Tumačeći Evanđelje o ludim i mudrim djevicama (Mt 25, 1-13) primijetio je kako je čitav čovjekov život izlazak. I za služitelje evanđelja život je stalni izlazak: iz obiteljskog doma tamo gdje nas Crkva šalje, iz jedne službe u drugu, uvijek smo u prolazu, sve do konačnog prijelaza, primijetio je Papa.
Evanđelje doziva u pamet smisao tog kontinuiranog izlaska koji je život: ići u susret mladoženji. To je ono za što se živi. Susret s Isusom daje smisao i usmjerenje životu. Ništa drugo. To je svršetak koji osvjetljava ono što prethodi. Kao što se sjeme prosuđuje po žetvi, tako se životni put gradi počinjući od cilja, rekao je Papa.
Dakle, život, ako je izlaženje ususret mladoženji, jest vrijeme koje nam je dano da rastemo u ljubavi. Život je svakodnevna priprava za svadbu, velike zaruke. Pitajmo se: živim li kao onaj koji priprema susret sa zaručnikom? U svome služenju, iza svih susreta, aktivnosti koje treba organizirati i onoga što treba učiniti, ne bismo smjeli zaboraviti nît koja ujedinjuje cijeli splet: iščekivanje zaručnika. Središte može jedino biti srce koje ljubi Gospodina. Samo tako će vidljivo tijelo našega služenja biti poduprto nevidljivim duhom. Nemojmo se usredotočiti na zemaljsku dinamiku, gledajmo dalje. Istinit je onaj poznati izraz: „bitno je nevidljivo očima”. A ono što je bitno u životu jest slušati glas zaručnika. On nas pak poziva da svakodnevno vidimo Gospodina koji dolazi i koji preobražava svaki posao u pripremu za zaruke s njim, rekao je Papa.
Ono što svijet traži i čime se razmeće – časti, moć, izgled, slava – prolazi, ne ostavljajući ništa iza sebe. Da bi se pripremali za nebo prijeko nam je potrebno udaljiti se od svjetovnih vanjština. Treba reći ne „kulturi šminke“, koja uči brinuti se za vanjštinu. Potrebno je, naprotiv, čistiti i čuvati srce, čovjekovu nutrinu, koja je dragocjena u Božjim očima; a ne vanjštinu, koja nestaje, upozorio je Papa.
Život, nastavio je Sveti Otac, širi svjetlo samo ako se troši u služenju. Tajna života je u tome da se živi da bi se služilo. Služenje je ulaznica koju treba pokazati na ulazu na vječnu svadbu. Ono što ostaje od života, pred pragom vječnosti, nije ono što smo stekli, već ono što smo dali. Smisao života je odgovoriti na Božju ponudu ljubavi. A odgovor prolazi kroz istinsku ljubav, sebedarje, služenje. Služenje ima svoju cijenu, jer znači trošiti se, a u našem služenju ne služi životu onaj koji ne živi da bi služio. Tko previše čuva svoj život, gubi ga, rekao je Papa u homiliji.
Molimo za milost obnavljanja naše prve ljubavi s Gospodinom, iz dana u dan. Velika napast je utonuti u život bez ljubavi, koji je poput prazne posude, poput ugašene svjetiljke. Ako se ne ulaže u ljubav, život se gasi. Oni koji su pozvani na svadbu s Bogom, ne mogu se pomiriti sa sjedilačkim načinom života, lišenim oduševljenja, tražeći mala zadovoljstva i težeći prolaznim priznanjima. Mlak život, zadovoljan obavljanjem vlastitih dužnosti bez darivanja sebe samoga, nije dostojna Zaručnika, istaknuo je Papa.

https://youtube/8BmneTsmKys