Hodočasnike je u program hodočašća uveo katehezom riječki nadbiskup i metropolit Mate Uzinić. Poželjevši im dobrodošlicu, podsjetio ih je na samo značenje hodočašća. „Hodočašće inače simbolizira i život kao takav. Mi smo na putu, imamo pred sobom cilj. Vjerujemo kao kršćani da je taj cilj Krist Gospodin, ali da bi došli do tog cilja, moramo ići s Njim i za Njim. Ova su hodočašća doista simbolična, vode nas k Njemu, Njegovom čudotvornom križu ovdje u našoj katedrali.“

Nadbiskup je usmjerio vjernike potom na značenje Isusove majke Marije na tom životnom putu hodočašća i podsjetio da se u riječkoj prvostolnici nalazi oltar posvećen Gospi Žalosnoj. On nas vodi Majci koja je stajala pod križem i pod križem dobila zadaću da bude naša majka. Mi smo dobili zadaću da je učinimo svojom majkom. Neka i jedno i drugo otajstvo, dolazak Isusu pod križ i otajstvo prepoznavanja i prihvaćanja Marije kao majke uz njezin zagovor bude nešto što će nas osnažiti da nakon ovog hodočasničkog puta u našu katedralu možemo nastaviti naše hodočašće u svakodnevici, rekao je nadbiskup Uzinić.

Dotaknuvši se važnosti aktualnog sinodalnog hoda Crkve, izrazio je želju „da naša Crkva u Rijeci nastavi taj sinodalni hod prvenstveno kroz sinodalne susrete koji bi se trebali nastaviti događati u našim župnim zajednicama. To je poticaj promišljanju treba li nam jedna biskupijska sinoda, prva sinoda Riječke nadbiskupije, kako bi na sinodalan način pokušali tražiti odgovore na pitanja svojeg postojanja i svojeg poslanja u ovom našem vremenu.“

Kako bi vjernicima približio značaj obljetnica u kontekstu potreba aktualnih u određenom trenutku, nadbiskup se osvrnuo na stotu obljetnicu odvajanja župa od najstarije i tada u gradu Rijeci jedine župe Uznesenja Blažene Djevice Marije. To odvajanje bilo je odgovor na potrebe tog vremena. Ono što mi trebamo sada, slaveći tu obljetnicu, jest vidjeti koje su to odluke koje mi trebamo zajedno donijeti, kako bi Crkva odgovorila na izazove koje mi danas imamo, rekao je nadbiskup hodočasnicima od kojih su neki iz župa koje su nastale tim odvajanjem, a sada pripadaju prvostolnom dekanatu (Župa sv. Romualda i Svih Svetih, Župa Gospe Lurdske te župa od koje su navedene nastale – Župa Uznesenja BDM).

Sutra je druga korizmena nedjelja, za koju je papa Franjo  iskoristio evanđelje te korizmene nedjelje kako bi kao nit vodilju istaknuo Isusovo preobraženje na gori. Papa ga uspoređuje s korizmom ali i sinodom, rekao je nadbiskup te uspoređujući taj dio evanđelja o Isusovom preobraženju na gori i sinodalni hod, vjernicima poručio da sinodalni hod i korizmeni hod s Isusom na goru trebaju nam pomoći u nadvladavanju manjka vjere i one otpore koje imamo u nasljedovanju Isusa na križnom putu.

Molitva križnog puta ne smije ostati samo molitva već i sredstvo prepoznavanja u kojim se to negativnim ulogama Isusovog križnog puta nalazimo, ali s nastojanjem da budemo pozitivni akteri kako bismo se našli s Marijom pod križem i prepoznali u Isusu svoga Gospodina, a u njoj svoju zagovornicu, a zapravo i model koji trebamo nasljedovati. Polazeći od evanđeoskog događaja preobraženja na gori, nadbiskup je izdvojio dva savjeta vjernicima u korizmi: „Prvi savjet je koji papa daje u korizmenom i sinodalnom vremenu je ‘Slušajte ga!’ – poruka da slušamo Isusa. Druga poruka je da se ne bojimo. Kada su učenici bili u strahu, Isus im kaže da se ne boje. Ne trebamo se bojati.“

