Istina je prava novost.

Proslava blagdana Gospe Karmelske u župi Smiljan

Župa Majke Božje Karmelske Smiljan u Gospićkom dekanatu proslavila je 16. srpnja svetkovinu svoje nebeske zaštitnice, Gospe Karmelsku.

Slavljene su dvije mise koje je predvodio i propovijedao dominikanac o. Ivan Dominik Iličić iz Rijeke, a koncelebrirali su generalni vikar mons. Marinko Miličević, kancelar i tajnik preč. Mišel Grgurić, domaći župnik preč. Nikola Turkalj, preč. Luka Blažević, ravnatelj Caritasa, preč. Mario Vazgeč, vlč. Zlatan Sušić, vlč. Ivan Miškulin, vlč. Ivica Miloš, vlč. Pero Jurčević, vlč. Herbert Berisha.

Velika je stvar ako možemo ponizno biti svjesni da smo potrebni pomoći, milosti, zaštite Božje, ali i Gospine, rekao je o. Ivan Dominik u homiliji te nastavio: Mnogi ljudi se često previše uzdaju u sebe i u svoje snage. Kaže sv. Ivan od križa: „Tko se uzda u sebe gori je od đavla.“ Istinito! Uzdajmo se u Gospodina, u njegovo milosrđe, jer On želi štititi ljudski rod. Postao je čovjekom u krilu Presvete Djevice, rodio se i došao da bi nas učinio dionicima božanske naravi da bi nas priveo novom životu, spasenju, radosti, da bi nam dao novo srce, nove oči, da bi nas zaštitio, prije svega od duhovne propasti, od đavolskih zamki, od zla, od mržnje i od nepraštanja, a napose štiti nas od neprijatelja. Opasno je misliti da nemamo neprijatelja, da nema đavla, zlih duhova… Ne trebamo se njih bojati. Mi vjerujemo u Boga koji je pobijedio, koji je jači od zla i Zloga, koji razgoni tamu. I Presveta Djevica također. Sotona ne može podnijeti Božju prisutnost u njezinoj duši u njezinoj osobi. Ona je toliko Božja da on tu gubi. Mrzi je cijelim svojim bićem, jer Marija je stvorenje. Bog je Bog. Zna da Bogu ne može ništa. Ali kad jedno stvorenje postaje toliko savršeno i bezgrješno to mu je još veći poraz. On bježi i pred Marijom. Dakle, ne trebamo ga se bojati nego biti s Gospodinom koji je pobjednik i vjerovati da Bog i po nama razgoni tamu, ali ludo je misliti da neprijatelja nema. Tad je on i najopasniji. Stoga, molimo Marijin zagovor da budemo sve dublje s Njom povezani od koje đavao bježi i da budemo zaštićeni od njegovih zamki koje su često lukave pa upadamo u njih. Na kraju krajeva često jedni druge optužujemo, a svoje grijehe skrivamo.

Dođimo ponizno pred Gospodina, pozvao je o. Ivan Dominik Iličić, priznajmo svoje krivnje, pokajmo se za njih i molimo Gospodina oprost i oslobođenje. I tako se događa jedan duhovni rast. Ako su sveci vidjeli koliko posla ima s njihovim srcem, što onda reći koliko posla ima s našim srcem? Priznajmo da smo potrebni Marijine zaštite i Božje milosti. Dopustimo joj da uđe u naš život, da uđe sve dublje. To je onda poniznost prava koju Marija uprisutnjuje na savršen način.

