Sprovodnu misu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, župnikom don Špirom Čikešom i oko dvadeset i pet svećenika, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica i mještana rodne župe. Župe u kojima je vršio svoju svećeničku službu su: Vrpolje-Čačvina, Strizirep, Vid, Nova Sela na Cetini i Blato n/C.

„Zahvaljujemo don Juri za sve dobro što je učinio za vrijeme svoga zemaljskoga života i hvala Gospodinu što nam ga je dao. Molimo Gospodina da mu bude vječna nagrada“, kazao je nadbiskup Barišić uvodeći u misno slavlje. Svoju je propovijed započeo Gospodinovim riječima: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ naglasivši da te riječi  zahvaćaju naš život i živote svih ljudi. „U tom uzviku prisutne su smrti, normalne, tragične i dramatične. Sve su smrti prisutne u Isusovoj smrti na križu. On je želio iskusiti ono što nas ponižava u životu, prihvatiti našu smrtnost, preobraziti je i dati nam prolaz u vječnost. Došao je k nama da bi prihvatio naš život od rođenja do smrti. On je po svojoj naravi besmrtan, ali je prihvatio našu smrtnu narav kako bi nama dao besmrtnu narav, vječnost.“

Pogreb don Jure Marasovića

Gospodin po svojoj božanskoj naravi, nastavio je nadbiskup, ne može umrijeti, besmrtan je a mi smo po svojoj ljudskoj naravi ograničeni, smrtni. „Ta Božja ljubav koja nas ushićuje, zahvaća u našem srcu, duši i umu zahvatila je don Juru kao maloga dječaka te se odazvao Božjem pozivu. To se odvijalo u teškim vremenima komunizma, no on je bio radostan što je Kristov svećenik, a teškoće na koje je nailazio učvrstile su ga u njegovom pozivu i poslanju. Dijelio je s povjerenim narodom dobro i zlo, ali i sa svećenicima, nije se znao naljutiti niti osvećivati. Svoje je zemaljske patnje gledao u Gospodinovu križu. U Velikom je tjednu, vjerujemo, prešao u zagrljaj vječne Božje ljubavi“, zaključio je nadbiskup Barišić.

Zahvalu pokojniku izrekao je župnik don Špiro Čikeš naglasivši da je don Jure bio čovjek iznimne i iskrene radosti. Kostanje su rasadište duhovnih zvanja te je u tom svjetlu don Špiro naglasio da je „naše selo ponosno na naše svećenike. Don Jure je ostavljao trag vedrine, radost, prekrasnu dušu koju nam je darivao. Njegova radost u njegovu zvanju i u susretu sa svakim čovjekom ne može promašiti Raj.“

Pogreb don Jure Marasovića

Don Jurin životni put pročitao je pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić kazavši da je  rođen u mjestu Kostanje 27. siječnja 1939. kao prvo od četvero djece pok. Mirka i pok. Rože. U djetinjstvu se teško razbolio pa se njegova majka zavjetovala da će ga ako preboli darovati Gospodinu  bude li se odlučio za svećenički poziv.

Četverogodišnju osnovnu školu završio  je u svojem rodnom mjestu, a potom je kao splitski sjemeništarac od petog do osmog razreda pohađao državne škole u Šestanovcu i Splitu. Godine  1954. upisuje se u  Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju i završava prva dva razreda.  Kad  su komunističke vlasti zatvorile Splitsku bogosloviju i Nadbiskupsku gimnaziju 1956.  Jure je s još nekim splitskim sjemeništarcima poslan da nastavi i završi gimnazijsko školovanje u Sjemeništu u Dubrovniku. Nakon mature tadašnji biskup Frane Franić upućuje ga  kao pitomca Splitsko-makarske biskupije u zagrebačko Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište. Vojničku obvezu odslužio je u Štipu u Makedoniji. Prvi dio filozofsko-teološkog studija i duhovne formacije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu a drugi dio u Bogoslovnom sjemeništu u Zadru kao aspirant Samostana Benediktinaca na Ćokovcu na Otoku Pašmanu. Ipak nije postao benediktinac nego je 29. lipnja 1966. zaređen za svećenika Splitsko-makarske biskupije.

Pogreb don Jure Marasovića

Dr. Ančić je istaknuo da je don Jure tijekom svojega svećeničkog života „51 godinu aktivno pastoralno djelovao u tri župe. Bio je jedan od onih svećenika koji se nije često premještao nego se dulje zadržavao u njemu povjerenim župnim zajednicama. Najprije je kao mladomisnik  imenovan župnim upraviteljem župe Vrpolje-Čačvina  i ekskurzorom župe Strizirep. Nakon devet godina službe na tim župama zbog potreba nadbiskupije premješten je u Neretvanski kraj i imenovan upraviteljem župe Vid. U Vidu je kao župnik djelovao punih 20 godina nastojeći svojim  revnim svećeničkim služenjem ponajprije duhovno hraniti, poučavati, posvećivati  i kršćanski izgrađivati svoje vjernike. Jednako tako kao svećenik gradio je i obnavljao na crkvenim objektima koliko je to u ono vrijeme i u danim okolnostima bilo moguće. Tako je za vrijeme njegove službe kamenom obložen zvonik Župne crkve Gospe Snježne, a u Prudu je izgradio novu crkvu sv. Ivana Krstitelja. Nakon puna dva desetljeća don Jurina župnikovanja u Vidu nadbiskup Ane Jurić 1995. povjerio mu župu Blato na Cetini u Omiškom dekanatu. U ovoj će župi pastoralno djelovati 22 godine do kraja svojega aktivnog svećeničkog života. Kao župnik Blata godinu dana bio je ekskurzor  Župe Nova Sela na Cetini.“

Don Jure je bio, nastavio je pastoralni vikar, „jednostavan i skroman svećenik, blizak i neposredan  u odnosu s ljudima;  predano, požrtvovno  i vjerno vršio je svoju župničku službu. Ljudi su ga voljeli i cijenili njegov rad i njegova svećenička nastojanja.  Radio je sa svojim župljanima na duhovnom polju da im približi Isusa Krista Spasitelja, da ih odgaja u vjeri, priprema za sakramente i vodi u zajednici Crkve putem Evanđelja.  Bio je aktivan i poduzetan i u drugim stvarima tako da je između ostalog nabavio postaje križnog puta u župnoj crvki, zauzimao se za uređenje crkvenog okoliša, sagradio vjeronaučnu dvoranu.“

Nakon napunjene kanonske dobi 2014. godine i odreknuća od  aktivne pastoralne službe bio je još tri godine sve do svoje bolesti župnik u Blatu na Cetini. Po odlasku sa župe tri i pol godine živio je povučeno u Svećeničkom domu u Splitu. Strpljivo je podnosio svoju demenciju i tegobe. Prije desetak dana kad su se štićenici doma testirali na Covid-19, ustanovljeno je da je don Jure pozitivan. Umro je na Plućnom odjelu Covid-bolnice na  Firulama u ponedjeljak, 29. ožujka u ranim jutarnjim satima. Pokopan je na groblju kraj crkve sv. Mihovila u Kostanjama.