Svečanu misu u 11 sati predvodio je kancelar biskupije i biskupov tajnik vlč. Mišel Grgurić u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Ivicom Miškulinom, župnikom Švice vlč. Milom Rajkovićem i umirovljenim svećenikom don Jurom Ladišićem. Pjevao je župni zbor predvođen gđom. Silvijom Rubčić uz orguljsku pratnju g. Zvonimira Tonkovića.

Vlč. Grgurić je na početku propovijedi pojasnio značenje blagdana i vrijeme njegovog nastanka. “Na Istoku je u starini bio običaj da se u određenim prigodama odličnim osobama pokloni vijenac ruža. Kršćani su vrlo rano poprimili taj običaj, pa su prigodom različitih svetkovina kitili vijencem ruža sliku ili kip Majke Božje. Ali latice zemaljskih ruža brzo venu i gube svoju ljepotu koju primjećujemo na prvi mah. Nebeskoj Majci uz ruže treba pokloniti nešto što je trajnije, nešto što nije propadljivo, a to su naše molitve koje možemo nazvati vijencem neuvelih ruža”.

Molitva krunice je znak djetinje odanosti nebeskoj Majci

“Molitva svete krunice potječe već iz četvrtog stoljeća. U najstarijim samostanima postojali su redovnici koji su imali takozvanu vrpcu Očenaša koju su nosili na pojasu. Na tim vrpcama postojali su znakovi po kojima su brojali izmoljene psalme i Očenaše. Zatim u jedanaestom stoljeću dodavali su u talijanskim samostanima k Očenašu još Zdravomariju i tako je nastao prvi oblik molitve svete krunice. Molitva Zdravo Marija podsjeća na Marijine najuzvišenije odlike, a to su njezino Bezgrešno začeće i Božje Materinstvo. Prvi dio molitve sastoji se od riječi Anđela Gabrijela i Marijine rođakinje Elizabete, a drugi dio je dobio današnji oblik u petnaestom stoljeću”.

“Poklonivši Majci Božjoj deset duhovnih molitvenih ruža, deset Zdravomarija, prinosimo slavu, zahvaljujemo Oci i Sinu i Duhu Svetomu za veliko dobročinstvo utjelovljenja i muke našega Gospodina, koji je rođen od Djevice Marije i po kojem smo svi spašeni. Ponavljajući tako dive molitve pletemo svojoj nebeskoj Majci vijenac duhovnih ruža. Moleći krunicu dajemo hvalu Bogu ali u isti tren sjećamo se Isusovog života, razmatramo bitne temelje naše vjere koje smo primili preko Evanđelja i nauka svete Crkve. Možemo slobodno reći da je molitva krunice znak djetinje odanosti nebeskoj Majci. Po molitvi krunice postajemo poslušni Božjoj volji upravo onako kako je to znala činiti Blažena Djevica Marija, ponizna službenica Božja”.
Nakon što je protumačio nastanak ovog Gospinog blagdana, vlč. Mišel osvrnuo se na današnje nedjeljno evanđelje koje govori o zlim vinogradarima koje je unajmio gospodar vinograda Bog.
“Bog je iznajmio svoj vinograd izraelskom narodu. Ovi – Božji najamnici – Izraelci – trebali su isporučiti svoje plodove koji se sastoje u ispunjavanju volje Božje. Bog je poslao svoje izaslanike – sluge – proroke da pokupe plodove. Ali najamnici se za njih ne brinu, zlostavljaju ih i štoviše ubijaju. Najposlije je Bog poslao svoga Sina da ih posjeti na volju Božju, ali oni i njega ubijaju. Oni jednostavno ne žele biti najamnici nego gospodari”.

Čovjek je stalno u napasti da sve čini bez Boga

“Krist je ovom usporedbom još nešto htio reći i to baš nama koji slušamo riječi iz Evanđelja. Ovaj svijet jest Božji vinograd. Mi smo Božji vinograd i Božja stvorenja. Mi smo Božji najamnici – radnici u Božjem vinogradu. I upitajmo se: kako mi radimo u Božjem vinogradu? Što mi radimo u Božjem vinogradu. Nažalost čovjek je uvijek bio u opasnosti da sebe proglasi gospodarom vinograda i svega što ima i posjeduje. I ne sluti koliko mu se to osvećuje. Čovjek danas naveliko radi i gradi. Prodire u prirodne zakone. Ukrotio je životinje i prirodne sile. Uzoholio se od svojih uspjeha i zaboravio gospodaru vinograda donijeti svoje plodove”.

