Razdoblje od Velike do Male Gospe osobito je pobožno i emotivno razdoblje za Pažane jer se u tom vremenu u zbornoj crkvi nalazi kip Gospe od Staroga Grada koji se u zbornu crkvu iz starogradskog svetišta svečano donosi u procesiji na svetkovinu Velike Gospe. U zbornoj crkvi ostaje 23 dana te se u svečanoj procesiji putem dugim dva kilometra na Malu Gospu Gospin kip vraća iz paške zborne u crkvu Gospe od Staroga Grada. „Početak takve pobožnosti Majci Božjoj od Staroga Grada datira od 1855. g. kada se u Pagu dogodio izvanredni Gospin zahvat. Tada je u Pagu vladala kolera. Narod se zavjetovao Gospi da će, ako Majka Božja zaustavi koleru, svake godine na Veliku Gospu nositi kip iz Staroga Grada u zbornu crkvu u novi grad, a na Malu Gospu da će kip vraćati u njeno svetište u Stari grad. Prvu procesiju 1855. g. poveo je paški kanonik don Šime Meštrović. Već u prvoj procesiji molila su se sva tri otajstva krunice, cijeli ružarij od Staroga grada do novog grada u Pagu, a od Velike Gospe do Male Gospe svaki dan molila se krunica u 8, 13 i 19 sati“ rekao je paški sin don Dario Tičić, župnik zadarske župe Uznesenja BDM. Od 2002. g. kada je sv. Ivan Pavao II. uveo otajstva svjetla, u crkvi se u 22 sata mole i ta otajstva. Taj termin bdjenja u molitvi krunice po posjećenosti puka je najbrojniji.

Kip Gospe od Staroga Grada postavi se na visoko prijestolje koje se nalazi u prezbiteriju crkve iza glavnog oltara i na impresivan način ispuni unutrašnjost zborne crkve. Veliko prijestolje na kojem se kip nalazi Pažani su kupili 1857. g. i darovali Gospi. „Ljudi cijene Gospinu prisutnost u crkvi i vole to. Sklapaju i vjenčanja pred njenim kipom. Pažani su emocionalno vezani za taj kip i gaje posebnu pobožnost prema Gospi. Gospa je živa na nebu, ali posebna je atmosfera kad je Gospin kip u zbornoj crkvi. Majka nas prati i uvijek nas vodi svome Sinu, to je najbitnije. Kip djeluje veličanstveno s plavim plaštem iza Gospe. Kada se otvore vrata zborne crkve i ugledate kip pred sobom, imate dojam kao da ste u dvorani za primanje, kao da vas kraljica prima. Tradicija i vjera su zalog budućnosti. Ako budemo živjeli iz toga, nećemo se izgubiti“ poručio je don Dario.

Svi apostolski vizitatori u 16. i 17. st. zabilježili su da se radi o Gospinom kipu izvanredne ljepote i da se štuje s najvećim pobožnošću. Paški plemić Juraj Dišković je u Starom gradu 1592. g. uz pomoć Paškog kaptola i Gradskog vijeća ustanovio samostan Male braće koji je postojao do 1899. g. „I to govori kako su Pažani vodili brigu o svom svetištu i htjeli da netko bude uz crkvu Majke Božje od Staroga Grada. Kao što su naši stari činili, i mi se nastojimo s pobožnošću i posebnim izražajem srca moliti Majci Božjoj. To je naš zavjet. U Pagu postoji velika povezanost s Gospom. Majka Božja od Staroga grada nama je sve, ušla je u bit Pažana“ rekao je don Dario.

Gotički Gospin kip vjerojatno potječe iz sjeverne Italije i među rijetkima je u naravnoj veličini žene. „To je poseban znak naše pobožnosti. Promatranjem toga kipa vide se tri osobe u njemu. Kada se kip gleda s lijeve strane, imate dojam da gledate mladu djevojku. Ako gledate frontalno, radi se o zreloj ženi, a ako se gleda s desne strane, primjećuje se da je to žena u poznim godinama. To je vrhunsko umjetničko djelo i fenomen. Bog Stvoritelj govori i preko umjetničkih djela i zrači posebnom ljubavlju“ rekao je don Dario. Nekada je u Pagu bio običaj da ljudi hode klečeći na koljenima od vrata zborne crkve do Gospinog kipa u središtu crkve. To se zvalo ‘na gole kolena’. Ljudi su nekada na koljenima, u molitvi, zahvali i zavjetno hodili i po 82 stepenice crkve Gospe od Staroga Grada, od početka do platoa ispred crkve. Zavjetni darovi na Gospinom kipu znak su čudesnih uslišanja po Gospinom zagovoru. „Dar nije trgovina, ja ću tebi dati to, ti meni Bože daj to. Dar je znak zahvalnosti za milost koju se prima. Na kipu se nalazi nakit i iz paške narodne nošnje, može se pratiti izgled nakita od 17. st. do naših dana. Svake godine na Veliku Gospu, kip Majke Božje dobije novi zavjetni dar“ rekao je don Dario.

