Osim godišnjice blaženikova rođenja, župa Lanišće je istoga dana proslavila i blagdan Gospe Fatimske jer župna crkva sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile ima pokrajnji oltar Gospe Fatimske. Osim domaćih vjernika sudjelovali su hodočasnici pristigli autobusima iz župe Sveti Lovreč Pazenatički u Porečkom dekanatu, te iz nekoliko zagrebačkih župa.

Misu je predslavio župnik domaćin vlč. Josip Mašina, a homiliju je izrekao vikar u labinskim župama vlč. Stipe Breko. Suslavili su i župnik u Svetom Lovreču Pazenatičkom vlč. Branimir Šapina te župni vikar u Lanišću vlč. Vasko Stojkovski.

Na početku mise, vlč. Mašina pozdravio je sve prisutne vjernike, osobito hodočasnike pristigle iz udaljenijih krajeva.

Sve je potaknuo da im bl. Miroslav i Gospa Fatimska budu od pomoći, a slavlje mise na duhovni rast. Naglasio je, da bl. Miroslav nije dugo živio, ali je njegov život bio vrlo dubok. „Dvadeset sedam godina bilo je dovoljno da ga Bog uzme k sebi, jer je svim svojim bićem prihvatio Boga. Molimo danas, da i mi možemo živjeti ovu svetost koju je živio bl. Miroslav, te da svatko danas otvori svoje srce da Bog čini čudesna djela i u našem životu.“

Vlč. Breko se u homiliji osvrnuo na čitanja Zavjetne mise bl. Miroslava Bulešića, te naglasio da ona podsjećaju što znači biti kršćanin, vjernik katolik, Isusov učenik.

Isus je došao donijeti radost, da naša radost bude potpuna, ali ta radost i mir nisu kako ih ovaj svijet tumači. Ta radost koju Bog daje je puno dublja, i ona često, gotovo uvijek prolazi kroz bol i trpljenje u ovome svijetu, jer je ovaj svijet, zbog toga što su naši praroditelji sagriješili i pustili zlo u njega, postao suzna dolina i mi neminovno moramo trpjeti razne stvari – rekao je propovjednik.

Posebice je ukazao na riječi iz drugog čitanja: „Svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni“ (usp. 2 Tim 3, 10 – 12), te posvijestio da to znači, da će svi koji žele ići putem svetosti, svi koji žele biti Kristovi, trpjeti u ovom svijetu progonstva. „I današnji dan, i današnja čitanja i blaženik kojeg slavimo, govore nam o smislu i vrijednosti trpljenja, patnje, boli i svega onoga što trebamo proći.“

Nadalje, vlč. Breko je istaknuo riječi iz Evanđelja: „Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre donosi obilat rod“ (Iv 12, 23 – 28). „Mi Crkva, kršćani, pozvani smo donositi rod, plod. Kakav? Za život vječni! Mi smo tu da pomažemo u otkupljenju duša, otkupljenju svijeta, da ljudi dođu do neba. To je poslanje Crkve. Crkva je lađa koja ljude vodi u nebo, i to je poslanje svakog vjernika, svakog čovjeka koji je kršten, da živi za spasenje ljudi. Isus Krist je otkupio svijet. Dok je hodao svijetom propovijedao je i činio čudesa, bilo je to njegovo poslanje, ali najveća stvar koju je učinio i po čemu je otkupio svijet to je u boli i u krvi, probodenih ruku, probodenih nogu, satima na drvu križa. Tako je Isus svojom smrću i uskrsnućem otkupio svijet. To je taj rod koji je donijela smrt Isusa Krista: spasenje duša“, rekao je vlč. Breko.

Stoga, nastavio je „ukoliko želimo pomoći u spašavanju duša, spašavanju svijeta, to možemo činiti samo na Isusov način, drugog puta nema. I propovijedanja, i pjevanja i druženja sve je to dobro, međutim, svijet i duše se spašavaju jedino trpljenjem, jedino Isusovim putem.“

Propovjednik je ukazao i na sv. Pavla koji je shvatio tu vrijednost kršćanskoga trpljenja. „On je shvatio Isusovu poruku kako se spašavaju duše, u trpljenju. Isus je prolio krv za svakog čovjeka, i otvorio vrata neba, vrata vječne radosti za svakog čovjeka. Samo On, isključivo Isus Krist. Međutim, mnogi ljudi odbijaju Isusovu krv, mnogi ljudi svjesno odbacuju nebo, odbacuju Krista, odbacuju vječnu sreću. Isus poziva nas, svoje učenike, Crkvu, kršćane da sudjelujemo u otkupljenju svijeta. Preko našega trpljenja pomažemo da duše koje su zatvorene za Boga da njihovo srce omekša, da mogu otvoriti svoje srce i svoj život jedino Spasitelju Isusu Kristu.“

