Na proslavi se okupilo oko pedesetak vjernika u župi u kojoj su katolici u manjini.

Svetu misu je predvodio župnik Generalskog Stola i Mrežničkog Bresta vlč. Mario Kralj. Uz domaćeg župnika vlč. Igora Lulića, ovo misno slavlje su uzveličali i bivši (prvi) župnik Donjeg Lapca vlč. Dino Rupčić, sadašnji župnik Drežnika.

Važnost sv. Ivana Pavla II prepoznali su i ostali svećenici Udbinskog dekanata koji su se odazvali pozivu domaćeg župnika: vlč. Mile Čačnjar, župnik Korenice, fra Ivan Šimunac, župnik Gračaca, don Štef i don Jozo, salezijanci sa Plitvica, vlč. Ante Luketić, sužupnik Udbine te preč. Josip Šimatović, dekan Udbinskog dekanata.

U svojoj propovijedi, vlč Kralj je istaknuo kako je sv. Ivan Pavao II bio uistinu pravi pastir svog stada, koji je tražio izgubljenu ovcu, doveo natrag zalutalu, povio ranjenu i okrijepio nemoćnu.

“U svojem djelovanju uvijek se vodio poniznosti i marijanskom duhovnosti – prihvaćao je volju Božju i nastojao je u svoj život provesti. Osobito je to činio kroz svakodnevnu molitvu sv. Krunice kroz čija se otajstva razmatra Isusov život i s Marijom se nasljeduje Isusa. Na njegovom licu odsijevala je blagost, otvorenost i prisutnost Božja. Upravo to bi svaki kršćanin trebao imati – odsijevati vedrinom prisutnosti Božje. Ključ za to nalazi se u osloncu na križ. Sv. Ivan Pavao II. se u svojoj starosti oslanjao na križ koji je kao biskup i sveti otac nosio, i to ne samo križ kao fizičku dimenziju (sam križ kao oslonac, štap) već i na onaj duhovni križ – prihvatio je sebe, svoju ulogu u Božjem promislu. Ivan Pavao II. je znao i prenio svakom tko ga je susreo, bilo uživo bilo preko televizijskog prijenosa kako Bog daje onoliko težak križ koliko mi možemo nositi. Ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Crkve, a osobito našeg hrvatskog naroda, a na poseban način time što je proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim”, rekao je vlč Kralj.

Propovjednik je zaključio riječima samog sv. Ivana Pavla II kako je križ znak otkupljenja, prisutnost Božja – križ je istinski znak nazočnosti Sina Božjega po kojem se objavljuje Otkupitelj svijeta. Na koncu je pozvao okupljeni narod da nasljeduju svetog Papu kroz poniznost (prihvaćanje samog sebe i okružja u kojem živimo) i oslanjanju na križ (znak prisutnosti Božje). Jedino tako možemo uistinu biti djeca Božja koja grade novi svijet – svijet Božje prisutnosti.