Vjera u Boga i ljubav prema bližnjemu dvije su ključne stvari koje vežu kršćane i muslimane, i na čemu se grade dosadašnji dijalozi, rekao je dr. Murić. Vjera u Boga je srž iščitavanja Kurana i onoga što je Krist govorio. Zajednički je naziv za Boga – milostiv i milosrdan, govorio je po prorocima, i u toj se milosti prepoznaje i tu se krije pravednost Božja. Ljudima je, kako je rekao, teško otkriti što je pravednost Božja i zato služi vjernički život, traže se veliki duhovni poticaji, duhovni napor kroz molitvu i post – krjeposni život. Podsjetio je na Papine riječi upućene kršćanima u Maroku da bi kršćani trebali slijediti blaženstva, i biti duha ponizna i otvorena za Boga, žedni pravednosti, iz te dimenzije možemo prepoznati i druge. “Suvremene inicijative za dijalogom, počevši od Katoličke Crkve, zatim kršćansko-muslimanskog foruma, koji je započeo 2008. godine, sažimlju te odnose i kažu da dijalog treba početi upravo na tome zlatnom pravilu, koje je središte vjere i muslimana i kršćana”, rekao je dr. Murić.

Da su, na temelju toga, kršćani prepoznati kao poželjni partneri za dijalog – potvrdio je efendija Arslani. Primijetio je kako nažalost ima onih koji tako ne misle, ali da ima i jedna ogromna većina koja ide ka tom smjeru. “I kršćanima i muslimanima središnja točka je Bog – jedan jedini, milosrdan, koji od nas straži da budemo istinski vjernici, prepoznatljivi onome koji ima ne samo drugačije vjerovanje nego i svjetonazor. Svi mi vjerujemo da je Bog narodima kroz povijest slao i objave, vjerujemo i sudnji dan, razlike su minorne.

Religije su različiti putevi dolaska do Boga, ako mi to tako ne shvaćamo onda će to biti problem, ne samo za vjerske službenike nego i za vjernike”.

dr. Branko Murić

Komentirajući da naši ljudi smatraju kako dijalog želi poravnati dogmatske razlike u gledanju spram Boga, dr. Murić je naglasio: “Nema opasnosti i kada se započinje s dijalogom traže se zajedničke teme – da smo svi jednakog dostojanstva, zapravo djeca Božja. Mi vjerujemo u Boga stvoritelja i u tome smislu ako nas je Bog sve zajedno stvorio, ako imamo istoga praoca Abrahama, Ibrahima, po kojemu jeste onaj koji traži volju Božju svojim putem, imamo možda i puteljke, te dogmatske razlike po kojima se razlikujemo, ali na kraju opet ostaje u Božjem otajstvu na koji način ćemo se ponovno sresti na sudnjem danu. No, to otajstvo ne smijemo mi preuzeti na sebe i onda nekim prozelitizmom, terorizmom ili bilo kojim drugim načinima rješavati”. Podsjetio je da u Kur’anu postoje vrlo lijepa sura koja govori o vjeri muslimana i vjeri kršćana, ali i ajeti koji govore da nema vjere po prisili.

“Vjera se ne stječe prisilom, i u tome smislu trebamo poštivati jedni druge. Ako uočim ljepotu puta koji jedan musliman izražava, kako izražava Boga, mislim da je to poticaj za mene da u kršćanstvu pronalazim tu ljepotu puta”.

Iz suživota kršćana i muslimana, koji su u hrvatskoj stvarnosti manjina, može se zaključiti da je islam religija mira, ali se islam već godinama prikazuje kao religija nasilja i fundamentalizma u zemljama gdje su muslimani većina. S tim u vezi efendija Arslani je rekao kako “islam ne može biti religija koja potiče na rat, ekstremizam, fundamentalizam jer sama izvedenica potječe iz glagola koji znači mir. Musliman je miroljubiva osoba.

Danas je nažalost tako da se religija zlorabi u neke druge svrhe, pa i političke. Kroz povijest smo vidjeli da nije samo islam zlorabljen nego i kršćanstvo i judaizam. Nažalost jasno je da ukoliko želite nekakav animozitet prema drugom i drugačijem onda se tu religija može najlakše iskoristiti”. Podsjetio je da je to jedan od zaključaka znanstvenog simpozija koji je ove godine održan 26. put prigodom oblježavanja otvaranja Islamskoga centra u Zagrebu, i to su zaključili i islamski i kršćanski teolozi. “Mislim da do toga dolazi često puta nakon svih kriza na globalnoj razini i tu se pojavljuju ekstremi i s jedne i s druge strane. U Kur’anu postoji i jedan ajet koji kaže kako nas je Bog stvorio različitima da bi nas iskušao tko će kakav biti. Ovaj prolazni svijet je mjesto gdje mi zarađujemo ulaznicu za raj.”