Vlč. Breko je podsjetio i na pismo sv. Ivana Pavla II. iz 1984. naslovljeno „Spasonosno trpljenje“. Dakle, svi smo pozvani prihvatiti boli, patnje, progonstva i trpljenja Isusu za ljubav i obraćenje grešnika, i tada ta bol, patnja, krv, suze imaju moć da jedno srce omekša da se spasi netko tko ide putem pakla, tko srlja putem propasti – naglasio je.

Vjernicima je posvijestio i značaj euharistije. „Mi smo došli na euharistiju, a to je spomen-čin Kristove ljubavi, spomen-čin uskrsnuća. Kalvarijska žrtva se uprisutnjuje na oltaru pri svakoj svetoj misi, a na svetoj misi svi smo pozvani Bogu prinositi žrtve za spasenje svijeta. Mi prinosimo svoju bol, svoje patnje i sjedinjujemo s Isusovom žrtvom na križu i ta patnja postaje otkupiteljska.“

Podsjećajući na mučeničku smrt bl. Miroslava, propovjednik je naglasio, da i on pokazuje vjernicima da su pozvani istrošiti se za spasenje drugih ljudi. Citirajući nekoliko redaka iz „Duhovnog dnevnika“ naglasio je, da je blaženik uočio da se ljudi udaljuju od Boga, no, uočio je i svoju slabost, i moli Boga za snagu. Uvidjevši da svijet ide putem propasti, shvatio je da se za te duše kojima ga je Bog poslao treba žrtvovati i on Bogu prikazuje cijeli svoj život za njih. Tako shvaća moć trpljenja i sam se nudi kao mučenik. Vlč. Breko je podsjetio, da su mnogi molili za mučeništvo, no, upozorio je da je mučeništvo dar. „Sv. Franjo je vapio za mučeništvom, ali mu je Bog dao drugačiju patnju. Dakle, biti kršćanin znači: živ umirati za spasenje duša.“

Na kraju je još jednom posvijestio, da su svi pozvani na tiho trpljenje i mučeništvo. „Mnogi od nas neće proliti svoju krv za vjeru, ali Bog nam daje iz dana u dan iz časa u čas mogućnost da prihvatimo svaku bol iz Božje ruke i da prikažemo to Bogu za obraćenje grešnika. Na to nas potiče i sv. Pavao – ‚da prinesete sebe, kao žrtvu svetu, ugodnu Bogu‘.“

Zaključujući homiliju, vlč. Breko je naglasio da nije slučajnost da se bl. Miroslav Bulešić rodio na dan, na koji se tri godine ranije u Fatimi Gospa ukazala djeci.

I Fatimska poruka isto govori o žrtvovanju za grešnike, na što je Gospa poticala pastirčiće. „Fatimska djeca su to shvatila, shvatio je i bl. Miroslav. Stoga, smo i mi pozvani prihvatiti sve iz Božje ruke, Bogu za ljubav i obraćenje grešnika.“

Za nepromjenjive dijelove mise pjevana je Laniška misa, ili „Starinska maša“, kako ju nazivaju mještani. Riječ je o glagoljaškom pjevanju u kojem sudjeluje svekoliki vjernički puk, a prenosi se glazbenom predajom s generacije na generaciju, pojasnio je župnik Mašina na kraju mise.

Po završetku mise župnik je okupljenim vjernicima ukratko pojasnio povijesni kontekst događaja „krvave krizme“, te sam tijek događaja u danima neposredno prije kao i na sam dan kada se dogodilo mučeništvo. Poveo je zatim hodočasnike prema župnoj kući gdje je uređen spomen-prostor s velikim informativnim panoima te predmetima iz toga doba, a s posebnom je pažnjom uređen negdašnji župni ured, neposredno poprište ubojstva, gdje su se hodočasnici pomolili.

Posljednji dio programa obilježavanja 103. obljetnice rođenja bl. Bulešića u Lanišću bilo je prikazivanje filma „Razgovor“, redatelja Dominika Sedlara.