U Izjavi upućuju ispriku za sve one situacija kad „nismo shvatili što se događa“ i što oni koji su mogli intervenirati „nisu prepoznali znakove upozorenja ili ih nisu uspjeli shvatiti ozbiljno“. Ističe se predanost da se „učini sve što je moguće kako bi se pronašao učinkovit odgovor“ radeći zajedno „na stvaranju novih struktura kako bi se osiguralo da se rizici svedu na najmanju moguću mjeru“. Redovnice i redovnici osjećaju „stid“ zbog zlostavljanja koja su se „dogodila u našim družbama i redovima i u našoj Crkvi“, ali drže da se „s vjetrovima promjena koji pušu u našoj Crkvi i dobroj volji sviju, mogu pokrenuti važni procesi i strukture odgovornog podnošenja izvješća, dok će se postojeće ojačati. Mogu se prepoznati novi koraci i odluke, čija se provedba može ostvariti brzo i univerzalno s pravim poštovanjem različitih kultura“.

Generalni poglavari i poglavarice se pridružuju papi Franji „u njegovu poslanju da se ponizno prepozna i prizna učinjene pogreške, da se podupire preživjele, uče od njih kako pratiti one koji su zlostavljani i kako žele da slušamo njihove ispovijesti. S naše strane, zalagat ćemo se za to da učinimo sve što je u našoj moći kako bismo bolje slušali preživjele, ponizno priznajući da to nije uvijek bio slučaj. Provest ćemo u djelo ono što bude odlučeno na ovoj konferenciji u skladu s obvezom podnošenja izvješća od strane onih koji su na vlasti ”.

UISG i USG će u borbu protiv zlostavljanja uključiti roditelje: „Oni imaju prirodni nagon za zaštitu djece koji je neophodan. Posebno naglašavamo ulogu majki. Da se žene pitalo za savjet i pomoć u procjeni slučajeva, poduzelo bi se jače, brže i učinkovitije djelovanje. Naš način rješavanja optužbi bio bi vrlo različit i žrtvama i njihovim obiteljima bile bi uskraćene mnoge patnje. Redovnički poglavari i poglavarice u Izjavi ističu kako će „zaštitu djece i ranjivih odraslih osoba integrirati u naše programe formacije, osiguravajući da se, u svakoj fazi, odgajateljima i odgajanicima pruži prikladan odgoj i poduka“. „Tražit ćemo od naših centara duhovnosti da razviju posebne programe za praćenje svake osobe, žrtvu zlostavljanja, koja želi pronaći pomoć u teškoćama s vjerom i smislom života“. S druge strane, „resursi su uvijek problem“ i „iskustva družbi koje su provele u djelo prakse zaštite djece pokazuju da čak i državne zdravstvene službe imaju poteškoća u osiguravanju odgovarajućih resursa“. Zato je „nužno ojačati suradnju kako bi se resursi učinkovito i djelotvorno koristili“. U tu svrhu, UISG i USG „će raditi na tome da se osigura da redovničke zajednice rade zajedno kako bi pratile preživjele što je učinkovitije moguće na njihovom putu ozdravljenja“.

Izjava se zaključuje porukom preživjelima: „Želimo poslati poruku izravno preživjelima i njihovim obiteljima: priznajemo da je došlo do neadekvatnog pokušaja rješavanja ovog problema i sramotne nesposobnosti razumijevanja vaše boli. Upućujemo vam naše najiskrenije isprike i izraze žaljenja. Molimo vas da vjerujete u našu dobru volju i našu iskrenost. Pozivamo vas da radite s nama na stvaranju novih struktura kako bi se osiguralo da rizici budu svedeni na minimum“. K tome, „želimo osigurati da oni koji velikodušno podnesu molbu za primanje u naše redovničke družbe ili koje se odgaja u sjemeništima žive na sigurnim mjestima gdje se jača njihovo zvanje i gdje im se pomaže da njihova želja da ljube Boga i druge raste do zrelosti“.

Međunarodna unija generalnih poglavarica okuplja 1.900 generalnih poglavarica, koje predstavljaju oko 750 tisuća redovnica prisutnih u 110 zemalja. U sastavu Unije redovničkih poglavara je 220 generalnih poglavara s ukupno 200.000 članova.