Ključna je stvar kako ne bismo pogriješili u svojem kršćanskom životu „biti zaljubljen“ u Gospodina i nadahnjivati se Njime u svojim djelima, rekao je papa Franjo na misi u Domu svete Marte u Vatikanu u utorak 9. listopada, istaknuvši primjer apostola Pavla koji je tako činio i koji je opisao svoj život u Prvoj poslanici Galaćanima. Ravnoteža između „kontemplacije i služenja”, dvije su odlike osobito dobro opisane u Evanđelju toga dana koje je usredotočeno na likove Marte i Marije, sestre Lazara iz Betanije u čijoj je kući Isus bio gost.

Mnogo je kršćana koji nedjeljom idu na misu, no nakon toga su uvijek zauzeti, rekao je Sveti Otac i nastavio: Nemaju vremena za svoju djecu, ni za igru ​​s djecom, to je ružno. Govore: Imamo puno posla, zauzeti smo… I na kraju postaju poklonici te religije koja se zove „prezaposlenost“. Oni su skupina prezaposlenih koji uvijek rade…  Čine dobro, ali ne kršćansko, nego ljudsko dobro. Njima nedostaje kontemplacija, to jest, promatranje Boga. To je nedostajalo i Marti.  Zaustavite se, pogledajte u Gospodina, uzmite Evanđelje, slušajte riječ Božju, otvorite svoje srce, potaknuo je Papa.

Naprotiv, kod Marije, nije najbolja stvar ništa ne raditi – rekao je papa Franjo i dodao: Ona je promatrala Gospodina jer je doticao njezino srce i odatle, od nadahnuća Gospodinova, dolazi posao koji treba poslije obaviti. Pravilo je svetog Benedikta ‘ora et labora – moli i radi’. Usvojili su ga klauzurni redovnici i redovnice koji sigurno ne gledaju čitavi dan u nebo. Mole i rade.

Važno je primijetiti koliko je to usvojio apostol Pavao – rekao je Sveti Otac i napomenuo: Prvo čitanje današnje liturgije kaže: kada ga je Bog izabrao, nije odmah otišao propovijedati, nego je otišao moliti i razmatrati otajstvo Isusa Krista koje mu je objavljeno. Sve što je Pavao činio, činio je tim duhom kontemplacije, to jest, promatranja Gospodina. Gospodin je govorio iz njegova srca, jer je Pavao bio zaljubljen u Gospodina. Da ne bismo pogriješili, ključna je riječ: „zaljubljeni“. Kako bismo znali na kojoj smo strani, pretjerujemo li, jer idemo u previše apstraktnu i gnostičku kontemplaciju, ili smo previše zaposleni, moramo se pitati: „Jesmo li zaljubljeni u Gospodina? Jesmo li sigurni da nas je on izabrao? Ili živimo svoje kršćanstvo samo obavljajući stvari? Gledamo li u svoje srce? Kontempliramo li? Slikovito, to je kao kad se muž s posla vrati kući, a žena ga dočeka i ako je zaista zaljubljena, ne nastavlja odmah sa svojim kućanskim poslovima, nego odvaja vrijeme kako bi bila s njim. Nađimo i mi vremena za Gospodina kako bismo služili drugima. Kontemplacija i služenje put su našega života. Neka svatko od nas razmisli koliko vremena tijekom dana posveti kontemplaciji Isusovog otajstva? Kako radimo? Radimo li toliko da naš posao postaje otuđenje ili radimo u skladu sa svojom vjerom? Je li naš posao služenje koje proizlazi iz evanđelja? Dobro je o tome razmisliti”, zaključio je papa Franjo.