Ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. (Mt 28,7)

U Galileji poganskoj Uskrsnuli i na nas čeka

Jesmo li spremni krenuti putem Galileje? Odnosno jesmo li spremni, nakon uskrsnoga jutra, napustiti utabani put pobožnika i hodočastiti novim putovima? I nadići predrasude prema našem sve više sekulariziranom svijetu te negativan stav zamijeniti pozitivnom otvorenošću i slušanjem?

Drage sestre i braćo, dragi prijatelji!

Prema Evanđelju po Mateju, za stolom posljednje večere, prije svoje muke, Isus je nagovijestio učenicima: „Svi ćete se vi još ove noći sablazniti zbog mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju“ (26,31-32). I prvoga dana u tjednu, kad su Marija Magdalena i druga Marija došle na Isusov grob, susreću anđela koji im govori: „Hajde, vidite mjesto gdje je ležao pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti“ (28,6-7). Potom susreću i samoga uskrslog Isusa koji ih šalje učenicima da im prenesu njegove riječi: „Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti“ (28,10).

Galileja, koju su još nazivali i Galileja poganska, odnosno „Galileja naroda“, bila je sjeverna pogranična pokrajina Palestine, mjesto križanja važnih trgovačkih putova i zbog toga susretište različitih naroda, kultura i vjera. Zato u religioznom smislu nije bila previše ortodoksna, poput Judeje, čije je središte bio Jeruzalem. Upravo u Galileji Isus je proživio najveći dio svoga zemaljskog života. Ondje je u nazaretskoj skrovitosti tridesetak godina živio običnost naše ljudske svakodnevice. Ondje je započeo svoje djelovanje, tumači Matej, prema proročanstvu proroka Izaije: „Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu“ (4,15-16). Ondje je također izabrao i pozvao svoje učenike da ga slijede: „Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi“ (4,18-19).

Dok kročimo sinodalnim hodom, na koji nas je pozvao papa Franjo, vrijedi nam se sjetiti anđelova poziva da pođemo u Galileju kako bismo vidjeli Uskrsloga. I nas sinodalni hod poziva tražiti Uskrsloga u Galileji, odnosno na periferijama naše Crkve. Ne trebamo Uskrsloga tražiti među pravovjernima i istomišljenicima – već među poganima i neistomišljenicima. Ne trebamo ga tražiti u svetome gradu Jeruzalemu – već među onima koji sjede u tmini i obitavaju mrkli kraj smrti. Češki teolog Tomaš Halik smatra da je upravo s onu stranu vidljivih granica Crkve Galileja današnjice prema kojoj nam je ići kako bismo tamo donijeli Krista, ali i kako bismo tamo i sami pronašli svjetlost koja vodi u život.

Jesmo li spremni krenuti putem Galileje? Odnosno jesmo li spremni, nakon uskrsnoga jutra, napustiti utabani put pobožnika i hodočastiti novim putovima? I nadići predrasude prema našem sve više sekulariziranom svijetu te negativan stav zamijeniti pozitivnom otvorenošću i slušanjem? Jesmo li spremni priznati da nije samo svijet kriv što ostaje obitavati mrkli kraj smrti, nego smo to i mi jer nerijetko za svijet imamo samo riječi osude umjesto da mu ponudimo riječ utjehe i Radosnu vijest evanđelja? I krenuti na put, napustiti ugodnost vlastitih kružoka, sigurnost naših „svetih gradova“ jer – Krist nas zove u Galileju!

Ne bojmo se! U Galileji poganskoj Uskrsnuli i na nas čeka. Ondje ćemo ga vidjeti! On je u Galileji započeo svoje djelovanje. I tamo je pronašao ribare, učinio od njih učenike i prozvao ih prijateljima. On i u Galileji današnjice želi nastaviti svoje djelovanje.  Zato i nas zove tamo, u Galileju. Želi da i mi postanemo njegovi učenici i ribari ljudi. Iz Galileje, s onu stranu vidljivih granica Crkve, Uskrsnuli želi obnoviti Crkvu u njezinu središtu, kako bi je ponovo poslao do kraja zemlje i na periferije svijeta da nastavi djelo njegove ljubavi i spasenja za sve. Nema tih granica koje bi nekoga mogle odijeliti od ljubavi Kristove, ljubavi kojom on ljubi nas i svakoga čovjeka. Ipak, da bismo to razumjeli i da bismo to pretvorili u svoje poslanje, potrebno se uvijek ponovo vraćati u Galileju kako bismo se uvijek ponovo mogli izgrađivati kao Isusovi učenici i prijatelji. I slijediti Isusa putovima Galileje, korak po korak, iz događaja u događaj i tako sve dok ne postanemo sposobni u križevima i patnjama svoje izranjene braće i sestara, osobito onih na periferijama Crkve i svijeta, pronaći i prepoznali Uskrsloga i njegove rane. I onima koji sjede u tmini svijeta navijestiti radost Uskrsa.

Sa željom da i u Galileji današnjice prepoznamo i susretnemo Uskrsloga, s njim se družimo  i svima ga navješćujemo, svima od srca čestitam i želim radostan i blagoslovljen Uskrs!

Mate, nadbiskup