Pozvani smo da kroz ove dane duhovne obnove pronosimo Isusovo milosrđe ponajviše molitvom, da se po molitvi približimo Isusu Kristu i da od molitve i raskajanog srca imaju koristi naši bližnji, pa i pokojni. Duh Sveti Isusa je odveo u pustinju da bude iskušan, da u naše ime i umjesto nas bude tako izložen đavolskim napastima da nitko od nas ne bude sam ni u jednoj napasti, nego da imamo Isusa kao štit, kao obranu, znak spasenja našega ,nasuprot svim đavolskim utjecajima i napadima.

Duh Sveti pozvao nas je, ne samo radi nas, već da bi preko nas došao do drugih, Isusovo milosrđe dolazi do bližnjega na raznolik način, jedan način riječ, drugi način djelo, treći molitva, djela, žrtva, trpljenje… Nikad nećemo postati Isusovi učenici ako ne budemo bili spremni ostaviti ono svoje i prihvatiti Isusovo, kršćanin znači biti Kristov. Vjera srcem i ispovijedanje usnama, glavna je zadaća kršćana. Zbog čega nam odlaze toliko ljudi iz države, zbog čega toliki krajevi ostaju opustošeni, zbog čega nema pomlatka, boljitka u našem narodu – zbog toga što vlada materijalna, gospodarska, politička i duhovna korupcija, a korijen duhovne korupcije je što svoje srce ne želimo mijenjati, što sami sebe držimo bogovima, upozorio je o. Vargašević.