Za taj značajan događaj bogoslovska se zajednica pripremala, kako pojedinim susretima (skrutinijima) s kandidatima za službe, tako i molitvom, pjevačkim probama, uređivanjem kuće i svim drugim potrebnim aktivnostima kako bi što dostojnije proslavila taj važan korak bogoslova na putu njihove svećeničke formacije.
Tijekom svečanog euharistijskog slavlja u kapeli Presvetoga Srca Isusova koje je predvodio biskup Škvorčević, u koncelebraciji s rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa Anđelkom Košćakom, svećenicima odgajateljima u sjemeništu, kao i svećenicima iz rodnih župa bogoslova, u službu lektora postavljeno je 25 bogoslova, a u službu akolita 11 bogoslova iz različitih biskupija. Na slavlju su sudjelovali i članovi obitelji bogoslova koje se postavilo u službe.
Riječ dobrodošlice predvoditelju misnoga slavlja biskupu Škvorčeviću, bogoslovima i njihovim obiteljima uputio je rektor Anđelko Košćak. Istaknuo je kako je danas radostan dan jer će bogoslovi treće i četvrte godine bogoslovske formacije – u slobodi i predanju – potvrditi svoj prisan odnos s Riječju Božjom, a službom pomaganja kod oltara još više u sebi živjeti radost susreta s živim Kruhom te tako biti aktivniji dionici izgradnje Mističnog Tijela Kristova – Crkve.

Na početku homilije biskup je pozvao kandidate za lektorat i akolitat da zastanu i postave si pitanje jesu li možda učinili krivi korak svojim odgovorom „Evo me!“ Podsjetio ih je na čudesnu činjenicu da jutrom kad otvorimo oči ne izmišljamo svijet, nego ga otkrivamo kao darovanu stvarnost, za koju valja svakodnevno zahvaljivati. Jednako tako podsjetio je na čudesnost činjenice postojanja svakog pojedinog od nas, koji smo se pojavili na ovom svijetu bez ikakve mogućnosti da o tom bilo što odlučimo. Upozorio je na jedinstvenost i neponovljivost naše osobe koja je duhovni podatak, neuhvatljiva dubina koju prepoznajemo kao otajstvenu stvarnost. Ustvrdio je kako je u pozadini svega stvorenog, napose svakoga od nas naum Božje ljubavi koja nam je darovala život i nezasluženim pozivom da slijedimo Isusa Krista u svećeničkom zvanju dodijelila sasvim određeno mjesto u ostvarivanju njegova nauma. Biskup je istaknuo kako je dragocjeno što su kandidati za lektorat i akolitat prepoznali Božji naum s njima te mu u mladenačkoj iskrenosti odgovorili „Evo me“! Potaknuo ih je da se svakodnevno prisjete navedenih činjenica, za njih Bogu zahvaljuju i mole da mu ostanu vjerni.
Biskup je upozorio kandidate za svetu službu na šesterostruki poziv pisca Knjige Sirahove u naviještenom prvom čitanju da se bojimo Boga. Kazao je kako bi netko mogao pomisliti da je Bog protiv nas te ga se radi toga trebamo bojati. Pojasnio je da sveti pisac želi reći kako se trebamo bojati da ga kao najvećeg svoga dobrotvora ne povrijedimo nevjernim, nemarnim ili površnim odnosom prema njegovu daru života i zvanja. Upravo u tom smislu sveti pisac izriče trostruki jao onima koji imaju srce neosjetljivo, nemarno i nepostojano za Boga. To stanje može biti posljedica napasti kojima nas Zli želi odvratiti od prihvaćanja Božjeg nauma o nama, ali i uzrokovano Božjom kušnjom kojom nas on provjerava koliko smo mu vjerni. Biskup je kandidatima za službe kazao kako ih Isus u Evanđelju toga dana ohrabruje, pozivajući ih da mu vjeruju, odnosno da mu cjelovito povjere svoj život, te u molitvi budu trajno otvoreni za dar njegova Duha Branitelja koji će ih braniti od navala Zloga i pomoći da budu pobjednici. Dodao je kako ih Isus poziva da mole Oca u njegovo ime kako bi mogli činiti djela koja je on činio. Biskup je ustvrdio kako je najveće Isusovo djelo njegova potpuna predanost Ocu u poslanju koje mu je povjerio, koje je ispunio svojom vjernošću do smrti na križu. Rekao je kandidatima za svete službe da je njihovo potpuno sebedarje, darovanost Bogu i čovjeku, vjernost u pozivu koje im je uputio Otac, djelo veliko poput djela Isusova. Dodao je da nismo vjerni sebi onda kad postanemo nevjerni Bogu, jer sve što jesmo njegov je dar. Kad vjerno ostvarujemo ono na što nas on poziva, tada živimo slobodu, nismo zarobljeni površnošću, sebičnošću i trenutnim užicima. Poželio im je da iskuse obilje radosti u vršenju službe u koju se postavljaju te da uz pomoć Božju odvažno kroče prema svećeništvu.

Nakon homilije uslijedio je obred postavljanja u službe. U službu lektora postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju: Krešimir Babić, Petar Belina, Mate Cikoja, Višeslav Foretić, Domagoj Koružnjak, Antonio Kovačić, Leo Lang, Ivan Mitar, Antonio Štengl, Ivan Vujević i Matej Zakanj; za Požešku biskupiju: Dominik Josić i Tomislav Varela; za Varaždinsku biskupiju: Andrija Botković, Dominik Cestar, Matija Filipović, Kristijan Jendrašic, Domagoj Klarić, Marko Pintarić, Krunoslav Sajko, Josip Špoljarić i Mario Špoljarić; za Sisačku biskupiju: Marin Mlađenović i Kristijan Pezić, a za Bjelovarsko-križevačku biskupiju Mislav Dabac. U službu akolitata postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju: Josip Fruk, Hrvoje Maltarić, Tomislav Medić, Patrik Paulić, Vatroslav Siketić, Matija Slišković i Luka Tufeković; za Požešku biskupiju: Toni Svitlanović; za Varaždinsku biskupiju: Petar Krašek, a za Sisačku biskupiju Damir Kunić i Ivan Kuzmić. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uzveličao zbor bogoslova pod vodstvom mo. Miroslava Martinjaka.
Po završetku misnog slavlja, okupljeni su se sabrali kod zajedničkog stola gdje je Uži bogoslovski zbor otpjevao prigodne skladbe, a akolit Damir Kunić uputio riječ zahvale u ime novopostavljenih kandidata.
Biskup je lektorima i akolitima, svakome ponaosob, darovao knjigu „Dijecezanski muzej u Požegi i Riznica požeške katedrale“.