Susret je započeo misom koju je predvodio ordinarij mons. Zdenko Križić. U uvodnom pozdravu izrazio je radost zbog mogućnosti redovitoga svećeničkog druženja, kao i zbog činjenice što se ono događa upravo u tome svetištu Marijinu, “od koje molimo pomoć za svoje svećeničko poslanje, da nam ona bude utočište i ohrabrenje u svakodnevnom radu i posvećivanju”. Umjesto homilije, biskup je, kao i dosadašnjih godina, nakon evanđelja održao izlaganje o jednoj biblijskoj temi ili događaju. Ovaj put izabrao je egzegetsko tumačenje Isusova čuda u Kani Galilejskoj.

Taj odlomak, koji je opisao jedino evanđelist Ivan (Iv 2,1-12), istaknuo je mons. Križić odmah na početku, spada među najteže evanđeoske odlomke s kojima se egzegeti i teolozi stoljećima “muče”, a teškoće nastaju kada na scenu stupa Isusova majka kao posrednica. Naime, Marija na svadbi prva primjećuje zbunjenost domaćina i otkriva da je razlog tome nedostatak vina, a svadba nije završila, te ona o tome obavještava Isusa. Slijedi Isusov odgovor koji ostavlja dojam odbijanja, ili barem nezainteresiranosti za tu nevolju domaćina. Unatoč tome Marija se obraća posluzi riječima: “Što god vam rekne, učinite”, nakon čega evanđelist završava konstatacijom da tu Isus objavi svoju slavu i njegovi učenici povjerovaše u njega. Sve je u cijeloj toj sceni podosta misteriozno, nastavio je biskup Križić, osim činjenice da su se na toj svadbi našli Isus i njegova majka te Isusovi učenici, jer je, bez sumnje, riječ o nekakvoj Isusovoj rodbini po Marijinoj ili Josipovoj strani. Drama počinje, može se tako reći, kada Marija obavještava Isusa da je domaćinu nestalo vina. “Zašto Marija tu činjenicu stavlja pred Isusa? Otkud ona zna ili može biti sigurna da će Isus nekim čudom spasiti nezgodnu situaciju? Je li Isus već prije, u privatnom životu u Nazaretu, činio neka čuda, pa se Marija na temelju tog iskustva njemu obraća i očekuje da pomogne i u tome slučaju?”, rekao je biskup te naglasio kako evanđelist navodi da je to u Kani bilo prvo Isusovo čudo. “Neki egzegeti i teolozi tvrde da Marija ovdje Isusa samo informira o nevolji u koju su upali mladenci i članovi njihovih obitelji te da ona ništa drugo ne traži niti očekuje. Međutim te tvrdnje slabo stoje jer se iz svega jasno vidi Marijina diskretna želja da Isus nešto poduzme”, istaknuo je mons. Križić, dodavši kao argument Marijin intervent: “Vina nemaju”, što Marija Isusu govori nasamo, vrlo diskretno.

No, neki autori, nastavio je biskup, opet misle da se Marija ovdje služi svojim majčinskim autoritetom i vrši pritisak na Isusa. Zato, smatraju oni, treba razumjeti Isusovu zbunjujuću reakciju: “Ženo, što ja imam s tobom?” Jer on sada pred sobom ima samo Očev autoritet. Međutim, činjenica da Marija informira Isusa o novonastaloj situaciji, a ipak se iz svega vidi njezina želja da Isus nešto poduzme, nameće pretpostavku da Marija traži neki nadnaravni intervent. Jer inače ne bi rekla poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite.” No opet se nameće pitanje otkuda Marija traži od Isusa da učini čudo, ako do sada nema nikakvog iskustva o Isusovom čudesnom djelovanju. No, većina tumača smatra da je posrijedi Marijina vjera, koja je već do toga trenutka jako pročišćena, snažna pa ona iz iskustva zna da vjera stvara čuda. “Osim toga, ona zna da je Isus plod nebeske intervencije, da je on Božji i da kao takav ima određene božanske moći. Kao dobra vjernica znade kakva su sve čuda činili starozavjetni proroci (Ilija, Elizej, Izaija, prije njih Mojsije i drugi): umnažali su jelo, uskrisivali mrtve, ozdravljali bolesne. Stoga je i ona to mogla tražiti od Isusa, jer je bila svjesna njegove povezanosti s Nebom. Iz konteksta cijelog izvještaja jasno se razabire da je Isus učinio čudo na traženje svoje majke”, zaključio je biskup taj dio svojega izlaganja.

