Suslavio je župni upravitelj vlč. Zdenko Lendl.

Nadbiskup Uzinić u propovijedi je govorio o vremenu između dva Kristova dolaska. „Svjesni smo da svijet u kojem živimo nije vječan. I kolikogod da se nadamo da je daleko taj trenutak u kojem će završiti svijet kojeg mi poznajemo, trebamo u skladu s tim živjeti. Isus upozorava u današnjem evanđelju na taj trenutak njegovog dolaska i zato govor o kraju za nas kršćane nije prijetnja nego nada, obećanje“, rekao je nadbiskup.

„On kaže da u tom trenutku neće biti važno ono što mi govorimo nego će biti važno jesmo li i kako smo prihvaćali i živjeli ono što nam je on govorio. Kako smo živjeli i prihvaćali njegovo evanđelje? Zato je ovo vrijeme adventa, vrijeme došašća, vrijeme u kojem bismo upravo u skladu s tim trebali malo postaviti svoje prioritete na prvo mjesto i to nam treba biti doista važno. Što je to što nas čini onima koji će biti spremni za taj susret? Kaže Isus da se to prepoznaje po tome što ćemo vršiti volju njegovog Oca koji je na nebesima. Da li se mi, u ovom vremenu došašća, želimo na pravi način pripremiti za Božić ali i za onaj konačni Kristov dolazak?“ upitao je nadbiskup.

Odgovor na to pitanje, propovjednik je ponudio sam rekavši da za njega nije potrebna teologija, već svjedočanstvo života utemeljeno na Svetom pismu. „Želimo li svoj život temeljiti na stijeni ili na pijesku kako kaže slika iz evanđelja? Trebamo biti stabilni i čvrsti kad Gospodin dođe, da nas prepozna kao one koji su njegovi po djelima, a ne po onome što govorimo. To je taj temelj na kojem trebamo graditi svoj život, to je taj temelj na kojem trebamo graditi Crkvu kao zajednicu koja želi nastaviti Isusovo poslanje, to je taj temelj na kojem bismo trebali graditi ovaj svijet prepoznajući se, ne kao neprijatelji, konkurencija, nego kao braća i sestre jedni drugima“, istaknuo je nadbiskup Uzinić.

„Čak i mi u Crkvi nekako lakše prihvaćamo logiku ovoga svijeta i gradimo s drugima na pijesku. Ovo vrijeme došašća je vrijeme slaganja prioriteta. Puno je oko nas ponuda koje nas žele prignuti nad sebe same. Nudi nam se sve, izazivajući u nama okrenutost prema sebi. To nije ljubav. Ljubav je prignutost nad druge. Ljubav je služenje drugima. Evo to je ono pravo građenje. Kad se tako gradi, imamo stabilan život čovjeka i kršćanina.

Kad se tako gradi, imamo dobru obitelj ,kad su svi prignuti jedni nad druge, a ne kad svatko vuče na svoju stranu. Kad smo prignuti jedni nad druge, tad može i svaka župna i biskupijska zajednica doista biti zajednica u kojoj je moguće prepoznati Isusa Krista i njegovo poslanje po nama u ovom svijetu. I društvo koje je tako organizirano je, zapravo pravo društvo. Ne možemo promijeniti druge, stoga pokušajmo na tom planu početi nešto raditi od sebe. Gradimo na stijeni. Prihvatimo prave vrijednosti, prihvatimo život ljubavi usklađen s Kristovom ljubavlju kako bismo učeći iz prvog Kristovog dolaska živjeli i prepoznavali različite Kristove dolaske u svom vremenu“, zaključio je riječki nadbiskup.