„Na blagdan Male Gospe Gospin kip vraća se u svoj dom, u srce naše, u crkvu Majke Božje od Staroga grada koja je stara kolegijata, svjedok minulih vremena. Crkva Gospe od Staroga grada na brijegu njena je kuća. Kada taknemo vrata crkve Gospe od Staroga grada dotaknemo 13. st., kada je crkva završena. Prvi spomeni te crkve su u 5. st., na tom mjestu. God. 1392. Pavao iz Solmone završio je pročelje te crkve“ rekao je don Dario, poručivši kako „Majka uvijek razumije bolje. Majka ima osjećaja za svoju djecu. Isus nam je dao svoju majku da nas i ona dovede k njemu. Ona je suradnica spasenja i put do Isusa. Bl. Alojzije Stepinac je rekao: ‘Tko Mariju ljubi, taj se ne gubi’. To nam je put svima“.

U paškoj zbornoj crkvi i drugi njeni dijelovi podsjećaju na predanje Pažana Gospi. To su glavna oltarna pala, štukatura, pala Gospe od Ružarija s prikazima otajstava krunice, na pokrajnjem Gospinom oltaru nedavno restauriranom drveni su medaljoni s otajstvima krunice, u središtu svečanog oltarnika je znak Ave Maria.

Pastoralna 2019. g. u Pagu u znaku je proslave velikog jubileja. Bila je to Godina Velikog paškog zavjeta Mariji Majci Božjoj od Staroga grada (1244.-2019.) koja završava na ovogodišnji blagdan Male Gospe. To je spomen na 775 godina od prvoga pisanoga zavjeta Pažana Gospi. „To je veliki razlog za sve župljane i vjernike otoka Paga, na osobit način zahvaliti Gospi i obnoviti krsni zavjet vjere u Boga i vjernost Katoličkoj Crkvi. Od Velike Gospe do Male Gospe u župi Pag na osobit je način posvećeno vrijeme Bogu i darovano vrijeme Mariji za njezin rođendan po svakodnevnoj molitvi cijelog ružarija. U životu nas guše mnogi poslovi i obaveze, brige i problemi. Često čovjek teži da mu dan bude ispunjen, ali da u njemu nema ni trenutka za zastati u razmišljanju i hraniti svoj duhovni život. Marija nas uči koliko je nužno pronaći u danu trenutke za sabranost u tišini i razmišljati što nas je Gospodin poučio, o tome kako je on prisutan i djeluje u našem životu. Neka učini da budemo kadri zastati i razmatrati“ rekao je don Gašpar Dodić, paški župnik i dekan, istaknuvši da je „ustrajnost u posvećivanju vremena Bogu od temeljne važnosti za duhovni rast“. Tome doprinosi zajednička molitva krunice u Pagu. „Gospodin će nam udijeliti dar da uživamo njegova otajstva, njegove riječi, njegovu prisutnost i djelovanje. Kada molimo, možemo osjetiti kako je lijepo kada Bog razgovara s nama, daje nam dublje shvaćanje. To u konačnici i jest svrha kontemplacije, molitve: predavati se uvijek u Božje ruke s povjerenjem i ljubavlju, sigurni da ćemo samo čineći njegovu volju biti sretni“ rekao je don Gašpar.

