Istina je prava novost.

Vjeroučitelji Riječke nadbiskupije uputili krčkom biskupu pismo sućuti u povodu smrti vlč. Antona Peranića

U povodu smrti vlč. Antona Peranića, župnika u Korniću, koji je 9. prosinca preminuo u KBC Rijeka, vjeroučitelji, župni katehete i katehistica te odgojiteljice u vjeri Riječke nadbiskupije, s predstojnicom Katehetskog ureda Ksenijom Rukavina Kovačević, uputili su u četvrtak 9. prosinca brzojav sućuti krčkom biskupu mons. dr. Ivici Petanjku. Pismo sućuti prenosimo u cijelosti.

Preuzvišeni oče Biskupe!

U ime vjeroučiteljica i vjeroučitelja, župnih kateheta i katehistica te odgojiteljica u vjeri Riječke nadbiskupije, kao i u svoje osobno ime izražavam Vama i cijeloj Krčkoj biskupiji iskrenu kršćansku sućut u povodu smrti dragog nam svećenika i profesora vlč. mr. Antona Peranića. Na osobit način iskrenu sućut upućujem u ime svih navedenih ožalošćenoj obitelji, rodbini i prijateljima vlč. Antona.

Sve nas je jako rastužila vijest da nas je danas, 9. prosinca o.g., napustio svima nama u Riječkoj nadbiskupiji jedan od omiljenijih nastavnika Teologije u Rijeci. Tolike je generacije današnjih vjeroučitelja, među koje i ja osobno spadam, „podigao na noge“ u katehetsko-vjeronaučnom smislu i metodički ih osposobio za vjersko-odgojnu službu u školi i u predškolskim ustanovama. Svojim vedrim duhom, evanđeoskom poniznošću i jednostavnošću te svojom susretljivošću u svakoj prilici unosio je među studente, ali i kasnije među vjeroučitelje pripravnike, radost i zadovoljstvo postignutim. Kao katehetičar i metodičar u postupku polaganja stručnih ispita vjeroučitelja pripravnika, dragi nam profesor Peranić uvijek se vodio načelima pedagogije ljubavi, tražeći u mladoj osobi na početku njezinog radnog staža sve ono što je dobro i vrijedno i na čemu se može dalje graditi vjeroučiteljsko poslanje, a nikada ono što manjka ili nije vrijedno promjene. Njegov je stil komunikacije i ophođenja jednostavno plijenio osmjeh na licima mnogih kojima se obraćao i spontanu otvorenost za dijalog i suradnju. Svoje stručno znanje i iskustvo iz područja religijske pedagogije i katehetike nije ljubomorno čuvao samo za sebe, nego je uvijek bio spreman prihvatiti i mlađe kolege, što mogu i osobno potvrditi iz vlastitog iskustva, da se u sklopu njegovih kolegija koje je predavao na Teologiji u Rijeci okušaju i sami u visokoškolskom sustavu. I na tomu mu veliko i iskreno hvala.

Za sve lijepo, dobro i plemenito, za svaki odgojni poticaj i primjer, za svaku toplu i ljudsku riječ podrške i ohrabrenja, za svaki susret na stručnim skupovima, sjednicama, izletima i na tolikim drugim mjestima prepunima smijeha i vedrine, neka mu Gospodin, koji je jedini Gospodar života i smrti, obilato uzvrati svojom ljubavlju i dobrotom. Počivao u miru dragi naš profesore i hvala Vam na svemu.

 

Vaši nekadašnji studenti, a sada vjeroučitelji Riječke nadbiskupije
s predstojnicom Katehetskog ureda Ksenijom Rukavina Kovačević