Na kraju kateheze, nadbiskup je podsjetio: „Ove godine će biti dvadeset godina da je papa Ivan Pavao II. posjetio naš grad. On je svoj pontifikat započeo riječima ‘Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu jer on ništa ne oduzima, a sve daje!’ Želio bih da ova korizma doista bude hod u kojem idemo za Isusom i slušamo ga, hrabar hod u kojemu se nećemo bojati suočiti s određenim pitanjima. Kroz sinodalno promišljanje bismo trebali napraviti raščlambu onoga što činimo, realno. Trebali bismo vidjeti kako možemo graditi naše sinodalne strukture kroz zajedništvo, sudjelovanje i poslanje naše riječke Crkve. Krsno poslanje koje nas čini kršćanima je temeljno poslanje a u tom poslanju imamo i različita druga poslanja. Imamo mnoge izazove. Naš grad je socijalno ugrožen grad, mladi se nalaze na margini Crkve zbog naglašene sakramentalizacije, a nedovoljne katehizacije. Imamo mnogo rastava, problematiku beskućnika i migranata. Pitanje je koliko smo na te potrebe odgovorili, a nečije potreba mijenja svakog čovjeka.“

Smatram, nastavio je nadbiskup, da bi nam u traženju tih odgovora dobro bilo da uđemo u sinodalne procese, no ja ne želim donijeti sam tu odluku nego da i ta odluka bude plod razlučivanja. Ovo promišljanje ćemo sada nastaviti duhovnim promišljanjem. Krenut ćemo za Isusom, slijedit ćemo ga na putu križa s uvjerenjem da će nam On biti blizu u našim životnim križevima, zaključio je nagovor nadbiskup Uzinić.

Molitveni hod vjernika nastavio se nagovorom kao dijelom pokorničkog bogoslužja kojega je uputio Michele Cittadino, župnik župe Blažene Djevice Marije Karmelske s Donje Drenove. U nagovoru je okupljene podsjetio da sve što čovjek čini dolazi prvenstveno iz njegove nutrine. I grijeh nastaje u čovjekovoj nutrini. Mi smo se kao vjernici ovog dekanata okupili i važno je da svjedočimo zajedništvo, samo u zajedništvu se uskrsli Krist proslavlja. U zajedništvu uskrsli Gospodin može nam oprostiti i preuzeti naše grijehe.

Kako bi vjernike potaknuo na ispit savjesti koji prethodi sakramentu pomirenja, Cittadino je istaknuo: „Svjesni smo naših strahova i naših ljudskih slabosti. Upravljamo pogled prema uskrslom Kristu da svojom riječi i svojim Duhom rasvijetli našu tamu i otkrije nam izvor našeg mira. Mnogo puta se umorimo od opraštanja. Umorimo se od toga da tražimo oprost. Dosta nam je. Međutim, Bog nikada ne kaže ‘Dosta!’ Što nas može onda promijeniti? Božje milosrđe. On se očituje prema nama poput majke. Ispovijed tu predstavlja novo krštenje, gdje možemo iskusiti preobraženje. Ondje pored naših grijeha i slabosti možemo iskusiti Božje milosrđe. Grijeh ima svoju dimenziju, horizontalnu i vertikalnu, znak križa. Horizontalna je odnos s drugima, vertikalna, odnos prema Bogu. Moramo preispitati svoj odnos sa bližnjima, jer stvoreni smo za nebo. Tako možemo iskusiti pravo preobraženje.“

Nakon pobožnosti križnog puta kojega je predvodio prvostolni dekan Sanjin Francetić i prilike za ispovijed, slavljena je misa koju je predslavio nadbiskup Uzinić u zajedništvu sa svećenicima prvostolnog dekanata. U propovijedi je napomenuo da hodočašće u prvostolnicu možemo staviti u sinodalni kontekst. Osvrćući se na evanđelje, taj kontekst je prvenstveno Isusov govor na Gori gdje Isus govori da nije došao dokinuti, nego ispuniti zakon. Na različite načine ga možemo dopuniti. U današnjem evanđelju je rečeno da treba ljubiti svoje neprijatelje. Isusove riječi ‘čuli ste da je rečeno, a ja vam kažem…’ jest to dopunjanje. Ovo naše sinodalno razdoblje nije razdoblje u kojem želimo bilo što dokinuti, već razdoblje u kojem želimo dopuniti, istaknuo je nadbiskup.

