U sklopu pohoda ad limina apostolorum hrvatskih biskupa, na dan kad su biskupi iz Rima pozvali vjernike na molitvu za sve žrtve Domovinskog rata te odlučili da se ovogodišnji spomen na žrtvu Vukovara i druge žrtve obilježi zvonjavom zvona svih crkava u Hrvatskoj u nedjelju 18. studenoga u 18 sati i 11 minuta, kraći intervju za Hrvatsku katoličku mrežu dao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U pohodima kongregacijama, vijećima i dikasterijima bilo je riječi o evangelizaciji, obitelji, pravnim pitanjima, redovništvu, kauzama svetaca, medijima, istočnim Crkvama, a nadbiskupa Hranića smo pitali je li u susretima u Vatikanu bilo riječi o demografskom problemu. S nadbiskupom Hranićem razgovarao je novinar Informativne katoličke agencije Slavko Antunović.

Ne može se radnika iskorištavati da mu bude jeftina radna snaga i gledati isključivo na vlastiti profit

HKM: Demografska zima je gadna bolest od koje boluju neke zemlje, rekao je papa Franjo u jednoj od svojih homilija na jutarnjoj misi u Domu svete Marte. Jedna od tih zemalja je svakako i Hrvatska a tim je problemom snažno pogođena i Slavonija?

NADBISKUP HRANIĆ: Ja mislim da mi dno problema nismo dotaknuli. Na sveučilištu je manje studenata. Nama su otišli mladi ljudi koji bi tu u Hrvatskoj trebali osnivati obitelji i rađati djecu, a mi ćemo dno dotaknuti tek za 20-30 godina. Već sada je u Hrvatskoj teško nositi socijalni sustav jer je malo zaposlenih u pojedinim zanimanjima. Tu svakako ima više elemenata o kojima treba voditi računa. Radnici moraju biti pošteno plaćeni i to je jedno od pitanja. Kod nas ima puno korupcije i nepoštovanja prava vlastitih radnika. Jedan dio poslodavaca još nema onu potrebnu kulturu ophođenja pa i s privatnim vlasništvom koje nužno mora imati socijalnu dimenziju. Ne može se radnika iskorištavati da mu bude jeftina radna snaga i gledati isključivo na vlastiti profit, ne poštujući dostojanstvo i pravo radnika. Jedan dio poslodavaca ne shvaća da je zadovoljan radnik najbolja garancija budućnosti njegove tvrtke. Odlaze nam mladi i obrazovani ljudi, a kad nemate mladih ljudi nema poduzetništva nema kreativnosti i stvaralaštva, nema hrabrosti ulaska u rizik, pitanje je tko će onda nositi gospodarstvo. Iskustvo nas uči da su oni krajevi u kojima je ostalo staračko stanovništvo, tonuli u sve veće siromaštvo. Samo velik broj stanovništva je garancija gospodarskog razvoja. To što nam se Slavnija ispraznila je i sigurnosno pitanje. Mislim da naši političari ne shvaćaju svu ozbiljnost ovoga što se događa u Slavoniji.

Kao Crkva smo pozvani odgajati naše vjernike da samostalno svojom kršćanskom savješću, identitetom i ljestvicom vrednota idu u sve pore društvenog, gospodarskog, kulturnog, prosvjetnog i političkog života

HKM: Spomenuli ste problem korupcije, hoće li se s razine Hrvatske biskupske konferencije i Vaše nadbiskupije učiniti korak prema tome da se jasno i analitički Crkva očituje o problemu korupcije?

NADBISKUP HRANIĆ: Nedavno je Komisija HBK Iustitia et Pax izdala Izjavu o pravnoj, radnoj i socijalnoj sigurnosti. Mislim da je to veoma snažna izjava iz koje se vidi da smo se jasno očitovali. Spomenuo bih da smo biskup Antun Škvorčević i ja, kao biskupi iz Slavonije, prije dvije godine objavili jednu poslanicu baš o tim socijalnim problemima kod nas u Slavoniji. Vidim da kod naših izjava, kad biskupi nešto progovore, imamo ozračuje da ‘šta se oni tamo petljaju, to nije njihov posao. Oni trebaju Boga moliti, neka se zatvore u crkvu’. Niti kao građanima nam se ne dopušta da razmišljamo i da se očitujemo a kamoli da, kao u mnogim demokratski uređenim društvima, Crkva bude partner u razgovoru i promišljanju i da se ozbiljno uzme u obzir ono što i Crkva govori. Mislim da ćemo se složiti da je Crkva stoljećima bila jedan od čuvara nacionalnog identiteta našeg naroda. Crkva je, dok nismo imali svoju državu, kroz stoljeća itekako znala voditi računa o dobrobiti našega naroda i ne znam zašto bi sada trebalo Crkvu promatrati kao opasnost u društvenom životu. Žalostan sam kad vidim da se u našim izjavama i dokumentima u javnosti i u medijima traži strši li možda neka riječ, hoće li negdje naći nešto što se može protumačiti u neželjenom smislu, i da se, vadeći neke riječi i rečenice iz konteksta, nastoji na svoj način tumačiti i napadati Crkvu zbog takvih dokumenata. A kad se to ne nalazi i kad se vidi da to ima svoju težinu i konzistentnost, onda se ti dokumenti u našoj javnosti vrlo često prešućuju. Mislim da i mi biskupi moramo biti kritični, ali i da se mi biskupi pomalo oslobađamo toga da blagdanima za oltarom ulazimo u ono čemu nije ni mjesto ni vrijeme. To ne znači da se ne mogu dotaknuti socijalna i društvena pitanja, ali tada mi ne trebamo koristiti ambon da bismo nešto poručili političarima. Mi u našim homilijama, i kad dotičemo društvena i politička pitanja, trebamo progovarati tako da odgajamo ljude da sudjeluju u društvenom i političkom životu. Mi smo kao Crkva pozvani odgajati naše vjernike da samostalno svojom kršćanskom savješću, identitetom i ljestvicom vrednota idu u sve pore društvenog, gospodarskog, kulturnog, prosvjetnog i političkog života, i da tu daju svoj velikodušni, nesebični ozbiljan  i odgovoran doprinos razvoju našeg hrvatskog društva.