“Misli od vremena do vremena da mu Bog nije više potreban. Sigurno je zastranjenje kad neki astronaut kaže da nije u svemiru našao Boga. Zastranjenja su bila i to kad su u prošlom stoljeću liječnici govorili da nikada pod kirurškim nožem nisu vidjeli dušu”.

“Čovjek je stalno u napasti da sve čini bez Boga, uzdajući se samo u svoju ljudsku pamet i u ljudsko znanje. Kad god čovjek pomišlja da je gospodar vinograda, gospodar svijeta, kojem pripadaju plodovi i koji je samo sebi dužan polagati račun, on gubi na svojoj veličini, sreći, životu općenito.  Zar ne bi danas mnoge stvari izgledale sasvim drukčije da su se pojedinci znali posavjetovati s Bogom. I ovo stanje u kojem se nalazimo poziv nam je da se uteknemo Bogu kako bi nam pomogao riješiti se ove krize i bolesti koja nam se nameće”.

Neka naš život braćo i sestre bude vijenac koji pletemo Majci Božjoj s ružama naših molitava

“Kako bi danas bilo više sreće i radosti da ljudi pokušaju živjeti onako kako to Krist od njih traži, tj. da nastoje u molitvi upoznati i izvršiti volju Božju. Na usta proroka Izaije jednom divnom pjesmom, ali punom prijetnji, Bog se tuži na svoj narod – prijeti mu uništenjem. Taj narod, izabrani, njegovani Božji vinograd nije urodio grožđem – dobrim djelima svetosti i pravde; nije iskoristio Božje milosti izabranja i posebno ljubavi; Gospodin “se nadao pravdi, a eto nepravde”. Zato će osjetiti tešku Božju ruku. “U pustoš ću ga obratiti” – prijeti se Gospodin izdajničkom vinogradu. U nešto promijenjenom obliku Isus ponavlja istu misao i istu prijetnju. Židovima je povjeren vinograd Gospodinov: objava – riječ spasenja, istine i nade za čitav svijet; tijekom povijesti slao im je Gospodin učitelje, proroke – oni su ih progonili, ubijali; među njima rođen je Bogočovjek – obećani Spasitelj; prije svih on je njima pružio svoje ruke i svoje srce: oni će probosti to srce, na križ prikovati njegove dvije spasiteljske ruke”.
“Prihvatimo braćo i sestre ova dva zastrašujuća Božja upozorenja. Danas Crkva ponavlja svima nama: svakomu je pružena životna prilika, svima je povjeren Božji vinograd; svakomu je ponuđeno kraljevstvo: riječ – istina, milost i ljubav Božja… Ostaje svakome da se zapita: kako sam odgovorio na Božju ponudu”.

“Neka nam u tome svoju pomoć pruži nebeska Majka Marija. Ona je znala prihvaćati i vršiti Božju volju. Po njezinom primjeru i mi se trebao učiti činiti tako. Jednostavno se trebamo upisati u njezinu školu poniznosti i ljubavi prema Bogu. Tada će mnoge stvari biti drugačije. Neka naš život braćo i sestre bude vijenac koji pletemo Majci Božjoj s ružama naših molitava, a miris tih ruža osjetit će Nebeski otac koji će naša djela nagraditi vječnošću i neraspadljivošću. Amen”.

Svečanu popodnevnu misu predvodio je čuvar Svetišta Gospe od Krasna vlč. Stjepan Zeba

Na kraju mise, župnik vlč. Miškulin zahvalio je predvoditelju misnog slavlja, kao i svim dobrim ljudima koji su pružili pomoć na različite načina da župna svetkovina prođe u svečanom ozračju. Nakon svete mise župljani su se zadržali u kratkom druženju ispred župne crkve.

Poslijepodne u 17 sati svečanu misu predvodio je župnik Krasna i Kutereva te čuvar Svetišta Gospe od Krasna vlč. Stjepan Zeba.