To nije razdoblje, nastavio je, u kojem se želimo odreći pologa vjere i naših vjerskih istina, već ga želimo promisliti u ozračju vremena u kojem živimo. To činimo kako bismo u kontekstu evanđelja promislili o izazovima koje ono stavlja pred nas. U duhu Drugog vatikanskog sabora, to je čitanje znakova vremena. Ne mijenjamo evanđeosku poruku, nego je u skladu sa znakovima vremena iščitavamo na nov način i pokušavamo na te znakove odgovoriti evanđeljem Isusa Krista kako bismo nastavili biti to što jesmo i da bi drugi  uvidjeli ljepotu onoga što jesmo, i oni sami prihvate taj put i krenu s nama, s Isusom i za Isusom, rekao je.

Posvjedočivši vjernicima svoje promišljanje evanđeoskog ulomka o ljubavi prema neprijateljima, nadbiskup je rekao: „Sinoć, kad sam pročitao evanđelje, shvatio sam da me jedna rečenica posebno dira. ‘Budite savršeni kao što je Otac vaš savršen’. Ona je izrečena u kontekstu ljubavi, osobito prema neprijateljima, dakle prema svima. Ljubavi koja nas osposobljuje biti kao Bog. Zašto me ovo provocira? Isus nije rekao: ‘Budite savršeno dobri kao što je savršeno dobar Bog.’ Nije nam to rekao jer zna da mi to ne možemo. Nije rekao: ‘Budite snažni i moćni kao što je snažan i moćan Bog.’ Zašto nam to nije rekao? Zato što zna da mi to ne možemo. Nije rekao ni: ‘Budite savršeno nepogrešivi kao što je nepogrešiv Bog.’ Zašto nam to nije rekao. Jer on zna da mi to ne možemo. Zašto nam je rekao da budemo savršeni kao On, ljubeći? Ljubeći čak i neprijatelja. Zato što je moguće ljubavlju postati savršen. ‘Ljubi i čini što hoćeš’, govorio je sveti Augustin. Kad iskreno ljubiš, ljubiš onako kako je Bog u Isusu Kristu ljubio nas. On nas je ljubio do dara života. Naravno, sami nismo sebi dostatni i ne možemo se uzdići do te veličine. Ali onaj koji nas je stvorio nam to svojom milošću omogućuje. I sve počinje unutra. Unutra se začinje mržnja, ali se unutra začinje i počinje ljubav. Oslobodimo svoje srce od mržnje i ispunimo ga ljubavlju. Budimo savršeni kao što je savršen Bog koji nam se objavio u Isusu Kristu.“

Na kraju euharistijskog slavlja, okupljenim vjernicima se obratio rektor katedrale svetog Vida, Mario Tomljanović rekavši da je hodočašće u prvostolnicu prilika Bogu reći: ‘Hvala!’ Ova je prvostolnica ispunjena molitvom i susretom u kojem možemo promijeniti sebe. Hod oko oltara koji ćemo načiniti nakon završetka ovog misnog slavlja je hod strpljivosti. Na kraju je zahvalio nadbiskupu, okupljenim svećenicima i vjernicima na sudjelovanju u programu hodočašća. Nakon euharistijskog blagoslova, vjernici su tradicionalno obišli oltar Čudotvornog raspela predvođeno svećenicima i nadbiskupom Uzinićem, kako bi iskazali svoje štovanje toj relikviji u ovom korizmenom i sinodalnom hodu, objavljeno je na mrežnoj stranici Riječke nadbiskupije.