Riječ je o nizu tribina započetih u Osijeku 18. listopada 2016. godine koje poučavaju i raspravljaju o kršćanskim socijalnim načelima te, otkrivajući riznicu dokumenata Crkve o socijalnoj dimenziji vjere, aktualiziraju važnost „odgoja za socijalnost“.

Poslije uvodne molitve predvođene laikom Josipom Nađem, uz zahvalnost vjernicima i pojedincima iz katoličkih udruga, koji sustavnim sudjelovanjem na tribinama proširuju znanje o socijalnom nauku Crkve kao sredstvu nove evangelizacije i propituju dosege vlastitoga laičkoga zauzimanja u poslanju, okupljene je uime organizatora pozdravio predstojnik nadbiskupijskoga Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ i predstojnik Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja mons. dr. Vladimir Dugalić.

Uvodno razloživši kako apostolska pobudnica „Gaudete et exsultate“ (Radujte se i kličite) treća u nizu pobudnica pape Franje, objavljena u ožujku 2018. godine te na hrvatski jezik prevedena i u KS-ovom izdanju tiskana u lipnju, dr. Dugalić naglasio je da taj dokument „poziva na svetost kršćana kojemu je suprostavljen suvremeni individualizam i dvije temeljne zapreke – suvremeni (neo)agnosticizam i pelagijanizam“, pojasnivši kako to znači da elita isključivo ima monopol na spoznaju; a djelovanje se svodi „sve mogu svojom voljom bez Boga i bez kršćanskoga dara Božje milosti“, što se u društvenom kontekstu prepoznaje kao krivotvorina kršćanske svetosti u elitizmu, nacionalizmu i liberalizmu.

Citirajući poticajni evanđeoski redak „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40), Jakobfi je najavio da, nakon ciklusa s upoznavanjem papinskih dokumenata, slijede teme posvećene društvenim problematikama te ova prva poučava o bitnomu što obvezuje pojedinca kršćanina u aktualizaciji vjere te otkriva zašto i kako postati svet kroz uvid u najnoviju Papinu pobudnicu GEE. „Papa Franjo poručuje: ‘Moj skroman cilj jest ponovno uputiti poziv na svetost, nastojeći ga ucijepiti u naše vrijeme, sa svim njegovim rizicima, izazovima i prilikama (GEE 2). U ovoj pobudnici želio bih dozvati u svijest ponajprije poziv koji Gospodin upućuje svakome o nas, poziv koji upućuje također tebi (GEE 10).’ Dokument na stotinjak stranica pisan je tako kao da Papa piše tebi osobno pismo i sadržaj se ne odnosi ‘na tamo neke kršćane’, a umnogome slijedi pouke iz dokumenta Lumen Gentium koji govori kako nas Bog poziva na svetost te da su laici sastavnice apostolata Crkve“, kazao je Jakobfi, nastavivši tumačenjem zahtjeva koji obvezuju kršćanina, a to su odaziv pozivu na svetost (GEE 1; 15; 19) i ostvarenje plana Božjega stvaranja, zatim zahtjev biti svet poput Oca nebeskog (GEE 10) što se očituje u blaženstvima (blago siromasima, krotkima, ožalošćenima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima, progonjenima zbog pravednosti); te zahtjev – u svecima gledati uzore u ostvarenju svetosti (GEE 3-9; 22), no posebne pozornosti vrijedni su tzv. sveci iz susjedstva, ali istodobno ići svojim putem (GEE 11).

