Kladnjice proslavile blagdan svoga suzaštitnika svetog Jakova, starijega
Foto: Dragica Zeljko / Crkva sv. Filipa i Jakova u Kladnjicama
U nedjelju 25. srpnja u crkvi sv. Filipa i Jakova svečanom misom i procesijom proslavljen je blagdan sv. Jakova, starijega, suzaštitnika Kladnjica, koju je predvodio fra Ante Jurić u suslavlju župnika fra Ante Jurića Talaje.
Fra Ante Jurić je u svojoj propovijedi tumačeći evanđelje u kojem je Isusu s pet kruščića i dvije ribe nahranio više od 5 tisuća ljudi, govorio o problemu čovječanstva stavljajući naglasak na značenje gladi i o tome kako mnogi ljudi nisu iskusili što je to stvarana glad, istaknuvši kako je taj problem u srcu čovjeka.
Još je govorio i o zahvalnosti Bogu te što čovjeka čini sretnim.
„Možda smo nekada ostali bez hrane za sat, dva ili možda dan, ali ne i više od toga. Ako ne znamo što je glad, trebali bismo poslušati one koji su na svojoj koži iskusili što je glad, poput onih u bivšim jugoslavenskim zatvorima u Staroj Gradišci i na Golom otoku, on koji su bili na Bleiburgu u koloni smrti, one koji su bili po srpskim logorima tijekom Domovinskog obrambenog rata, ili one u Africi… Glad čovjeku pomuti razum…”
“Izjave nekih robijaša, koje su pitali, koja im je bila želja u zatvoru? Odgovorili su: ‘Najesti se crnoga tvrdoga kruha i napiti se vode i onda leći i umrijeti’… Mahatma Gandhi je kazao: Umirućim ljudima od gladi, jedini način u kojima im se može pokazati Boga, jest dati im hrane te je naglasio kako je glavna misao Isusova čudesnog hranjenja ljudi u tome, da i mi trebamo znati dijeliti s gladnima, prema svojim mogućnostima i od srca.
„Dvije trećine čovječanstva gladuje ili je neishranjeno i umire od gladi. Problem gladi nije u tome da nema dovoljno hrane, nego je problem u srcu čovjeka, u ljudskoj sebičnosti i pohlepnosti koja je ukorijenjena u srcu svakog od nas. Što više imamo to više želimo. Zaboravljamo na duhovne vrijednosti i da je kruh života Isus Krist. Život nam se sveo na materiju: jelo i odijelo. Evanđelje nam spominje prije nego što je Isus učinio čudo da je podigao oči prema nebu i zahvalio Bogu.“
Poručivši na kraju da treba biti zahvalan Bogu na životu i znati dijeliti, i da se svatko ponaosob zapita što kao pojedinac može učiniti za drugoga čovjeka.
„Otvorite srca za darežljivu ljubav i budite vjerni Bogu poput sv. Jakova i drugih apostola koji su i s vjerom i ljubavi, uz žrtvu, slijedili svog učitelja Isusa Krista.“
Potom je bio blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom, a nakon toga je župnik fra Ante Jurić Talaja krstio dječaka Luku Barana, što je bila prava radost za ovaj dio Dalmatinske zagore.