Pred stotinama mladih čiji snovi, mogućnosti i sposobnosti nestaju u Mediteranu, sinodski oci ponovno su istaknuli da Crkva treba potaknuti industrijalizirane zemlje da ulažu u one siromašne, posebice što se tiče tehnologije i takozvanoga ‘know-how’, odnosno znanja i iskustva, kako bi svi mladi mogli pridonijeti razvoju svoje zemlje, te kako ne bi bili primorani emigrirati, prenosi Vatican News.

Na sinodi se, među ostalim, razmišljalo o sakramentu pomirenja, te je istaknuto da oprost valja osloboditi bilo kakvoga opterećenja i otkriti njegovu dimenziju dara. U tomu je bitan ispit savjesti, važan u evangelizaciji i odgoju mladih za jasnu ideju o tomu što je grijeh i što je suvišak, te kako bi im pomogao raspoznati znakove Božje nazočnosti u njihovu životu.

Mladi nisu pozvani ostati zauvijek mladi, nego trebaju odrasti i zauzeti se kako bi pridonijeli izgradnji Crkve, istaknuli su sinodski oci. U konačnici, nije važno je li netko svećenik, zaposlenik, roditelj, ili samac; odgovoriti na Božji poziv znači slijediti poziv i biti svet u svakoj životnoj odluci. Stoga će, zahvaljujući živim svjedočanstvima, pastoral zvanja trebati ponovno osmisliti i ojačati na svim područjima, kako bi svaka mlada osoba shvatila svoj poziv u životu.

Sinodski oci istaknuli su također nutarnju slobodu koja priječi da drugi manipuliraju s mladima, da ih povuče mnoštvo. Slobodni smo, naime, ako, u ispravnoj savjesti, nasljedujemo Isusa i njegove zapovijedi. Ali, odgajati mlade za slobodu pretpostavlja traženje istine, jer mladi traže vjerodostojnost svojih odgojitelja, žele pastire koji su dosljedni s onim što propovijedaju, pastire koji znaju živjeti Riječ i zauzimati se oko siromašnih. Stoga će Crkva ispravno pratiti mlade slušajući ih otvorena srca i konkretnim zanimanjem, hrabreći ih i dajući im nade, te brinući se o osobi u svim razdobljima njezina razvoja. U odnosu na mržnju, nasilje, korupciju, nepravdu, i ratove toliko raširene u svijetu, mladi se osjećaju podijeljeni, a to šteti njihovu samopoštovanju i pouzdanju. Zbog toga Crkva treba stalno prihvaćati i pratiti mlade, potičući njihovu slobodu i odgovornost da preuzmu trajne obveze.

Izazov je stoga za Crkvu da iziđe u susret mladima i ponudi im ideale konkretno življene vjere. To vrijedi i za izgubljene mlade koje Crkva treba dočekati strpljivo i s nadom, ne dopuštajući da se u nevoljama osjete napušteni. Treba ih ohrabriti hodeći zajedno s njima, i pomoći im da se ostvare oslobađajući njihovu slobodu, ne namećući određene izbore, i bez manipulacija ili klerikalizma.

Jedna od važnih rasprava na sinodi odnosila se na suočavanje Crkve s aktualnom stvarnošću, a posebno sa sekularizacijom. Sinodski oci potaknuli su vjernike da imaju hrabrosti smatrati ju znakom vremena koji pomaže osloboditi se toga da budemo kršćani po automatizmu ili po navici, a vodi do toga da budemo kršćani po vlastitoj odluci, jer to želimo. Osim toga, svjetovno društvo izbjegava također da se religija temelji na plemenskom ili nacionalnom identitetu, te pomaže obnoviti važnost navještaja vjere.