Posveta oltara u obnovljenoj postirskoj crkvi održana je na uočnicu 7. vazmene nedjelje, a u predvečerje proslave 80. obljetnice zavjeta koji su žitelji te bračke župe dali svetome Josipu 1944. u danima rata i nevolja. Tada je u mjesecu ožujku njemačka vojska s otoka odvela sve odrasle muškarce, starije od deset godina, a oni su se, vjeruju župljani, vratili svojim obiteljima čudesnim zagovorom sv. Josipa. Tom prigodom u Župi sv. Ivana Krstitelja cijela je godina proglašena Godinom svetoga Josipa s sadržajnim programom proslave. 

Uz biskupa Palića na misi posvete oltara suslavili su umirovljeni postirski svećenik mons. Tonči Jelinčić, koji je župničku službu u Postirima obnašao od 1974. do 2015., i župnik Župe sv. Petra u Supetru Pavao Gospodnetić. U liturgijskim obredima posluživao je tajnik mostarskoga biskupa đakon Antonio Zirdum. Pjevanje je predvodio Župni zbor Karmel pod ravnanjem Margarete Vukojević. Slavlje posvete oltara počelo je blagoslovnom molitvom vode, nakon čega je mostarsko-duvanjski biskup poškropio oltar, a zatim okupljene vjernike. 

Na početku propovijedi ustvrdio je kako je slavlje posvete oltara jedno od najbogatijih i najraskošnijih liturgijskih obreda. Protumačio je vjernicima liturgiju posvete oltara i značenje oltara u crkvi. Oltar je poput osobe. Prvo ćemo moliti za posvetu oltara, zatim ga pomazati uljem, prekriti bijelim ruhom. Oltar kao da je kršten, krizman, dano mu bijelo ruho kao što bijelo ruho polažemo na krštenika. Upalit ćemo svijeće na oltaru, kao što se svijeća pali i predaje roditeljima na krštenju. Na kraju oltar će postati mjesto euharistije. Sve se to događa sa svakom osobom u procesu kršćanske inicijacije, u procesu uvođenja u kršćanstvo, pojasnio je, između ostaloga, mons. Palić. Naglasio je da oltar predstavlja Krista te da u crkvi nema jačega prikaza Krista od oltara. 

Osvrnuvši se na molitvu posvećenja, istaknuo je kako se u njoj prvo spominje Noa iz Knjige Postanka. „Sva razorna poplava koja je pogodila svijet smirila se. Prvo što Noa čini po izlasku iz korablje je gradi žrtvenik Gospodinu i na tome žrtveniku prinosi žrtvu. Noa želi svijet posvetiti Bogu. Naš oltar koji posvećujemo jedan je od najnovijih na svijetu. U biblijskoj povijesti Noin oltar je prvi i posljednji oltar. Noin oltar nadovezuje se na veliki potop koji je slika opće katastrofe. Iza potopa u biblijskome značenju nalazi se naša ukorijenjenost i duboka sklonost prema zlu. Potop je bio povratak u kaos koji je bio prevladan na početku. Bio je to protest prirode protiv ljudske zloće i znak Božje pravde, Njegove volje da utopi nagomilani ljudski grijeh i nered. I od njegove milosti, volje i želje da počne s drugim Adomom započinje s pravednim Noom. Noin oltar i žrtva postaju nova prilika za čovječanstvo. To je znak nade“, poručio je biskup Palić. 

Podsjetio je da Katolička Crkva živi u vremenu održavanja Sinode, i to u susret velikome jubileju koji će biti proslavljen sljedeće godine. Dodao je kako je papa Franjo proteklih dana objavio i bulu u prigodi Svetoga jubileja 2025., naslovljenu Nada ne postiđuje („Spes non confundit“). Biskup se, pritom, osvrnuo i na 80. obljetnicu postirskoga zavjeta, primijetivši kako je obnova crkve zavjet Gospodinu za njegovu milost i čudo iz 1944. godine.