Istaknuo je da marijanska pobožnost dodatno podsjeća i intenzivira razmatranje vjernika da je „Marija prispjela u raj, a to je i naše određenje – svi možemo doći u raj. Pitanje je samo kako. Marija je ondje došla. Marija je povjerovala, pouzdala se u Boga, ušla je svojom voljom u volju Gospodinovu i tako je bila na izravnom putu, na putu prema raju. Vjerovati, uzdati se u Gospodina, ući u njegovu volju: to je bitni pravac za sve nas koji smo na putu prema Kraljevstvu nebeskom“ potaknuo je don Gašpar, naglasivši da „narod koji štuje i časti Mariju pokazuje hrabrost u vjeri i uljudbi. Vjernici toga naroda neće klonuti duhom. Oni vide svijetlo na kraju tunela putujući prema Kraljevstvu Božjem“.

Don Gašpar je rekao da živimo u vremenu punom promjena i nesigurnosti. Mnogi se pitaju, što nas drži, nosi? Što ostaje? Kamo se usmjeriti u nemiru? Kršćani su pozvani živjeti tako da središtem svoga života u odnosu s Bogom učine molitvu. „Iz toga rezultira uravnoteženost, stabilnost, ali uvijek spremni za promjene. Život koji izvire iz molitve i uvire u tišinu ispunjen je smislom. Molitelj stvara duhovnost i odnos s Bogom. Tko moli, ne gubi nadu, pa i kad se nađe u teškim ili ljudski gledano, bezizlaznim situacijama. To nas uči Sveto Pismo i to nam svjedoči povijest Crkve. Pa i ako me nitko ne sluša, ipak me čuje Bog! Ako ni s kim ne mogu razgovarati, nikoga više dozvati, Bogu mogu uvijek govoriti. Ako nema više nikoga tko bi mi mogao pomoći, tamo gdje je potreba ili očekivanje takvo da nadilazi moći ljudske nade, Bog mi može pomoći! Kršćanin koji moli ne želi mijenjati Božje naume ni ispravljati ono što je Bog predvidio. Kršćanin iznad svega želi susret s Ocem Isusa Krista, tražeći da on bude u njemu i njegovim djelima, prisutan utjehom svoga Duha“ istaknuo je don Gašpar.

Govoreći o molitvi krunice, paški dekan Dodić rekao je da „malo koji molitveni oblik izaziva tako oprečne stavove koji se kreću od odbijanja do potpunog prihvaćanja takvog molitvenog oblika. Nekima je krunica odbojna zbog mnogobrojnog ponavljanja istog obrasca, što prelazi u mehaničko izgovaranje bez dubljeg emotivnog i svjesnog doživljavanja. A drugima se upravo to sviđa, jer im djeluje terapeutski smirujuće“.

Podsjetio je da je Papa Pavao VI. u apostolskoj pobudnici ‘Marialis cultus’ 1974. g. dao smjernice i poticaje teološkom obogaćivanju i mogućnostima prilagodbe marijanskih pobožnosti suvremenom mentalitetu i izmijenjenim društvenim prilikama. „Značajna je tvrdnja da se liturgijska slavlja i krunica ne smiju suprotstavljati ni izjednačavati. Treba poštovati ljestvicu vrednota prema kojoj liturgija pod velom znakova uprisutnjuje najveća otajstva našeg otkupljenja, a krunica pomaže molitelju da se sjeća tih otajstava te potiče njegovu volju da odatle crpe pravila za život. Krunica ima evanđeoske korijene jer se svodi na ponavljanje evanđeoskog pozdrava kojim je Bog pozdravio Mariju preko arkanđela Gabrijela prije naviještenja utjelovljenja vječne Riječi Božje, čemu je nadodana prosna molba ‘Sveta Marijo’. Ako ritmičko ponavljanje istog obrasca prati i razmišljanje o određenim otajstvima vjere, onda to postaje istinski razgovor s Bogom koji prelazi u dubinu ljudskog bića. Zbog toga Kongregacija za bogoštovlje u smjernicama za Marijansku godinu naglašava da su “pape poticali vjernike na često moljenje krunice, molitve koja nosi biblijsko obilježje, usredotočeno na razmatranje spasenjskih događaja Kristovog života, kojima je tijesno pridružena Majka Marija. Brojna svjedočanstva pastira i ljudi sveta života potvrđuju vrijednost i djelotvornost molitve krunice” zaključio je paški župnik Dodić.

Statistički, Pažani od Velike Gospe do Male Gospe kao zajednica u zbornoj crkvi izmole 92 krunice,  4876 ZdravoMarije te 552 Očenaša i Slava Ocu. Svaka molitva krunice počinje himnom ‘Zdravo Zvizdo mora’ na starom paškom napjevu.