Hodočašće svećenika Gospićko-senjske biskupije u Oštarije

No, sada dolazi druga teškoća, nastavio je mons. Križić, a to je kako razumjeti Isusovu reakciju na Marijino posredovanje. “I ta reakcija nas uvjerava da se radi o Marijinom posredovanju, a ne samo o običnoj informaciji. Da se radi samo o običnoj informaciji da je domaćinu ponestalo vina, Isusova ovakva reakcija ne bi imala nikakvog smisla. Zašto bi on njoj rekao: ‘Još nije došao moj čas!’?”, rekao je mons. Križić, dodavši kako je upravo ta Isusova reakcija poslije donijela mnogobrojne komentare, od prvih crkvenih otaca do suvremenih teologa. A komentari su vrlo različiti. “Neki crkveni oci, kao što su Irenej, Ivan Zlatousti, Augustin, a poslije i mnogi drugi, vidjeli su u tim riječima Isusov prijekor Mariji zbog njezine nepromišljenosti. Sveti Augustin tako piše da Isus ovdje odbija Mariju priznati za majku, i zato joj se obraća sa ‘ženo’, jer, kako tvrdi Augustin, Isus čini čudo po moći svoga božanstva, a ne po svojoj ljudskoj naravi. I potom nastavlja: Na Kalvariji će on priznati Mariju za majku, jer on tu trpi u svojoj ljudskoj naravi kojoj je Marija majka. Zato veli: ‘Još nije došao moj čas!’, a taj čas je Kalvarija”, naglasio je biskup te naveo kako se doista kod evanđelista Ivana kada Isus govori o svom času (8,20; 12,23sl; 13,1; 17,1), to uvijek odnosi na Kalvariju. “Iz svega se vidi da je kod Ivana Isusov čas: Kalvarija. Iako i to neki egzegeti niječu, smatrajući da je Isusov čas, u ovom slučaju, početak njegova čudotvornog djelovanja. Ipak većina se slaže da je ovo čas kada se Isus distancira od majke, jer je sada usmjeren samo prema Ocu i vršenju njegove volje. Period privatnog života je završio. Isus sada objavljuje svoju neovisnost o majci, što je navijestio još kada je imao 12 godina i kada se izgubio u Hramu. Sada prisutnost Marije nije potrebna, ali će zato na Kalvariji biti tražena. Tada je njegov čas, i tada Marija mora biti blizu”, istaknuo je biskup te objasnio i zašto se Isus obraća Mariji s riječju “ženo”. “Sada je ona u njegovom životu ‘žena’ koju je Bog obećao pridružiti ostvarenju djela spasenja. Ni Isus sada nije obični sin tesara, nego Mesija, stoga i Marija stoji uz njega s novim imenom ‘žena’, što jasno aludira na knjigu Postanka i ‘ženu’, odnosno Evu, iz Edenskog vrta – to je navještaj Žene čiji će porod satirati zmijinu glavu (v. Post 2,15). Osim toga riječ ‘žena’ nema nigdje podcjenjivačko značenja. Kanaanki se Isus obraća sa ‘ženo’ kada hvali njezinu veliku vjeru. Također Samarijanki kada joj daje milost velike objave; preljubnici kada je oslobađa smrti; onoj ženi koja mu je pala pred noge u farizejevoj kući; Mariji Magdaleni poslije uskrsnuća: ‘Ženo, zašto plačeš?’ Sada, kada se Isus distancira od majke zove ju istim imenom kao i sve druge. I samog sebe nazvao je jednim novim, analognim, imenom: Sin Čovječji”, naglasio je mons. Križić.