„Zanimljive su bile te godine, kako čitam u kronici župe. Zanimljivo je čitati kako su i tada pojedini događaji bili prepoznati kao znak nade. Kao znak nade očevima, djedovima i pradjedovima da ih Gospodin nije napustio, da je Gospodin i u tim vremenima kušnje bio s njima. I od tada, od Drugoga svjetskog rata sve do danas, do današnjih ratova, čini se da se zemlja ponovno otvara i da te podzemne, razorne vode ponovno naviru i preplavljuju zemlju kao u Noino vrijeme. Možda te razorne vode imaju drugo ime nego u Noino vrijeme. I zato se danas kršćani trebaju pitati s kojega će to oltara doći umirujući miris koji će biti kamen temeljac naše bolje budućnosti. Taj kamen temeljac je Isus Krist. On je sve to, još i više. Isus Krist je novi Noa. On je izvor novoga čovječanstva rođenoga od Duha. On je na sebe ponio poplavu ljudskih grijeha. Isus Krist je umirujući miris koji uklanja prokletstvo i jamči pobjedu života nad smrću te donosi nadu“, poručio je, uz ostalo, mostarsko-duvanjski biskup. 

„Svaki kršćanski oltar koji podižemo znak je Isusa Krista, znak je svega onoga što Krist čini. Oltar je njegov stol, njegov križ, njegov prazan grob, oltar je mjesto gdje slavimo euharistiju, žrtvu onoga ugodnoga mirisa. Oltar je žarište i središte, zaokuplja pogled, ujedinjuje pažnju“, pojasnio je biskup Palić, dodavši kako se odnos prema oltaru ogleda i u poljupcu oltara na početku i završetku misnoga slavlja. 

Osvrnuvši se na vrijeme koje je obilježeno ratovima i različitim nesigurnostima, biskup je primijetio kako u ovim nemirnim vremenima svijet treba oltare. „Koliko je samo poplava oko nas, ratova i neprijateljstava, mržnje i nesloge. Sve pokazuje našu potrebu za novim početcima. S oltara dolazi svježa snaga koja nam je potrebna. Sve nas ovo vraća nama samima, našim izvorima. Molimo da budemo oni koji će graditi na čvrstom kamenu Isusu Kristu, molimo da postanemo oni koji će rasti u miru i slozi kako bi cijeli naš život bio bogoslužje u duhu i istini“, zaključio je mons. Palić. 

Domaći župnik Jure Martinić, koji je postirsku župu preuzeo 2015., poduzeo je više zahvata s ciljem očuvanja crkvenih zdanja, osobito u župnoj crkvi, pa tako i obnovu crkve Svetoga Duha koja je temeljito obnovljena, uređena i ukrašena za događaj posvete oltara. Pred kraj misnoga slavlja zahvalio je svima koji su na različite načine pratili obnovu crkve. Osobitu zahvalu uputio je majstoru Ivici Stipišiću, zatim akademskom kiparu Duji Botteriju koji je izradio ambon i oltar, kao i mozaik postavljen iza središnjega oltara. Zahvalu je izrekao i mještaninu Jerku Šantiću koji je financirao radove. U zahvalnoj riječi postirski župnik je poručio: „Ovaj oltar neće nas okupljati u nekim radosnim slavljima. Ovdje uglavnom slavimo misu oproštaja s našim pokojnima. Drago mi je zato da ovu crkvu ne krasi ni žalosna Gospa ni raspeti Krist, nego Kristovo uskrsnuće kako bi naša tuga i žalost kojom pratimo pokojne u uskrslome Kristu pronašli nepresušnu nadu“.

Slavlje posvete novoga oltara nastavljeno je, zatim, ophodom vjernika s upaljenim svijećama od crkve Svetoga Duha do župne crkve svetoga Ivana Krstitelja. Procesija se kretala ulicom Put Svetoga Duha, zatim rivom, ulicom Kogule do Pjace i župne crkve. Pred novim kipom svetoga Josipa, izrađenom u prirodnoj veličini u talijanskoj radionici „Ferdinand Stuflesser 1875“, biskup Palić predvodio je završnu molitvu. Zbor je, potom, otpjevao Litanije sv. Josipa, a na završetku i himnu u Godini sv. Josipa „Tebi, kruno svih svetaca“.