U prigodi otvaranja simpozija, uime organizatora uvodnu riječ uputio je prof. dr. Mladen Parlov, prodekan za znanost KBF-a u Splitu. U uvodnom dijelu enciklike o brizi za zajednički dom, Laudato si’, papa Franjo kako Zemlja, naša sestra i majka, „jeca zbog zla koje joj nanosimo, zbog neodgovornog korištenja i zloporabe dobara koje je Bog stavio u nju.“ U tom je svjetlu dr. Parlov kazao: „Ljudsko srce, grijehom ranjeno, dovelo je oblikovanja pogrešnog shvaćanja čovjeka i njegove uloge u svijetu u kojemu živi i kojemu pripada. S prosvjetiteljstvom je započeo proces u kojem je čovjek sebe postavio kao mjeru svega; u središtu svega nalazi se čovjek pozvan sebe ne samo ostvarivati nego se i samostvarati; svijet i stvorenje u svijetu služe čovjeku u njegovo obogotvorenju, u njegovo pokušaju da zauzme mjesto Boga. Taj izobličeni antropocentrizam posijao je sjeme koje se je razvilo u golemo stablo koje rađa gorkim plodovima. Prvi plod tog stabla je suvišnost Boga i njegova djelovanja u svijetu.“ Nasuprot izobličenom antropocentrizmu, nastavio je dr. Parlov, „kršćanstvo ispovijeda vjeru u Boga – stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga; što dakako uključuje i stvaranje čovjeka koji je, kako uči Katolička Crkva, ‘jedino stvorenje što ga je radi njega samoga Bog htio, on je jedini pozvan da spoznajom i ljubavlju dijeli Božji život’ (KKC, 356). Crkva također uči ‘kako je Bog sve stvorio za čovjeka, a čovjek je stvoren da služi Bogu, da ga ljubi i da mu sve stvorenje prikazuje’ (KKC, 358). Da, čovjek, stvoren na Božju sliku i priliku, pozvan je uime Božje upravljati Božjim stvorenjem, na način da u konačnici to isto stvorenje Bogu prikazuje. To će biti moguće jedino kroz ponovno otkriće vlastite stvorenosti, vlastite pripadnosti stvorenom svijetu i ponovnog otkrića odgovornosti za stvorenje koje Bog Stvoritelj povjerava čovjeku.“

Sudionike skupa potom je pozdravio Veliki kancelar KBF-a u Splitu splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je istaknuo da je ekologija teologija u slici jer objava je u Riječi i u slici, ovom stvorenom. To je stvoreno nije samo djelo Božje nego i prisutnost Božja. Papa Franjo je u svojoj enciklici „Laudato si’“ lijepo istaknuo našu zajedničku brigu za naš okoliš. Podsjetio je na Ps 19, 2-3 koji kaže: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.“ Istaknuo je inventivnost i aktualnost teme, izrazivši nadu da će predavanja na simpoziju potaknuti još veće divljenje kako Božjoj objavi u Riječi tako i Božjoj objavi u slici, stvorenome.

Pozdravnu riječ uputio je prof. dr. Goran Kardum, prorektor Sveučilišta u Splitu, istaknuvši KBF u Splitu kao važnu sveučilišnu sastavnicu.

Simpozij je otvorio dekan KBF-a prof. dr. Alojzije Čondić, naglasivši, između ostaloga,  da su Crkva i njezina teologija oduvijek „promišljali odnos Boga, čovjeka i svijeta, ali u nekim drugim vremenima kroz stoljeća, pa i tisućljeća, život na ovomu svijetu u stvorenoj prirodi sve do nedavno nije bilo pitanje ‘biti ili ne biti’. Nažalost, danas to jest. I upravo zbog toga je sadašnji način ophođenja sa stvorenim svijetom takav da čovječanstvo stoji pred golemim izazovima i odlukama za koje više nema previše vremena da bi ih se odgađalo.“ Dekan Čondić je, nadalje, kazao da je simpozij pozvan „recipirati domake ekološke teologije pape Franje, razraditi njegove intuicije i pretočiti ih u konkretne oblike praktičnog ophođenja s ekološkim napetostima čovječanstva. U tomu kontekstu, želio bih da simpozij, ne samo analizira dosadašnje spoznaje filozofsko-teološke i ekološke misli, nego da se iz ovih naših predavanja iskristaliziraju konkretne pastoralne forme kršćanskog ophođenja u svakodnevnoj praksi sa stvorenim svijetom.“ Zaključio je da „ekološki problem nije samo tehnoznanstveni, nego je on za kršćane duhovni, a time i teološki problem. Naime, radikalna promjena, bez koje neće ići u našemu svakodnevnom ophođenju sa stvorenim svijetom, zahtijeva, kao što papa Franjo inzistira, ekološku konverziju, koja uključuje metamorfozu našega duhovnog horizonta, dublje obraćenje, koje nam omogućuje da doživimo ovaj stvoreni svijet kao prostor događanja Božje stvaralačke ljubavi, čiji smo mi  dionici i suradnici u odnosu, ne samo prema ljudima, nego i svim drugim stvorenjima.“

Nakon riječi pozdrava organizatora u prigodi otvaranja simpozija, kojemu je nazočio i Luka Brčić, zamjenik splitsko-dalmatinskoga župana, dekan Pomorskog fakulteta u Splitu prof. dr. Pero Vidan, uslijedilo je predstavljanje zbornika radova 23. međunarodnoga znanstvenog simpozija „Vjera i sport u susretu“ o kojemu su govorili: prof. dr. Ante Mateljan i dr. Mihael Prović.

Potom je predavanje održao prof. dr. Paul Haffner (Papinsko sveučilište Gregoriana, Rim, Italija) o temi „Doprinos istočnoga kršćanstva razvoju teologije okoliša“. Kršćanska teologija stvaranja pridonosi rješavanju ekološke krize, kao potvrda temeljne istine da je vidljivo stvorenje božanski dar samo po sebi, „iskonski dar“ koji stvara „prostor“ za osobno zajedništvo. Odnosno, ispravna kršćanska ekološka teologija je u primjeni teologije stvaranja. Pojam „ekologija“ objedinjuje dvije grčke riječi, oikos (kuća) i logos (riječ): fizički okoliš ljudskoga postojanja može se sagledati kao svojevrsno „prebivalište“ za ljudski život. Imajući u vidu da nutarnji život Presvetoga Trojstva podrazumijeva zajedništvo, božanski čin stvaranja posve je slobodan od nužde za stvaranjem sudionika koji bi sudjelovali u tom zajedništvu. Stoga je, ističe dr. Haffner, moguće ustvrditi da je božanska zajednica pronašla svoje „prebivalište“ u stvorenom kozmosu te je moguće govoriti o svemiru kao mjestu susreta u svrhu osobnog zajedništva.