U propovijedi biskup Janjić motivirao je puk pjevanjem pjesme K`o košuta što žeđa Psalam 73 (74), pozivajući ih na duhovni rast u kojem će žeđati za Gospodinom kao košuta za vodom, u kojem će razviti osjetljivost prema Bogu, Isusu i isijavati njihovu dobrotu i ljubav ne samo u sebi već i u okruženju u kojem žive. Da ljubavlju prema bližnjima postanu nositelji kršćanske kreposti prema svijetu. Biskup Janjić pozvao je vjernike i na molitvu za duhovna zvanja jer bez duhovnih zvanja „nema misnog slavlja, nema sakramenata koji nas vode ka Bogu, k Isusu, koji su put našega duhovnog rasta kako bi isijavali u svom okruženju kršćanske kreposti, ljubav i dobrotu“.

Pohvalio je pjevanje župnog zbora pod ravnanjem maestra Josipa Degl’Ivellija i uz orguljašku pratnju s. Blaženke Rudić. Nakon euharistijskog slavlja župnik je biskupu Janjiću čestitao 50 godina misništva te mu uručio prigodni dar. Potom su bratimi su iz katedrale iznijeli kasu s moćima sv. Todora te su svi okupljeni u svečanoj procesiji oko staroga grada, pobožno i s pjesmom pratili relikvije. Procesiju su predvodili bratimi triju korčulanskih bratovština: Sasvetani, Rokovci i Mihovilci, ponosno noseći svečane torce. Ulice su bile prepune turista i posjetitelja koji su s divljenjem i poštovanjem promatrali procesiju.

Procesija i misno slavlje završilo je molitvom ispred kase, blagoslovom puka i župne zajednice i zazivom sv. Todora da bude zaštita i pomoć u svim iskušenjima života, da pomogne da se ne izgubi niti jedna kršćanska krepost u ljutnju, gnjevu i u ljudskim napastima.