Treba biti otvorena duha, rekao je dr. Murić. Čovjek koji je s jednom nogom u vjeri brzo će početi tražiti razlike, ili otići u neke druge krajnosti koje će udaljiti od istinske vjere. “Mi u sekulariziranoj Europi imamo puno problema kako pokazati pravo lice kršćanstva, a isto tako je problem pokazati i pravo lice islama. Obično se pozivamo na neke prošle događaje, prošle ideje, no mislim da je danas drugačija situacija, rađaju se novi strahovi i nove mogućnosti koje bi trebali iskoristiti kako bi poboljšavali stvari… Što se tiče prošlosti trebamo se pokloniti nevinim žrtvama i s kršćanske i s muslimanske strane jer su one glas Božji. Tom jednom simboličkom gestom – molitvom treba pokazati brigu da se prekinu sukobi”.

U muslimanskoj zajednici u Hrvatskoj Murić vidi proročku ulogu obzirom na muslimane u svijetu, kojima bi se trebalo predočiti takvo lice odnosa kako je u Hrvatskoj.

“Muslimani u Hrvatskoj imaju svoje ‘ja’, imaju svoje mjesto u društvu koje je važno, njihov glas se čuje i imaju veliku ulogu u društvu premda su manjina. To bi trebalo biti model za druge”.

Mevludi efendija Arslani

Komentirajući negodovanja kršćana na nastojanja pape Franje oko dijaloga s muslimanima, dr. Murić je podsjetio da je posjet Svetoga Oca Maroku bio u znaku 800. obljetnice kako se sv. Franjo Asiški susreo s marokanskim kraljem. I ovogodišnje obilježavanje obljetnice pokazatelj je da je vrijeme miroljubivog navještaja, a tome u prilog ide i potpisivanje peticije za Jeruzalem pape Franje i marokanskog kralja Muhameda VI.

“Kršćani ne svjedoče naukom, nego životom i tu nema opasnosti od prozelitizma. Ako ćemo samo riječima isticati nauk što to znači – viši cilj nam je spriječiti daljnju radikalizaciju, zar nam nije cilj spriječiti buduće sukobe”, rekao je dr. Murić.

Efendija Arslani je podsjetio kako je sv. Franjo Asiški bio povod i za pokretanje molitve u duhu Asiza, te da je posjet pape Franje Emiratima, a sada Maroku, veliki podstrek međureligijskom dijalogu. U osvrtu na model zajedništva muslimana i kršćana u Hrvatskoj istaknuo je da su ga željeli izvesti i u druge zemlje. “Jedna od 18 zemalja gdje smo ciljano bili i govorili o našem modelu jesu Emirati. Tim povodom imali smo početkom godine ovdje kod nas jedan veliki muslimanski skup zajednica u centralnoj i jugoistočnoj Europi. Često puta je na tim skupovima nama najlakše jer se razgovara i o problemima s kojima se suočavaju muslimani, osobito na Zapadu. Imamo anti-islamizam, postoji takozvana islamofobija,…

Vrlo je važno da su kralj Muhamed VI. i papa Franjo potpisali dokument da je Jeruzalem sveti grad svih religija. To su sve pokazatelji koji nama daju da možemo lakše govoriti o ovom modelu. Međutim, najteže je govoriti u tim zemljama gdje su muslimani većina, jer oni nisu bili u situaciji da shvate što znači to kada nemate neka prava po pitanju religije, a trebate ih”.

U kontekstu rečenog urednica Popec podsjetila je na ono što je papa Franjo govorio u Maroku. “Sveti Otac traži od nas sudjelovanje u izgradnji otvorenog, pluralnog i solidarnog društva, zauzimanje za kulturu dijaloga kao puta kojim moramo ići. Kaže Papa, treba nam suradnja kao ponašanje te međusobno poznavanje kao način i kriterij. Na taj smo put pozvani kako bi nadvladali napetosti i nesporazume, maske i stereotipe koji plaše i suprotstavljaju. Zaključuje da je neophodno fanatizmu i fundamentalizmu suprotstaviti solidarnost svih vjernika oslanjajući se na zajedničke vrijednosti.