Knjigu ‘Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini u javnoj komunikaciji od 1945. do danas’ predstavili su: dr. sc. Mario Grčević, izv. prof. s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Katica Krešić, izv. prof. s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Slaven Pehar iz Školske naklade Mostar i autorica dr. sc. Marija Musa, izv. prof. s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Dr. sc. Marija Musa, ugledna sveučilišna profesorica na Sveučilištu u Mostaru, u knjizi je predstavila rezultate svojih višegodišnjih sociolingvističkih istraživanja hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini u drugoj polovici 20. stoljeća i početku 21. stoljeća. Analizirajući uporabu hrvatskoga jezika u službenim i vjerskim publikacijama, dnevnom tisku i dnevnicima javnih RTV servisa, autorica prikazuje načine na koji političke institucije kroz javnu komunikaciju oblikuju jezičnu politiku i društvenu svijest o jeziku Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Dr. sc. Mario Grčević istaknuo je kako knjiga odlično pokazuje s kojim se problemima susreće hrvatski jezik u javnoj uporabi u Bosni i Hercegovini danas. On je na papiru i na razini dokumenata i pravnih odredaba zaštićen i ima svoj pravni položaj koji bi i trebao imati, no u praksi se to ni na koji način ne provodi. Moglo bi se čak reći i da je danas situacija teža nego u vrijeme komunističke  Jugoslavije jer mislimo da je situacija u redu, a nije. S druge strane imamo Hrvatsku koja je potpisnica Daytonskog sporazuma pa i na toj strani mislimo da su stvari zajamčene i uređene, ali nisu. Tako da su Hrvati u BiH u jezičnim pravima zakinuti i bez podrške koju zaslužuju, ne samo na razini svoje države, nego i Hrvatske koja ima dužnost skrbiti se o tome, zaključio je Grčević.

Dr. sc. Mario Grčević, dr. sc. Marija Musa i Slaven Pehar

Dr. sc. Katica Krešić naglasila je da su se dosadašnje analize hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini temeljile na sličnostima, odnosno razlikama jezika koji su službeni na tom prostoru. Ova monografija daje pregled povijesti hrvatskoga jezika, njegova položaja i stanja u različitim režimima pod kojima je bila BiH i koji su kreirali njezinu jezičnu politiku. Prva cjelina u knjizi Tradicija i suvremenost zadržava se na djelovanju bosanskih franjevaca i njihovu prinosu procesima standardizacije hrvatskoga jezika.  Autorica daje i pregled naziva službenog jezika do Drugog svjetskog rata. Središnji dio knjige istražuje položaj hrvatskoga jezika u javnoj komunikaciji u novinarsko-publicističkom i administrativnom stilu. Korpus istraživanja su informativno-politički časopisi, vjerske publikacije i informativne emisije javnih bosansko-hercegovačkih radiotelevizijskih servisa obaju entiteta. Komentare rezultata povezuje s društveno-političkom situacijom u kojoj su tekstovi nastali. Autorica dr. sc. Marija Musa pokazala je kako se u crkvenim publikacijama (Kršni zavičaj i Dobri pastir) hrvatski jezik jako dobro sačuvao, rekla je dr. sc. Krešić zaključivši kako knjiga potiče nova istraživanja u jezikoslovlju u BiH u kontekstu hrvatskog jezika i preporučuje da se jezična situacija u BiH može riješiti na jedan demokratičan način znanstvenim i stručnim putem na osnovi već definirane jezične politike.

Autorica knjige dr. sc. Marija Musa naglasila je da je ustavnim i republičkim zakonima hrvatski jezik od 1945. godine do danas službeni jezik, kako u ondašnjoj Jugoslaviji tako i sada u BiH. To je jedan od tri službena jezika u BiH, ali nema svoje pravo mjesto u javnoj komunikaciji, nije zastupljen u onom smislu u kojem bi jedan standardni jezik jednog konstitutivnog naroda trebao biti zastupljen. Hrvatski jezik zastupljen je jedino u školstvu i to je jedino područje gdje su Hrvati zadržali konstitutivnost, iako su jedan od tri konstitutivna naroda. U publicističko-novinarskoj djelatnosti, u administraciji i osobito na javnoj televiziji hrvatskoga jezika nema i to je razlog zbog kojeg sam htjela istražiti i opisati status hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini, zaključila je dr. Musa.

Knjiga je objavljena u suizdavašvu Školske knjige i Školske naklade Mostar.