Na predstavljanju filma bio je dubrovački biskup Roko Glasnović. Na početku okupljene je pozdravio jedan od producenata Ivica Borzić i naveo neke podatke o distribuciji filma. Također je najavio kako će film sljedeće godine biti prikazan na otvaranju svih židovskih festivala u svijetu. Uime sestara milosrdnica koje djeluju u Dubrovniku riječi zahvalnosti izrekla je s. Marinela Žuro, ustvrdivši kako svi možemo biti ponosni na ono što su njihove hrabre sestre u povijesti činile.

Svi koji su željeli mogli su uz ovu promociju dati dobrovoljni prilog za muzej za djecu stradalu u Domovinskom ratu, projekt za kojeg se zauzima Željka Jurić Mitrović, poznata djevojčica u plavom kaputiću iz vukovarske kolone izbjeglica 19. studenoga 1991.,  a koji planira otvoriti u selu Berak pored Vukovara.

Male velike sestre su redovnice milosrdnice sv. Vinka Paulskog koje su, što je desetljećima bilo sasvim nepoznato, tijekom Drugog svjetskog rata spasile veliki broj Židova u svojoj bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu.

Ravnateljica bolnice u to vrijeme bila je s. Bogoljuba Jazvo koja je surađivala sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem na spašavanju Židova. Zagrepčanin Marko Danon je posljednjih godina istraživao tu priču i otkrio kako su uspjeli u bolnici spasiti 309 Židova. O svemu tome film detaljno govori i iznosi na vidjelo javnosti nepoznate stranice povijesti o spašavanju života Židova od strane sestra milosrdnica i liječničkog tima ove bolnice u ratnim godinama čime su dovodili u opasnost svoje živote.

Na početku Drugog svjetskog rata bolnica u Vinogradskoj je imala 165 sestara koje su se zajedno s liječnicima skrbile o bolesnima. Među bolesnicima bili su i oni koji su se u bolnici skrivali kao bolesnici, neki i više godina, i tako spasili živote. Zanimljivo je kako ništa od toga nije procurilo u javnost niti su tadašnje vlasti to otkrile.

U filmu je također iznesen podatak kako je u Zagrebu 1940. živjelo 8.702 Židova, a u bolnici Sestara milosrdnica spašeno ih je 309 što ovu bolnicu svrstava u vrh europskih bolnica po broju spašenih Židova u odnosu na njihov ukupan broj u gradu.

Film traje četrdesetak minuta i daje kratki osvrt na početak djelovanja sestara milosrdnica u Zagrebu od 1845. kada su došle u Zagreb u kojem nije bilo redovnica koje su djelovale aktivno među ljudima, a od njih je zagrebački nadbiskup Juraj Haulik tražio da se brinu za odgoj mladeži i da se posvete njezi bolesnike, što su one činile. Uz pregled ratnih zbivanja i djelovanje bolnice u filmu su također ispričane i neke osobne priče o tome kako su neki životi spašeni.