U završnom dijelu svoga nagovora biskup je objasnio kako na Isusove riječi nema nikakve Marijine reakcije. Je li Marija razumjela Isusove riječi: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” i kako ih je razumjela, ne znamo, istaknuo je biskup Zdenko te dodao kako je sigurno da Marija te riječi nije razumjela kao odbijanje, jer – kako je prije rečeno – ne bi onda mogla reći slugama: “Štogod vam rekne, učinite.” “Mariju nosi samo vjera i ljubav. Ovdje u Kani dolazi do izražaja baš to: Marijina vjera i njezina ljubav. Ona kao da se ne obazire na Isusov odbijajući stav. Ona želi pomoći u nevolji. Ona je zasigurno morala razumjeti Isusove riječi različito od nas. Razumjela je nešto što mi ne uspijevamo iščitati iz tih riječi. Možda zato što nemamo Marijino iskustvo Boga, što nemamo njezinu vjeru i ljubav”, rekao je biskup te naveo kako u mnogim evanđeoskim događajima vjera ima snagu da proizvodi čuda i kako “Isus uvijek dopušta da ga ‘pobijedi’ osoba vjere. Ne može se pretpostaviti da je Marija imala manje vjere od npr. dvoje pogana: Kanaanke i satnika. Njezina vjera je proizvela čudo. Evanđelist veli da poslije čuda ‘njegovi učenici povjerovaše u njega’. Dok vjera učenika dolazi poslije čuda, Marijina vjera je bila ispred čuda, i ona ga je iznjedrila”, objasnio je biskup, naglasivši kako se tu “očituje primat Marijine vjere koja se nalazi na početku vjere Crkve. Marijina vjera je prokušana i stamena. Koliko god će na Kalvariji proživljavati neizrecivu patnju, ona je pod križem ‘stajala“, njezina se vjera nije rušila. U toj vjeri ona prihvaća Isusovo distanciranje, da bi mogla poslije mogla proširiti svoju majčinsku brigu na sve, da bi mogla prihvatiti u svoj zagrljaj svu Isusovu braću i sestre. Ona postaje majkom Crkve. Ona postaje majka koja ima zadaću da sve privuče Kristu. Njezine riječi iz Kane odzvanjaju kroz cijelu povijest kršćanstva: Učinite sve što vam on kaže!”, naglasio je biskup Križić, dodavši da su one posebno upućene njima koji su okupljeni u tome njezinu svetištu “od čudesa”, zaključivši kako je Marijina želja da čudesa u tome svetištu nikada ne prestanu i da su nam zato potrebni ljudi vjere, ali ne neke osrednje vjere, nego vjere koja ima snagu proizvoditi čuda!

Poslije biskupova nagovora svećenici su, umjesto uobičajene vjerničke molitve izmolili posvetnu molitvu sv. Josipu u Godini sv. Josipa, a nakon misnoga slavlje, na kojem je kao koncelebrant i orguljaš pjevanje vodio udbinski župnik Josip Šimatović, svećenicima je bivši oštarijski župnik Ante Luketić, sužupnik na Udbini, održao uz video prezentaciju izlaganje o povijesti mjesta Oštarije i svetišta Gospe od čudesa, od prapovijesti do suvrjemenosti, opisavši dramatiku uspona i padova te višestrukih pokušaja obnove tijekom prošlosti.

Proljetni hodočasnički susret svećenika završio je zajedničkim objedom u Vatrogasnom domu Oštarije, koji je organizirao župnik Pejo Ivkić sa svojim župnim suradnicima.

Hodočašće svećenika Gospićko-senjske biskupije u Oštarije