Modruš kao glasilo modruškog kraja izlazi već 20 godina za redom, a desetu godinu izlazi kao knjiga koja u ovom broju ima 176 stranica. Glavni urednik Zvonko Trdić u uvodnoj riječi osvrće se na proteklih 20 godina kada se list od početne 34 stranice pretvorio u knjigu sa zbirkom priča, podataka, sjećanja i usmenih predanja. Godišnjak Modruš je postao karta modruškog kraja te identiteta ljudi i prostora.

Slijedi rubrika Kultura i baština u kojoj Glorija Popović piše o spisateljici rođenoj u Ogulinu Emi Božičević i njezinoj knjizi Čarobni svijest. Matea Magdić piše o „Supostojanu bajke i povijesti: o ogulinskom frankopanskom kaštelu“ koji postajnu glavni segment novog rebrendiranja Ogulina od nekadašnjeg administrativnog središta u grad s turizmom baziranom na bajkama i povijesti.

Franje Puškarić piše o „Modruškim župnicima i upraviteljima župe“, dok dr. sc. Ivica Šute piše „Kako su Oštarci sačuvali svoje ime.“ Urednik Trdić predstavlja Katu Plivelićku, a Joso Žanić piše o Žanićima. U rubrici Sjećanja Damir Barešić piše o mladost, školovanju i odrastanju u Ogulinu, Klementina Batina piše o „Mlinu Mate Turkovića“, Josip Šibarić o „Doti“, Vlado Rendulić Vukov o „Težnji za boljim životom“, Zvonko Trdić o „Zapisu iz Vučje drage“, a Dragica Pasvlić tekst „Moj deda i ja“. U rubrici Aktualno se piše o proizvodnji bučina ulja u Turkovićima, otkrivanju spomenika Ivanu Mihaljeviću Baraku, a Modruš se zaključuje rubrikom In memorianm i sjećanju na suradnika i prijatelja Modruša dr. Milana Kruheka.

Godišnjak prati sva zbivanja u Modrušu i susjednim prostorima, kao i župi Modruš. Nakladnik lista je Katedra čakavskog sabora Modruše, glavni urednik je predsjednik Katedre Zvonko Trdić, lektorica Marija Trdić Ćuk, a grafički urednik Miroslav Salopek. Grafičku pripremu i tisak je obavio Durieux iz Zagreba. Na naslovnici lista dominira mlin na rijeci Dobri kome je posvećen jedan od tekstova u godišnjaku.