Na misi se okupilo oko tisuću vjernika među kojima su ove godine bile posebno brojne redovnice iz raznih družbi, ponajviše iz Istre i Rijeke, među kojima i s. Dobroslava Mlakić, vrhovna poglavarica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Misi je nazočio i načelnik Općine Svetvinčenat Dalibor Macan sa suradnicima te Božo Kirin, načelnik Policijske uprave istarske, čiji su djelatnici i u Lanišću i u Svetvinčentu pružili logističku podršku u regulaciji prometa.

U uvodnim riječima pozdrava, biskup domaćin, mons. Dražen Kutleša istaknuo je da je smrt i proglašenje blaženim mučenika Miroslava veliki povijesni događaj za sve vjernike i razlog velike nade i utjehe.

U osobi se našega blaženika spaja cjelokupna tragedija koja je pogodila pučanstvo Istre, Hrvatske i Europe tijekom prošloga stoljeća obilježenog trima velikim neljudskim sustavima, komunizmom, fašizmom i nacizmom. U osobi bl. Miroslava prepoznajemo pobjedu Kristova evanđelja nad totalitarnom ideologijom, pobjedu Božjih prava i savjesti nad nasiljem i ugnjetavanjem, pobjedu praštanja i pomirbe nad mržnjom i osvetom. Naš bl. Miro predstavlja svećenika i vjernika koji želi oprostiti i pomiriti se, očistiti sjećanje od mržnje pobjeđujući zlo dobrim tako da mu osveta postane oprost.”

U homiliji biskup Perić je, služeći se zazivima blaženika koje je on zapisao u svome Duhovnome dnevniku, kroz petnaestak citata nastojao okupljenima približiti jedinstveni svetački lik tog mladog svećenika. Napomenuo je da je upravo Duhovni dnevnik bio glavni izvor za procjenu Miroslavove svetosti. Mons. Perić je kod objavljivanja prvog izdanja Duhovnog dnevnika, 2017. godine, koje je pripremila Vicepostulatora, radio teološku korekturu, pa je stoga vrsni poznavatelj lika tog našeg Božjeg ugodnika.

Kroz razne citate koje je blaženik zapisao na poseban način tijekom duhovnih vježbi ili prije velikih životnih koraka, kao što je primanje reda subđakonata, đakonata i prezbiterata, mons. Perić je okupljenima na profinjeni način oslikao dubinu, duhovnu profinjenost, ali nadasve snagu proživljavanja duhovnih previranja koje je Miroslav zapisao, a sve s nakanom ispravljanja onoga što ga je u životu na bilo koji način udaljavalo od postizanja vjerničkog ideala, života sukladno Kristovu nauku.

“Tijekom duhovnih vježbi u Dajli, pripravljajući se za subđakonat, blaženik se na poseban način utječe Blaženoj Djevici Mariji, moleći je da mu od Boga isprosi milosti kako bi postao što vjerniji službenik Božji, da ne traži sebe nego samo Boga, i to ‘u svemu i svima’, da bude ‘čist na duši i tijelu’, ‘poslušan uvijek’ i ‘vjeran svome zvanju’. I u teškim trenutcima, ili napose u takvima, bl. Miroslav se utječe Blaženoj Djevici Mariji, pa tako na duhovnim vježbama za đakonat, u Puli, tijekom listopada 1942. moli ‘da ne padne u razočaranje, nego da nauči trpjeti za Boga'”, rekao je mons. Perić.

U Rimu, u studenome 1942. blaženik promišlja o svome odnosu prema bližnjima, svjestan da mu ponekad nedostaje poniznosti i ljubavi prema bližnjijima vapi Mariji da mu isprosi milost da poštuje bližnje kao što bi on želio da poštuju njega. U svome sazrijevanju blaženik je svjestan i napasti koje prijete njegovu životu u čistoći, svjestan je da mora bolje izbjegavati grešne prigode, i ta svoja poniženja prikazuje Majci Božjoj.

“Veličanstvena dubina kojom bl. Miroslav doživljava svoje svećeništvo vidljiva je iz zapisa u kojem se raduje najavi svoga ređenja, ali i iz duboke strepnje i straha hoće li ustrajati, hoće li dovoljno ustrajno i dostojanstveno ostvarivati svoje poslanje. U svojim mladomisničkim nakanama, koje je zapisao u Rimu nekoliko dana prije ređenja, u travnju 1942. spominje sve ključno i nužno za svećeništvo i što ono obuhvaća: prikazanje, darivanje, vjerno služenje, slava Božja, spas duša, poniznost i požrtvovnost, jaka volja u posluhu Bogu, molitva za narod, za roditelje, za brata i tri sestre, za dobročinitelje, prijatelje i sve koji se preporučuju u njegove molitve”, istaknuo je mons. Perić.

