Središnja tema bila je „Autentična duhovnost – temeljni čimbenik osnaživanja obitelji“, a okupila je 40-ak djelatnika i suradnika iz 15-ak bračnih i obiteljskih savjetovališta iz Hrvatske, koji su sudjelovali u duhovnom i edukacijskom programu.

Prof. dr. o. Mijo Nikić održao je tri predavanja naslovljena: „Obitelj u svjetlu kršćanske antropologije“, „Emocije u osobnom i obiteljskom životu – afektivna i duhovna zrelost“ i „Na svetost pozvani“. U svojim izlaganjima naglasio je, između ostaloga, da kršćanska antropologija polazi od činjenice da je čovjek stvorenje Božje, ljubljeno dijete Božje koje je  ranjeno iskonskim grijehom i kao takvo nemoćno da se samo spasi. Čovjek se spašava kad povjeruje u ljubav Božju koja nam je pokazana i dokazana u Isusu Kristu, jedinom Spasitelju svijeta. Na tu Božju ljubav čovjek odgovara svojom vjerom, nadom i ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Obitelj je zajednica osoba koje Bog ljubi. Bog očekuje da njegova ljubav bude prisutna u obitelji i da se i čitava obitelj kao i svaki pojedinac najviše i najbolje ostvari po vjeri, nadi i ljubavi.

Psihijatar doc. prim. dr. Tomislav Franić naslovio je svoje izlaganje „A gdje je otac?“. Naglasio je da je tema skupa osnaživanje obitelji preko duhovnosti. Upitao se koja je uloga oca u tom osnaživanju, gubi li se ili mijenja? Živimo u vremenu kada su se dječje paradigme: “Moja mama najbolje kuha” i “Moj je tata najjači” izmijenile. U svome izlaganju govorio je o tim promjenama i našim ulogama u tome, traže li te promjene vanjskih, opipljivih, okolnosti i našu prilagodbu kroz promjenu s posebnim osvrtom na ulogu oca.

Prof. dr. Marijana Braš, prim., psihijatrica i predstojnica Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izlagala je o temi: „Suvremene spoznaje  o ulozi duhovnosti u medicini“. Posljednjih desetljeća svjedoci smo brzog razvoja medicinske znanosti, a osobito translacijske medicine, psihoneuroendokrinoimunologije, proteomike, genomike, farmakogenetike, korištenja nanotehnologija te osobito razvoju neuroznanosti i slikovitih prikaza ljudskog mozga, pa čak i ljudskih emocija.  S druge strane, nedovoljno se pozornosti posvećuje individualiziranom odnosu između  liječnika i bolesnika, odnosu koji započinje susretom i traje daljnjom komunikacijom, a  koja je preduvjet uspješnog zajedničkog hoda i rasta, kazala je dr. Braš. Naglasila je da su lideri brojnih svjetskih medicinskih organizacija počeli prije petnaestak godina promovirati koncept medicine usmjerene prema osobi (person-centered medicine) koji ima nekoliko glavnih odrednica:  uvažavanje bioloških, psiholoških, socijalnih i duhovnih dimenzija u zdravlju i bolesti, prepoznavanje „zdravih“ potencijala i snaga, konteksta u kojem se bolest javlja i „životne priče“ bolesnika, uvažavanje zdravstvenog profesionalca kao osobe te primjena modela suradnog partnerstva u odnosu između zdravstvenog profesionalca i bolesnika.  Sve se više naglašava koliko je potrebno posvetiti pozornosti pacijentovoj duhovnosti, religijskim uvjerenjima i svjetonazoru. Medicina stoji na stupovima znanosti, umjetnosti i etike. Zaključila je da je to povezivanje i preklapanje disciplina olakšano je novim saznanjima o kompleksnosti neuronskih krugova i prepoznavanju činjenice da religijska uvjerenja imaju djelomično podrijetlo u moždanim funkcijama, ali su isto tako određena metafizičkim događajima i transformacijskim iskustvima. Intrinzična religioznost je osobnija duhovnost izvedena i strukturirana od religijskih tradicija, dok je duhovnost privatna potraga za odgovorima na ultimativna egzistencijalna pitanja o životu i smrti, značenju i svrsi a može uključivati transcendentna iskustva.

