Program je ponudio i duhovne poticaje u redovitim molitvama, misnim slavljima i klanjanjem. Bio je to prvi susret nakon godinu i pol dana stanke, podsjetio je ravnatelj MPI-a mr. Mario Gerić.

Nadbiskup Uzinić u prvom je izlaganju istaknuo koliko je Papina enciklika iz 2020. godine značajna i aktualna za djelovanje Crkve i naviještanje Kristova evanđelja u suvremenom svijetu. „Papa Franjo ovom enciklikom potiče katolike da u svima, pa i u drugima i drugačijima prepoznaju braću. Da ne gledamo u ljudima druge vjere konkurenciju nego da vidimo da smo na zajedničkom putu traženja Boga. Ali prepoznajući u drugima braću to moramo činiti i među nama, vjernicima, katolicima“, rekao je objasnivši da i unutar katoličke zajednice ima osoba koje su odbačene zbog toga što su drugačije. Bilo je to prvo obraćanje riječkog nadbiskupa koadjutora mladim svećenicima koje je potaknuo na promišljanje o prispodobi o milosrdnom Samarijancu. „Ona nije toliko kritika pojedinca, koliko kritika religije onoga vremena koja se dala zarobiti u propise i izgubila iz vida čovjeka i njegovo dostojanstvo. Nemojmo da se to dogodi i nama“, rekao je mons. Uzinić.

S mladim je svećenicima podijelio svoja nedavna pozitivna i negativna iskustva kada je, na tragu ove Papine enciklike te pobudnice Amoris Laetitia, 13. svibnja uputio čestitku muslimanima povodom Ramazanskog bajrama, a 17. svibnja, povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, podsjetio na nužnost poštivanja svake osobe bez obzira na njezinu seksualnu orijentaciju. „U ta dva navrata zapravo sam samo citirao ova dva papina dokumenta, no svejedno je to izazvalo i negativne reakcije među katoličkim vjernicima. To nam govori o duhu zatvorenosti za druge i za dijalog. A to nije u duhu Kristova evanđelja.“ Slično se događalo, priznao je nadbiskup, i kada je govorio o nužnosti prihvaćanja i pomaganja migrantima, kao i o poštivanju svih protuepidemioloških mjera u situaciji kada čovječanstvu, a posebno starijima i bolesnima, prijeti opasna zarazna bolest. „Sve su to situacije u kojima kao vjernici zaobilazimo čovjeka u potrebi, drugačijeg, odbačenog, bolesnog. Izgleda kao da danas ulogu milosrdnog Samarijanca više ostvaruju oni koji su izvan Katoličke Crkve.“

Na nadbiskupov poziv na bratstvo prema svakom čovjeku nadovezao se dr. Vranješ koji je u svom izlaganju istaknuo kako i unutar Katoličke Crkve postoje skupine koje su marginalizirane i zanemarene, o kojima se ne vodi pastoralna briga. To su uglavnom vjernici koji ne ispunjavaju sve kanonske propise i zbog toga su isključeni iz života crkvene zajednice. Njima je također potrebno pastoralno vodstvo kako bi dobili evanđeoske smjernice i poticaje.

Drugoga dana mr. Kolega je mladim svećenicima govorio o zajedništvu kao vidljivom dokazu ostvarenja evanđeoskog života. Potaknuo ih je da u drugima prepoznaju Krista i tako nadahnuti pokažu ljubav i odgovornost prema svim članovima zajednice.

Dr. Horvat je u svom predavanju potaknuo mlade svećenike na razmišljanje kako bi se kršćani, po uzoru na Isusa Krista, trebali odnositi prema strancima. „Strah od drugog i drugačijeg prirodan je, a prevladati se može jedino ljubavlju. Ta borba između straha i ljubavi je stalna. Strah znači odsutnost ljubavi“, rekao je dr. Horvat.