Istina je prava novost.

Susret s misionarom vlč. Vedranom Bilićem

Ovoga mjeseca u svom je rodnom gradu Slavonskom Brodu boravio vlč. Vedran Bilić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je godinu dana u misijama u dalekom Peruu, jednoj od devet država Amazonije. Poznato je da Amazonska prašuma zauzima oko šezdeset posto peruanskog teritorija. I dok je većina stanovnika koncentrirana uz obale Tihog oceana, u Andama se krije neki „drugi dio svijeta“. Unatoč teškim uvjetima u kojem tamo ljudi žive, Vedran je sretan što je s tim narodom, što ne čudi, jer je još kao dječak osjetio poziv misionara.

Kako su ga na polasku u misije, prošle godine vjernici župe Gospe Brze Pomoći, ispratili uz prigodnu financijsku pomoć, župnik Lenić pozvao je vlč. Bilića da predvodi večernje misno slavlje nekoliko dana prije nego je 26. rujna odletio u Peru. Poslije mise vlč. Vedran susreo se s vjernicima te im posvjedočio o uvjetima života u tim siromašnim dijelovima svijeta, kao i o svom svećenikom djelovanju s tim narodom. Posvjedočio je o skromnosti svoga biskupa i svećenika koji tamo djeluju u vrlo teškim uvjetima, o tome kako ljudi teško prihvaćaju kršćanstvo, jer ga ne razumiju, te o onima koji ga prihvate kako ga žive svim srcem. Posvjestio je kako trebamo Bogu zahvaljivati na tolikim darovima koje nam je dao da u svojoj domovini imamo toliko toga, napose bogatu tradiciju vjere. Govoreći o plodovima djelovanja svećenika u tom dijelu svijeta u kojem kršćanstvo djeluje tek stotinu godina, naglasio je da je to ‘sjetva bez žetve’, odnosno da su plodovi jedva vidljivi, jer iako ih je većina pismena, teško primaju i razumiju vjeru i sakramente. Potkrijepio je to i činjenicom da u godinu dana koliko je u misijama, nažalost, nije imao niti jedno krštenje, dok je boraveći u Hrvatskoj u mjesec dana imao pet krštenja. Unatoč tome, svjedoči da, iako je misionarima tamo živjeti i djelovati vrlo teško, prisutnost misionara među tamošnjim ljudima je jako važno. „Ohrabruje i to što su ljudi mirni, strpljivi, nema stresa, žurbe kao kod nas, i to što se većina njih odrekla svojih praznovjerja. Otežavajuće je i to da jedan svećenik opslužuje i po 200 sela. Pomaže nam redovnica družbe Kćeri Milosrđa koje tamo djeluju. Zahvalni su svome biskupu Gerardu Antonu Žerdinu, koji je u Peru došao 1975. (Indijanci ga zovu Herardo) te zajedno s njim misionari brinu o domaćem stanovništvu pružajući im uobičajenu karitativnu pomoć, te obrazovanje. Vlč. Bilić je rekao kako biskup Žerdin govori šest aktualnih jezika i šest indijanskih jezika i vrlo je skroman. Župnik Lenić zahvalio je vlč. Biliću na dirljivom svjedočenju, hrabrosti i ustrajnosti te potaknuo vjernike na molitvu i financijsku pomoć za njegovu misiju. Dirnuti svjedočenjem ovog našeg misionara napose primjerom jednog peruanskog svećenika koji u jednom restoranu pere posuđe kako bi dobio obrok, vjernici su rado dali svoje novčane priloge kako za njega, tako i za potreba tolikih koji tamo žive.
Vedran Bilić je rođen 1982. u Slavonskom Brodu. S obitelji je živio u župi b. Alojzija Stepinca. Na preporuku tadašnjeg svoga župnika Ivana Lenića krenuo je putem svećeništva te je 2015. zaređen za svećenika. Poziv misionara, kako svjedoči, u njemu je tinjao još od dječačkih dana kada je na televiziji vidio kako svećenici u Africi slave mise, plešu s vjernicima, što je on doživio da je moguće radosno slaviti Gospodina. I kada je susreo biskupa u Peruu mons. Gerarda Žerdina (člana Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda) odlučio je krenuti u misije.