Crkva Sv. Frane posvećena je 1282. g. Prema predaji, na putu prema Svetoj zemlji, oko 1212. g. sv. Franjo Asiški zbog protivnih vjetrova zaustavio se u Zadru, u hospiciju sv. Antuna Opata iz kojega je nastao taj samostan.

„Sv. Frane želi da čovjek otkrije da mu je Bog otac, da je spašen, otkupljen. Čovjek više ne pripada smrti, nego Bogu. To je jedino zdravlje koje nam on preporučuje“, rekao je fra Andrija u propovijedi, naglasivši da je sv. Frane trajno bogaćen Bogom, s njim postaje jedno. „On cijele noći Bogu kliče ‘Oče’, sa Sinom Božjim, s ljubavlju Oca i Sina. Tako ulazi u božansko – ljudski odnos u kojem se Bog u nama očovječuje, a čovjek se u Bogu pobožanstvenjuje“, rekao je fra Andrija. Sv. Frane živio je hvalospjev divljenja, zahvalnosti, jer je živio živi odnos s Presvetom Trojicom. „Sv. Frane se odaziva evanđelju, on je evanđeljem pokoren. Evanđelje može živjeti onaj tko je Bogom pokoren. To je trebalo Mariji, apostolima koji su bili trajno nadvladavani u svojoj vjeri. To treba i nama. Biti pokoren evanđeljem znači ući u radost, ući u slobodu, u božanski način postojanja. Poučen Isusom, sv. Frane kliče: ‘Gospodine dobri, jedino dobro’. Božje značajke prelaze na njega, on ih usvaja i postaju njegove“ rekao je fra Andrija. Istaknuo je da sv. Frane nije svetac površne radosti, nego svetac suza. Plače jer ljubav nije ljubljena i bilježi se znakom tau. „Bog nije upoznat ni ljubljen. Da je Bog upoznat, ljudi se ne bi loše ponašali. Tau znači križ. Sv. Frane ušao je u Božju bol zbog zla u svijetu, jer Božja djeca trpe u besmislu, guše se u raznim užicima, moći, vlasti, novcima, a zaboravljaju svoj izvor, svoje dobro. Sa znakom tau, sv. Frane kaže: ‘Gospodine, želim ući u tvoju patnju, u tvoju bol. Želim biti dodatno bolji, da ti ublažim bol’. To je veličina sv. Frane“, rekao je propovjednik, podsjetivši da je njujorški časopis Time proglasio sv. Franu čovjekom tisućljeća. Fra Andrija smatra da je sv. Frane najveći dobrotvor hrvatskog naroda, upitavši gdje bi bio hrvatski narod da franjevci „koji su se napili vode duha Božjega po svjedočenju sv. Frane“ nisu u Zagori, Lici, BiH, čuvali Crkvu, nacionalnu svijest i širili kulturu.

„Sv. Frane obraća se Bogu izravno i posredno: ‘Hvaljen si, Gospodine moj, po našem bratu suncu. Ono je odraz tvoga božanskog sjaja’. Pije čašu hladne vode i kaže ‘Hvaljen budi, Gospodine, po sestri vodi koja je ponizna, draga i čista. Hvaljen budi, Gospodine moj, po majci zemlji’. Hvali Gospodina kroz zemlju, vodu, zrak, ulazi u molitvu hvale“, rekao je fra Andrija, u svjetlu navještaja Isusove hvalbene molitve ‘Slavim te Oče, gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima’. To znači, sakrio je od onih koji misle da je njihova sigurnost njihov posjed, njihova vladalačka sjedalica, popularnost, bankovni račun, diploma. To nestaje. Isus plače nad svima koji se zatvaraju svome dobru, Bogu. Maleni zbog kojih Isus kliče oni su koji su otvoreni Bogu za Božju riječ. Njihovo posvemašnje pouzdanje je Gospodin i njemu se bezuvjetno predaju. Na njega se oslanjaju. Bog pohađa njihovo čovještvo“ poručio je fra Andrija. Sv. Frane je svjedok da je evanđelje osoba Isusa Krista, Otac nebeski, Duh Gospodnji i njegovo sveto djelovanje koje nas hoće uzdignuti u tajnu svoga božanstva. „Duh nam daje poznavanje osobe, Duh je komunikacija između Oca i Sina. Taj Duh želi i nama priopćiti da smo djeca Božja, da smo braća i sestre Sina Božjega, Isusa Krista. Duh nam daje poznavati drugoga po ljubavi. Pozvani smo slijediti Sina i ući u zajedništvo s Ocem. Isus nas želi uvesti u Božji odnos, to činimo molitvom. Maleni su oni čija je prva čežnja Duh Gospodnji i njegovo sveto djelovanje kojem je u cijelosti bio otvoren sv. Frane“, istaknuo je fra Andrija.

Suslavila su devetorica svećenika, među kojima i fra Ilija Barišić, hrvatski misionar u Kongu koji je član  provincije sv. Jeronima.