Polazeći upravo od tečaja i razmatranja izazova i pastoralnih nacrta koji se odnose na obitelj, tu „kućnu crkvu i svetište života“, koja je presudna i nezamjenjiva za opće dobro naroda, Sveti Otac osvrnuo se na opširno, slojevito i osjetljivo apostolsko područje s kojim je povezana. Razmišljao sam o toj temi posebno u apostolskoj pobudnici Amoris laetitia, stavljajući u središte hitno potreban ozbiljan put priprave za kršćanski brak, koji se neće svesti na nekoliko susreta, rekao je Papa. Brak nije samo društveni događaj nego pravi sakrament koji zahtijeva odgovarajuću pripravu i svjesno slavlje. Bračna obveza, naime, zahtijeva od zaručnika svjesnu odluku, koja očituje želju za zajedničkom gradnjom nečega što se nikada ne smije iznevjeriti i napustiti. Već više biskupija u svijetu priprema inicijative za usklađivanje obiteljskoga pastorala sa stvarnim stanjem, i to uz seminare i duhovne obnove koje uključuju i bračne parove s čvrstim obiteljskim iskustvom, te stručnjake u psihološkim disciplinama, primijetio je Papa. Korijen problema, koji se pojave nakon slavljenja sakramenta ženidbe, više puta treba tražiti, ne samo u skrivenoj nezrelosti koja izbije iznenada, nego ponajviše u slabosti kršćanske vjere i nedostatnoj pratnji Crkve, u samoći u kojoj se obično ostavljaju mladi bračni parovi nakon vjenčanja. Samo kada ih se stavi pred svakodnevicu zajedničkoga života koji poziva supružnike da rastu na putu darivanja i žrtvovanja, neki postanu svjesni da nisu potpuno shvatili ono u što su se upustili.

Što će priprema biti temeljitija i duža to će više mladi parovi naučiti odgovarati na Božju milost i snagu, a razvit će i „antitijela” za suočavanje s neizbježnim trenucima teškoća i napora u bračnom i obiteljskom životu. Međutim, to nije dovoljno, objasnio je Sveti Otac. Najveća se djelotvornost pastoralne skrbi ostvaruje tamo gdje pratnja ne prestaje vjenčanjem, nego prati supružnike barem u prvim godinama bračnoga života. Kroz razgovor samo s bračnim parom, i kroz zajedničke trenutke, pomaže se mladim supružnicima steći sredstva i potporu za življenje njihova poziva. To se ne može postići bez rasta u vjeri samoga para, upozorio je papa Franjo.

Što se pak tiče supružnika koji u svojoj vezi imaju ozbiljnih problema i koji se nalaze u krizi, valja im pomoći oživjeti vjeru i ponovno otkriti milost sakramenta, a u nekim slučajevima i dati odgovarajuće upute za pokretanje postupka ništavnosti. Neka oni koji su postali svjesni činjenice da njihova veza nije pravi sakramentalni brak, i žele izići iz te situacije, pronađu u biskupima, svećenicima i pastoralnim djelatnicima potrebnu potporu koja se ne očituje samo u iznošenju pravnih normi, nego prije svega u slušanju i razumijevanju. U tom je smislu odredba o novom bračnom postupku vrijedno sredstvo koje zahtijeva da ga konkretno i bez razlike primjenjuju svi, na svim crkvenim razinama, jer je njegov glavni razlog salus animarum (spas duša), istaknuo je Papa. Poželio je da obzor biskupijskoga obiteljskog pastorala bude sve širi, te da poprimi stil vlastit Evanđelju, susrećući i prihvaćajući i mlade koji odluče živjeti zajedno bez vjenčanja – jer valja im svjedočiti ljepotu braka.