„Svatko mora prepoznati svoj put i dati ono najbolje od sebe kako bi očitovao najosobnije darove koje mu je Bog dao. Svetost se nalazi između suvremenog gnosticizma i pelagijanizma, odrednica koje nas mogu odvesti od prave istinske svetosti u ‘svoju teologiju’, lažnu svetost koje vidimo u raznim karizmatskim pokretima i oduševljenosti programima samopomoći i samoostvarenja… Savršenstvo određenih osoba ne mjeri se količinom informacija i znanja koje posjeduju nego dubinom njihove ljubavi (GEE 37). Pred nama je zahtjev biti svet poput Oca nebeskoga. Svjestan toga, kršćanin ne može biti miran i nezainteresiran za život drugoga ili se pak zadovoljiti jednostavnim činjenjem dobrih djela. Kršćanin se mora zalagati i oko društvenih promjena kako bi se sadašnje i buduće generacije oslobodilo od isključenosti uzorkovane nepravednim društvenim i ekonomskim sustavima. Od kršćanina se očekuje iskorak, on se mora zalagati i oko društevnih promjena. Prema socijalnom nauku pravi kršćanin ima duboku zdravi nemir u sebi koji se ne može zadovoljiti samo dobrim djelima. Blaženstva (Mt 25, 31 – 46) premda su bilo na osobnoj ili društvenoj razini (SNC) poželjna/atraktivna, nipošto nisu, zbog zavodljivosti svijeta, lagana niti toleriraju površnost. Čak štoviše ne možemo ih provoditi u djelo, ukoliko nas Duh Sveti ne prožme svojom snagom te ga zbog toga za to moramo moliti. A da bismo ga molili, moramo blaženstva prihvatiti kao jedini i isključivi smisao vlastitog života i to u obje dimenzije, osobnoj i društvenoj… Svaki je svetac jedinstven Očev plan koji reflektira i uosobljuje određeni aspekt evanđelja u određenom povijesnom trenutku kako u privatnom tako i u javnom životu. To je ponajprije Njegovo vrijeme, ne samo naše vrijeme. Svijet u cjelini, društveni dinamizmi i osobni životi pojedinaca koje u životu susrećemo sadrže hermeneutičku vrijednost. Bog me po njima osobno poziva i progovara mi kako i na koji način odjelotvoriti različite aspekte Isusova života te zbog toga nikoje svakodnevne privatne i javne prilike kršćanin ne smije zapostaviti, već im mora pristupiti odgovarajući na taj osobni milosni poziv. Nadalje, autentično razumijevanje prilika zahtijeva njihovo duhovno razlučivanje po kojemu postajemo svjesni da prilike u kojima se nalazimo imaju za svrhu nešto više od mojega pukoga blagostanja na zemlji, zadovoljstva i ponosa što činim nešto korisno ili čak želje da mi savjest bude mirna. Duhovno razlučivanje, iako uključuje razum i razboritost, nadilazi ih i uvijek je milost jer nastoji prodrijeti u jedinstven i tajanstven naum koji Bog ima prema svakome od nas i koji se ostvaruje u najrazličitijim okruženjima i granicama. Ono je povezano sa smislom moga života pred Ocem koji me pozna i ljubi, sa smislom koji nitko ne zna bolje od njega te, kao takvo, vodi do samog izvora vječnog života. Zbog toga, a da bismo mogli bolje razumjeti Božji govor, mi ne možemo bez molitve, bez molitvenog razlučivanja po kojem omogućujemo rađanje nove sinteze. Pozvani smo na svetost i u tom osobnom milosnom pozivu treba nam prepoznati nešto više! Svrha je nešto više, a nju ne mogu shvatiti pukim razum već je to Božja milost do koje se ne može bez molitve“, razložio je Jakobfi.

U razgovoru na tribini predavač je pojasnio kako „bitan uvjet za napredovanje u razlučivanju jest sve veće razumijevanje Božje strpljivosti i njegovih vremena, koja nikada nisu naša, jer Bog ne udara ognjem nevjernike, niti dopušta da revni uklone kukolj, već traži velikodušnost“ te zaključio: „Duhovno se ne razlučuje zato da otkrijemo što više možemo izvući iz ovoga života, već zato da prepoznamo kako bolje ostvariti poslanje koje nam je povjereno, a to podrazumijeva čak i spremnost odreći se, ako treba, svega, i traži se velikodušnost. To najbolje možemo iskusiti, prihvatimo li tajanstvenu logiku križa, ako tražimo Duha Svetoga da nas oslobodi i odagna onaj strah koji nas tjera da mu zabranimo ulazak u određene dijelove našeg života. Tada ćemo učiniti pravi izlazak iz sebe samih kako bismo se približili otajstvu Boga,  kako bi nam On pomogao ostvariti poslanje za dobro naše braće i sestara. Biti svet ne uključuje samo ja i moju osobnu sreću, nego moje ja ide prema tebi pa ću naći svoju sreću.“

Na kraju tribine dogovoren je naredni susret 8. studenoga, kada će u 18 sati u Pastoralnom centru Vikarijata u Osijeku, umjesto uobičajenoga izlaganja i rasprave, zainteresirani za SNC sudjelovati na tribini „Caritas pred izazovima služenja ranjivim skupinama“ u povodu obilježavanja 25. obljetnice Hrvatskog Caritasa.