„U povijesti čovječanstva često se izdvaja ljude koji su ostavili neizbrisiv trag, a nekima se zbog izuzetnog doprinosa pridaje i naziv „Veliki“. Tako imamo vladare poput Aleksandra Velikog, Konstantina Velikog, Karla Velikog i mnoge druge. Sigurno da su tu titulu zadobili i zbog nadmetanja s drugima, jer su željeli biti iznad drugih, bolji od svojih prethodnika i moćniji od suvladara ili vladara drugih država… Isus apostole uvodi u školu Božje logike koja izmiče ljudskom shvaćanju. Umjesto savjeta što činiti da netko od njih postane lider, on ih poziva da budu kao djeca, maleni, neznatni… da priželjkuju djetinje srce koje prihvaća autoritet i daje se voditi od njega, srce koje je miroljubivo, koje ne zamjera, koje ljubi, srce koje je jednostavno, neproračunato, nevino, poučljivo, poslušno. Onaj tko ide putem ovakve malenosti postaje velik u Kraljevstvu Božjem. A upravo danas slavimo jednu takvu proslavljenu sestru u Kristu, sv. Malu Tereziju, koja je u ovom svijetu bila „mala“ da bi u Božjoj blizini bila ‘velika’“, rekao je između ostalog u homiliji vlč. Kolar.

Potom je u kratkim crtama ocrtao svetičin životopis i spomenuo da njezina svetost, osim u Bogu, ima korijene i u njezinoj obitelji čiji su roditelji prvi kanonizirani bračni par u Crkvi, te pozvao roditelje da budu uzori molitve i kršćanskog života svojoj djeci, odsjaj Božjega očinstva i Marijina majčinstva. Poručio je da za svetost nikada nije prerano, ali može biti prekasno. Ova velika svetica poručuje da se i mi uvijek s potpunim pouzdanjem predamo Bogu, jer smo u njegovim rukama sigurni. „Njezin je život primjer kako se svetost postiže tako da se male stvari vrše s ljubavlju. Ljubav je pokretač svega u njezinu životu, pa nam tako u baštinu ostavlja i nekoliko vrijednih misli govoreći: ‘Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego samo na ljubav s kojom se ona obavljaju…’ ‘Naš jedini cilj mora biti Boga razveseljavati vršeći njegovu volju.'” Na kraju homilije propovjednik je zaželio svima da budu Isusovo cvijeće, da šire Kristov miomiris tamo gdje jesu; da budu igračka u rukama Djeteta Isusa; da svakom čovjeku odražavaju i u svakom prepoznaju skriveno Božje lice i da žive svetost poput sv. Male Terezije u jednostavnosti svakodnevice. Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Vlč. Nestić zahvalio je predvoditelju i sudionicima slavlja, te je uslijedio tradicionalni blagoslov ruža.

I na večernjoj misi okupili su se brojni svetičini štovatelji i prijatelji, koji su došli u Terezijinu školu da bi učili kako se ljubi Boga i čovjeka, rekao je vlč. Zlodi. U homiliji je istaknuo: „U Evanđelju nam Isus govori o malenima koji imaju pouzdanje u Gospodina poput djeteta. Jedna od tih malenih je i sv. Terezija od Djeteta Isusa. Ona je shvatila da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ona svudašnja, da je ona vječna. Zato je uskliknula da će u srcu Crkve, svoje Majke, biti ljubav.“ Podsjetio je što su pape napisali o maloj svetici, te spomenuo misao pape Benedikta XVI. da je Terezijina Ljubav bio sam Isus Krist. Jednako tako je zapazio da se po malenosti najbrže dolazi k dragome Bogu, kao i po trpljenju, bez kojega Terezija nije bila niti jednoga dana. „Upijajmo duhovnost sv. Male Terezije tamo gdje jesmo. Ona nas čisti i prizemljuje. Veliki smo kada se trudimo ugoditi Bogu, prihvatiti osobe i ljude gdje jesmo. Sv. Mala Terezija nam poručuje da živimo odgovorno svakidašnjicu. Onda smo veliki“, naglasio je propovjednik i zaželio prisutnima da se odvaže od danas živjeti drukčije i rasti u duhovnom životu.

Misno slavlje animirao je mješoviti župni zbor „Marijan Mihelčić“ iz župe Sv. obitelji pod ravnanjem s. prof. Jelice Dolić. Zbor je nakon blagoslova ruža održao koncert. Vjernici i redovnice molitvom krunice pripremili su se za svako misno slavlje, a devetnicom molitava, meditacija i pjesama za svetičin blagdan.