakon kateheze uputile u obilazak župne crkve Sv. Eufemije, a potom je u Oratoriju uslijedilo klanjanje i misno slavlje. Susret je završen zajedničkim objedom. Susretu su nazočile redovnice iz Pule, Poreča, Rovinja, Pazinskih Novaki i Plomina.