„Karmelski se red danas raduje velikom radošću jer slavimo svetkovinu naše majke, naše obnoviteljice, svete Terezije od Isusa. Tereziji je Bog dao poslanje, dar, karizmu da bude obnoviteljica karmelskog reda. Redu koji je bio u duhovnoj krizi valjalo je dati novi zamah, novi žar ljubavi prema Bogu. Ovdje Bog šalje Tereziju da na temelju svojeg iskustva Boga i svojih dubokih duhovnih uvida i nauke usmjeri lađu Karmela prema nadolazećim stoljećima.”

Bog je, Terezijinom otvorenošću za njegovu volju, izveo to veliko djelo u Karmelu i obnovio Red novim žarom zanosa i ljubavi. Po ovoj skromnoj, ali vrlo snažnoj i odlučnoj ženi“, rekao je o. Ivan Pleše, OCD; karmelićanin, na početku homilije na svečanoj euharistiji.

Uz njega su suslavitelji bili o. Petar Galauner, DI, o. Tonči Trstenjak, DI, mons. Stjepan Bradica, kanonik u miru, don Stjepan Bolkovac, SDB, br. Stanko Pažin, OCD, bogoslov i Tomislav Skender, ministrant i čitač. Zbor sestara karmelićanki animirao je pjevanjem misno slavlje pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

U nastavku homilije o. Pleše je ukratko opisao Terezijin životni put, njezinu obitelj, njezinu temperamentnu i veselu narav, kao i njezin ulazak u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili gdje je vidjela svoje mjesto za ostvarenje svetosti.

Spomenuo je i njezinu početnu redovničku gorljivost, kao i godine osrednjosti i mlakosti koje bi je dovele u pakao, prema viziji pakla koju je imala. No, Gospodin ju je upravo tu dotaknuo i ona mijenja svoj život i kreće u reformu Karmela.

„Obnova Karmela nije bila toliko u velikim ljudskim djelima, nego u darivanju svoga srca Bogu. Isus je Tereziji jasno dao do znanja da ne želi da provodi vrijeme u svjetovnim brigama i užitcima, u razgovoru s ljudima, nego da mu preda čitavo svoje srce i da razgovara s njime, zaručnikom njezine duše, da razgovara s anđelima, s Majkom Božjom. Isus želi, a kasnije će to Terezija genijalno zapisati, da mu bude zaručnica, prijateljica, njemu jedinome posve predana. To je bit molitve, kako nas uči Terezija, prijateljski razgovor s onime za koga znam da me voli.”

U ovoj temeljnoj spoznaji da je Isus u mome srcu, da me ondje čeka, da žudi susret sa mnom u molitvi počinje reforma Karmela. Još više od toga, ovdje treba započeti reforma života svakoga od nas,“ rekao je propovjednik.

Naglasio je i da je Terezijina veličina, ne samo u tome što je obnoviteljica Karmela, već u tome što je Bog po njoj ostavio put. Put k savršenosti, put prema Bogu. Terezija je zacrtala taj put svojim sestrama, te kao naučiteljica, čitavoj Crkvi. „Put sjedinjenja s Bogom, što je cilj našega života; a taj put je zahtjevan i traži čišćenje od sebičnosti i grijeha te bezuvjetno predanje Bogu.”

Rekao je također da su molitva, euharistija i ispovijed milosna sredstva po kojima rastemo u prijateljstvu s Isusom i napredujemo na putu savršenosti te da je Terezija ostvarila svoj život idući tim putem, uz napore osnivanja samostana obnovljenog Karmela o čemu nam govori u svojim spisima.

Papa Pavao VI. rekao je za nju „ono što je Toma Akvinski u dogmatici, to je Terezija Avilska u mistici.” Stoga je prva žena koja je proglašena naučiteljicom Crkve (1970.).

Na kraju homilije o. Pleše je zaželio da primjer Terezijina života „učvrsti i ohrabri na putu prema svetosti, da se pouzdajemo jedino u Boga koji nas neizmjerno ljubi, i zato možemo zajedno s Terezijom reći: ‘Ništa neka te ne straši, ništa uznemiruje! Sve prolazi; Bog se ne mijenja, ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postiže.“

Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca mons. Antun Sente, ml. predvodio je večernje misno slavlje, kojemu je, kao i prijepodnevnom, prethodila molitva sv. krunice i Večernja Časoslova, uz asisteciju ministranata Marije, Luke, Šime i Lee. Zbor mladih župe BDM Snježne „Agape“ iz Karlovca animirao je misno slavlje pjevanjem.

Lijepo je da zajedno slavimo Boga. Bog se pobrine da nam s vremena na vrijeme pošalje jake znakove svoje prisutnosti. Jedan od tih znakova je i sv. Terezija Avilska koju danas slavimo,“ rekao je u uvodnim mislima mons. Sente.

Nadahnut ulomkom Markova Evanđelja koje govori o Isusovom ukazanju na putu u Emaus dvojici učenika (Mk 16, 12-34), mons. Sente je u porpovijedi govorio o vjeri i iskustvu živoga Boga i njegove prisutnosti.

„Često smo slični učenicima na putu u Emaus koji su vidjeli i susreli Isusa, ali mu nisu dopustili da uđe u njihov život. Tu dolazi do krize vjere u koju su učenici upali, ali nisu prestali pričati o Isusu, koji nam nije dalek kako nam se čini u tim trenucima, već je On tu s nama. Zato je učenicima i gorjelo srce dok im je otkrivao Pisma i dok su ga tražili. Slično kao i sv. Tereziji Avilskoj na njezinom putu molitve, u njezinom traženju Boga i njegove ljubavi. Zanimljivo je i to da učenici nisu prepoznali Gospodina ni po glasu, ni po izgledu, već po lomljenju kruha, po znakovima. No, kad su ga prepoznali, nisu mogli to za sebe zadržati, već su morali o Bogu govoriti drugima. Tako se nešto slično dogodilo i sa sv. Terezijom Avilskom, koja nakon susreta s Gospodinom, nošena njegovom ljubavlju, mijenja život, osniva samostane, piše knjige i svjedoči drugima koliko nas Bog ljubi. To njeno oduševljenje za Gospodina i darivanje drugima traje već 500 godina. Neka se tako i nastavi”, zaključio je.

Na kraju misnog slavlja mons. Sente zahvalio je mladima za pjevanje, predstavio ih je vjernicima, kao i brojne inicijative i projekte čiji su oni autori. Štovatelji sv. Velike Terezije povjerili su i preporučili u molitve sestrama karmelićankama svoje brige i teškoće, radosti i nade. Ojačani vjerom i ljubavlju sv. Terezije Avilske nastavili su svoj put k savršenosti.