Govoreći u prigodnoj homiliji o Pavlovom obraćenju na putu u Damask, mons. Barišić je poručio kako je „uskrsli Krist osvijetlio tame Pavlova života darujući mu sposobnost šireg pogleda na svijet u kojem živi“. „Ovaj događaj je toliko važan u Pavlovom životu te se zbog toga čak tri puta spominje u Djelima apostolskim. Kasnije se Pavao na njega referira i kroz svoje poslanice što potvrđuje kako ga je događaj ukazanja Gospodinova učinio vjernim Kristovim apostolom“, ustvrdio je.

Od trenutka susreta s Kristom Pavao shvaća da je Crkva mistično tijelo Kristovo.”

Pojasnio je kako umjetnici u prikazu Pavlova obraćenja oslikavaju njegov pad s konja jer je „konj simbol snage i moći“. „Hebrejski naziv za Savla je Šaul. Prvi kralj Ujedinjenog Kraljevstva Izraela i Jude zvao se Šaul te je zbog toga to ime jako prisutno i cijenjeno u židovskom narodu. Sada zamislimo Šaula koji ima jak društveni status kako pada s konja, koji je simbol snage i moći, pred sjajem uskrslog Krista. Pred svjetlom Uskrslog društveni status i slava Pavlova života gube vrijednost te on od Kristova progonitelja postaje Njegovim navjestiteljem“, nastavio je, dodavši kako od trenutka susreta s Kristom Pavao shvaća kako Crkva koju on progoni nije obična institucija ili organizacija, nego mistično tijelo Kristovo.

Nadbiskup je naglasio kako su i suvremeni kršćani uključeni u događaj Pavlova obraćenja, rekavši: „Obraćenje u Pavlovom životu je plod ljubavi Uskrslog Krista. Iako je Pavao završio svoj zemaljski život i danas živi Onaj koji mu je svojom milošću darovao obraćenje. I nama je dana Kristova milost na krštenju te smo postali članovi njegova mističnog tijela – Crkve. No, kako mi danas živimo svoju vjeru? Što je za nas Crkva? Progonimo li mi Gospodina? Nažalost, u svakom vrijeđanju, ponižavanju i ogovaranju i mi danas progonimo Krista i njegovu Crkvu. Zbog toga nam je svima potrebno obraćenje srca i duhovni rast koji se postiže kroz cijeli život. Ako se predamo Njemu, siguran sam da će nas on pratiti u svim kušnjama jer za Njega nema izgubljenih situacija, što najbolje vidimo na Pavlovom primjeru“.

Osvrćući se na život svetog Ananije, istaknuo je kako danas, na jedan način, slavimo i njegovo obraćenje. „Ananija je bio kršćanin koji je svoju vjeru živio izolirano od svijeta. Nakon što ga je Gospodin pozvao da potraži Savla on pokazuje strah zbog mogućeg susreta s najvećim progoniteljem kršćana. Tu dolazimo do problema koji se očituje i u životu današnjih kršćana. Rezervirani smo prema drugima, bojimo se ljudskih promjena te tako ‘pokapamo’ Savle našega vremena. Ananija je ipak prihvatio Kristov poziv te je pružio Savlu ruku. Nadam se kako će, po zagovoru svetoga Pavla, današnji blagdan i nas učiniti kršćanima koji su spremni na rast i na pružanje ruke čovjeku u nevolji“, zaključio je.

Na kraju euharistijskog slavlja župnik don Božo Renjić zahvalio je Ocu nadbiskupu na dolasku i poticajnim riječima te svima koji su svojim radom doprinijeli proslavi župnog blagdana.

U koncelebraciji su bili župnik don Božo Renjić, župni vikar don Ivan Zovko, don Hrvoje Dragun, don Ante Gabrilo, don Ante Vranković, don Vladimir Smoljo, don Dražen Radman i svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije don Mato Marčinković. Đakonirali su don Nikola Šakić i don Mirko Šakić, a liturgiju je pjevanjem uveličao župni zbor.

Župa se za proslavu blagdana pripremala trodnevnicom. Mise u trodnevnici su predslavili don Hrvoje Dragun i don Vladimir Smoljo, a svečanu večernju molitvu na uočnicu blagdana predvodio je đakon don Mirko Šakić.