U ožujku 1944. bl. Miroslav zapisuje: ‘Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.’ Tko ovako u sebi njeguje ljubav prema Bogu za svoje vjernike, on će tu ljubav pokazati i u najvećem svjedočanstvu vjernosti, u prolijevanju vlastite krvi”, rekao je propovjednik.

“O dubini i snazi njegove posvećenosti životu prema evanđeoskim vrednotama najviše govori njegov zapis u dnevniku dva mjeseca prije mučeništva, 24. lipnja 1947.: ‘Daj mi, Bože, prije smrt nego da padnem u jedan grijeh nečistoće,  ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi. Inače kazni me, kroti me, ponizuj me!’, don Miroslav doživljava strepnje iznutra, prijetnje izvana. Ali on ima sigurno utočište. Ako je volja Božja, spreman je i u smrt samo da ne sagriješi. Grijeh je nesreća, a krjepost je sreća”, rezimirao je mons. Perić.

Posljednji zapis koji je propovjednik istaknuo, zapisan mjesec dana prije mučeništva, odnosi se na njegov, kako smatra blaženik, “neuspjeh u odgoju sjemeništaraca, i još ono što se govorilo za simpatiju jedne djevojke prema meni; i svemu tome nadodaje se i drugi moj, naš, neorganizirani posao.”, zapisao je vlč. Miroslav i nadodao “Postao sam neuslužan, nemiran, omalovažujem, kritiziram druge i starije, pa i poglavare, a i mlađe. Nisam više onakav, kakav sam bio. Onda sam rastao, a sada propadam. Bože moj, što se ja bojim za sebe! Hoću li ustrajati u svome zvanju?!” No, strepnju za zvanje pojačava još jedna dublja strepnja “Neka duboka bojazan napunjuje mi dušu”, predosjećajući možda nadolazeće mučeništvo.

“Komu da povjerim svoje poteškoće? Samo Tebi, Bože moj! I Tebi, Majko moja! Ti vidiš moje duševne patnje i trzavice. Ovo Ti prikazujem! – Ako je malo to, daj mi još!”, citirao je nadalje propovjednik, te nastavio:

Evo brata našega Miroslava, bogoslova i svećenika, od krvi i od mesa, u kušnjama od Duha i u napastima od zloduha, koji priznaje svoje neraspoloženje, nalazi mu uzroke. Za što je uvjeren da je kriv, iskreno se kaje, a uvijek se u ruke Božje predaje, spreman na mučeništvo ne puste želje, nego životvorne krvi.

Homiliju je zaključio zazivom: “Neka blaženi mučenik Miroslav sve potrebne i danas zagovara u nebu, gdje mu je molitva i moćnija i uslišanija.”

Misno slavlje završilo je blagoslovom s relikvijarom koji je bio izložen prigodom beatifikacije u pulskoj Areni 28. rujna 2013 godine. Nakon završnog blagoslova svi okupljeni pristupili su čašćenju relikvijara s relikvijama kojeg je na čašćenje davao vicepostulator vlč. mr. Ilija Jakovljević, a zatim su prošli u ophodu iza oltara gdje se čuvaju okrvavljeni blaženikov talar, i jastuk natopljen njegovom krvlju.

Prije mise prigodni duhovni glazbeno-poetski program u kojem je između pjesama pročitano više blaženikovih poznatih citata, izveli su Davor i Vesna Terzić iz Rovinja.

Na misu obljetnice mučeništva u Svetvničenat tradicionalno su došli hodočasnici iz raznih istarskih mjesta: iz Pule su s hodočasnicima bile sestre Milosrdnog Isusa, s. Jaira i s. Ivana, iz Vrsara je s dvadesetak hodočasnika dopješačio i župnik vlč. mr. Lino Zohil, a s hodošasnicima s Pazinštine bio je fra Marinko Klaić.

Misu je glazbeno animirao zbor iz Župe sv. Pavla u Puli pod ravnanjem dirigenta i voditelja zbora dr. Andreja Angelinija te uz orguljsku pratnju prof. Gabrijele Vuković.

Velike zasluge u organizaciji ovoga slavlja imaju vjernici Svetvinčenta predvođeni župnikom vlč. Darkom Zgrablićem, a potrebnu raspoloživost je dala i općina omogućivši prostore za osvježenje hodočasnicima pješacima nakon napornog pješačenja.

Misu je direktno prenosio Hrvatski katolički radio.

Trodnevnu duhovnu pripravu za spomen mučeništva ove je godine u svetvinčentskoj župi predvodio vlč. Joel Cattary.

Misa je ove godine, zbog učestalih pljuskova tijekom poslijepodneva održana u crkvi, a ne kako je uobičajeno, na trgu ispred crkve, no veliki broj hodočasnika koji je misu pratio na trgu, osim svih onih koji su se skupili u crkvi dokaz je da štovanje bl. Miroslava u Istri itekako živi i raste.