Psihijatrica Irena Primorac Bošnjak, dr. med. izlagala je o temi: „Psihološke zapreke  duhovnog rasta“. Psihosomatske bolesti, odnosno tjelesne bolesti na čiji razvoj utječu psihički čimbenici su opće poznat pojam. manje se govori o somatopsihičkim bolestima odnosno bolestima gdje tjelesni čimbenici utječu na razvoj mentalnih poremećaja. O međusobnom utjecaju mentalne i duhovne sfere čovjeka se priča još manje. Stoga ne čudi što se u kliničkoj praksi često susreću osobe koje ne doživljavaju sebe kao jedinstvo tijela, duše i duha i ne shvaćaju da oštećenja jedne komponente neminovno ima posljedice i na druge dvije. Tu se osvrnula na utjecaj duševne domene na duhovnu odnosno utjecaju psiholoških rana i strukture ličnosti na duhovni razvoj. Ovisno o kojoj vrsti psihološkog oštećenja se radi, doživljaj Boga je različit. Slika Boga može biti toliko iskrivljena da je duhovni rast blokiran i unatoč tomu što osoba ima molitveni život, ne događa se duhovni napredak. Pomoć osobi da otkrije, proradi i integrira bolne događaje otvara put Božjoj milosti koja neminovno mijenja naš mentalni sklop i pročišćava naše odnose s drugima, naglasila je psihijatrica Bošnjak.

Liječnica dr. Marina Jurčić govorila je o temi „Stres, depresija, psihotrauma – kako pomoći obitelj“. Kazala je da je neke psihotraume nemoguće izbjeći, ali je moguće izbjeći bespomoćnost koja redovito prati stresne i psihotraumatske doživljaje i koja paralizira, a onda često fizički i psihički ubija osobu. Da se to ne bi dogodilo, veliku pomoć osobi može pružiti jaka vjera. Čovjek koji vjeruje nikad ne može biti bespomoćan, budući da po vjeri ulazi u Božju svemoć, a Bogu nije ništa nemoguće. Vjera je najbolja prevencija od bespomoćnog predanja sudbini. Carl Gustav Jung je jednom rekao: “Čini mi se kao da su se paralelno s padom religioznog života neuroze vidljivo umnožile”. Rečeno drugim riječima, to znači da će se porastom religioznog života i osobne vjere, neuroze vidljivo smanjiti, zaključila je dr. Jurčić.

Dr. Cvijeta Pahljina, psihijatrica i logoterapeutkinja, majka šestero djece je kroz prizmu egzistencijalne analize govorila o tome što je ljubav. U izlaganju je predstavila odnos prema ljubavi kroz filozofsko-teorijsku podlogu egzistencijalne analize i praksu logoterapije. Utemeljitelj logoterapije Viktor E. Frankl rehumanizirao je medicinu  i druga područja ljudske djelatnosti ističući duhovnu dimenziju kao specifičnu ljudsku u njegovoj antropološkoj predodžbi čovjeka. U toj duhovnoj dimenziji nalazi se i ljubav. Frankl naglašava da  je prava ljubav voljna odluka kod koje osoba izlazi iz svoje egocentrične pozicije neprestano se pitajući na koji bi način mogla zadovoljiti svog bračnog druga, te kako bi mogla doprinijeti poboljšanju odnosa u obitelji. U izlaganju je psihijatrica predstavila i praktičnu shemu terapijskog pristupa u tretmanu bračnog para.

Don Mirko Barbarić predstavio je prvo župsko obiteljsko savjetovalište u Splitu, koje su salezijanci osnovali na Kmanu pod imenom „Savio“. Doc. dr. don Josip Bošnjaković, predsjednik Hrvatskoga društva bračnih i obiteljskih savjetovališta predstavio je Zbornik radova „Podrži me po svojoj riječi i živjet ću“. Voditelji radionica bili su psiholozi: dr. don Boris Vidović, logoterapeut, dr. Gina Šparada i Jadranka Sočo, prof. Okrugli stol moderirao je Petar Krešimir Hodžić, dr. med., voditelj Ureda Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj. U programu je sudjelovala glavna inicijatorica susreta liječnica Anita Strujić Vladanović, voditeljica Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije.