Sprovod vlč. Milovana bit će u subotu, 8. travnja 2023. u 13 sati u Svetvinčentu.

Rođen je u selu Režanci, u  Župi Svetvinčenat, 8. listopada 1937. kao prvo od desetero djece oca Ivana i majke Marije, rođene Racan. Kršten je 13. listopada, pet dana nakon rođenja, u župnoj crkvi u Svetvinčentu. U rodnoj župi primio je i sakrament svete potvrde 1946. godine.  U rodnom je selu 1949. završio osnovnu školu te je iste godine započeo srednjoškolsko obrazovanje u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu, gdje je ispit zrelosti položio 1957. godine. Nakon dvogodišnjeg ispunjenja vojne obveze u Titogradu i Skopju nastavio je, ranije započet, filozofsko-teološki studij u Pazinu. Diplomirao je 1967. na Visokoj teološkoj školi u Pazinu.

Red đakonata primio je u Pazinu 29. lipnja 1962. po rukama mons. Dragutina Nežića, a on ga je zaredio i za svećenika 22. srpnja 1962. godine. Mladu misu proslavio je u rodnoj župi 26. kolovoza 1962., 11 godina nakon mlade mise vlč. Miroslava Milovana, koji je bio prvi od petorice svećenika poteklih iz te šire obitelji. Za mladomisničko geslo vlč. Milan Milovan odabrao je zaziv „Marijo, vodi nas k Isusu!“

U aktivni pastoral ušao je još za vrijeme studija teologije, kao student je vikendima odlazio pomagati vlč. Ivanu Žufiću u Labinu i Podlabinu. Nakon dvije godine uslijedila je župnička služba u Svetoj Nedelji, Šumberu i Svetom Martinu. Na Labinštini je proveo 25 godina. Nakon toga, u vrijeme osamostaljenja Hrvatske, bio je župnik na krajnjem jugu Istre, u Premanturi i Pomeru te u Banjolama gdje je u hotele bio smješten velik broj izbjeglica. Vlč. Milovan se je aktivno uključio u karitativno djelovanje i aktivno je pružao dušobrižničku skrb tom velikom broju potrebitih.

U siječnju 2004. preuzeo je Župu Gospe od Mora u Puli, u naselju Stoja, gdje ostaje 12 i pol godina. Potom je premješten u Ližnjan, mjesto istočno od Pule. Ondje je ostao kratko, zbog prijeloma uslijed pada ubrzo je smješten u Svećenički dom Betanija. O blagdanu sv. Vinka, 22. siječnja 2022. zajedno s još dvojicom svećenika, proslavio je svoj dijamantni svećenički jubilej, 60. obljetnicu svećeništva. Preminuo je u Svećeničkom domu Betanija.

Cijeli je svoj život proveo marljivo, vrijedno i revno radeći u pastoralu, gdje god je bio poslan i na načine kako je to bilo najpotrebnije. O njegovoj pastoralnoj razboritosti i širini najbolje govori jedna crtica iz njegove pastoralne prakse, u izbjegličkom hotelu u Banjolama: majka dječaka koji je trebao primiti sakrament potvrde, dolazi zabrinuto kod vlč. Milovana kako bi mu rekla da ne može, iz ratom zahvaćenih krajeva, pribaviti potvrdu o krštenju. Njegov odgovor „Vaša priustnost na nedjeljnim misama je najbolja potvrda“, toj je vjernici pokazala njegovu plemenitost, ali i pravo, milosrdno lice Crkve. Vlč. Milovan u razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu 2022. osvrnuo se na svojih 60 godina svećeništva. Razgovor je dostupan na ovoj poveznici.