Poniznost je biti svjestan da si potreban Božje milosti. Sam po sebi nemaš ništa što ti nije dano. Pa i sam dar života si primio. Čezni da se Bog po Tebi proslavlja. Tada oni koji su najponizniji postaju najveći, jer je Bog u njima velik. To je poruka kršćanstva i Crkve. Čovjek postaje velik u Bogu jer Bog u njemu prebiva i djeluje. I onda zajedno s Marijom i mi veličamo Gospodina. Veliča duša moja Gospodina. I onda i sveta misa i naš cjelokupni život postaje pravo zahvaljivanje i slavljenje Boga. Muškarac i žena se na poseban način daruju jedno drugome, žrtvuju se jedno za drugo, ljube se sebedarnom ljubavlju ako su Božjoj ljubavi otvoreni i rastu u sebedarnosti, brinu se za svoju djecu, brinu se i šire, brinu se i za druge ljude. Čeznimo da i drugi ljudi otvore svoje srce Gospodinu. To je nama važna dimenzija poslanja i svjedočenja, poručio je propovjednik.

Ako je Božja ljubav živa u našim obiteljima, nastavio je o. Ivan Dominik Iličić, onda to djeluje i na druge ljude i mi to svjedočimo ponajprije svojim životom ali i riječima. I druge potičemo da se otvore Bogu. Danas ima sve više mladih u Hrvatskoj koji doživljavaju da je Bog živ, da je Crkva živa, da je Crkva predivna i to svjedoče. Prije su mnogi bili daleko od Crkve, ali dogodilo se da su to dublje upoznali. Širi se jedan val Duha Svetoga našom domovinom i Gospodin je obnavlja, preporađa, podiže nove generacije. Molite na tu nakanu i vjerujte da će tako biti. Marija štiti našu domovinu i Crkvu i Crkva uvijek ima budućnost. Bog uvijek nađe put za svoju Crkvu… Da bi mogao voljeti druge domovine i zemlje trebaš najprije poštivati i voljeti svoju zemlju i svoj kraj, da bi mogao poštivati druge, moraš voljeti samoga sebe. Ako ne ljubiš sebe i ne prihvaćaš Božji plan za svoj život, kako ćeš onda moći ljubiti druge ljude. Ista logika je s domovinom. Ljubimo svoju zemlju i stavljajmo je pod Marijinu zaštitu.

Nasljedujmo Mariju, pozvao je propovjednik, i k njoj hodimo. Isusu po Mariji dolazimo. To je bilo geslo velikoga pape Ivana Pavla II. velikog sveca i mistika. Posve tvoj. Ako sam posve tvoj Marijo, želim po Tebi Marijo, dolaziti Isusu. I mi smo uključeni u Njegovo djelo, u njegovu proslavu u ljudskome rodu. Ako Bog djeluje po nama, kako neće više djelovati po Mariji?! Zašto bismo to odbacivali?

Često puta nama manjka tišine za osobnu molitvu gdje ćemo taj blagi lahor Duha Svetoga osluhnuti, imati vrijeme za šutnju, kontemplaciju, molitvu. Svi katolici pozvani su imati vrijeme oaze, vrijeme tišine, susreta s Gospodinom u osobnoj molitvi a onda i u zajedničkoj molitvi. Nađi milosno vrijeme u kome te jedna minuta mijenja kad si s Isusom, kad si s njim povezan.

Upravo riječ karmel je plodni vrt, plodna zemlja – slika duše koja je Bogom natapana, koja je plodna, koja je procvala. To su pozvani na poseban način biti svi kršćani. A ta milost nije nažalost, zaživjela.“ O. Ivan Dominik završio je propovijed pozivom: „Molimo Gospodina, po zagovoru Majke Božje Karmelske, da natapa našu dušu svakim danom sve više i da nađemo onoga pravoga samoga sebe. Tko sam to ja u Božjem naumu? I da dublje upoznamo Boga i u odnosu s Njime nađemo pravo poslanje i mjesto u Crkvi, u obitelji, u svom kraju… da po nama Bog oživljava našu domovinu, pa i ovaj naš lički kraj, da svaki od nas bude posrednik po kojem će Bog natapati to okruženje u kojemu živite i u kojemu imate određeno poslanje.“

Na kraju mise župnik Turkalj zahvalio je svima i pozvao na zajedničko druženje i okrjepu.