Don Krešo je govorio o Krunici sa sv. Josipom kao jednom od plodova posvete sv. Josipu u širenju pobožnosti sv. Josipa, što je cilj i knjige ‘Posveta svetom Josipu – Čuda našega duhovnog oca’ o. Donalda H. Callowaya, za vrijeme čijeg predstavljanja je Ćirak predstavio i Krunicu sa sv. Josipom.

Uz tu krunicu kao nabožni predmet dobije se i knjižica čiji je autor Ćirak. U knjižici don Krešo donosi meditacije uz razmatranje pet otajstava i koncizno sabrane podatke iz povijesti čašćenja sv. Josipa u hrvatskom narodu.

„Prijateljstvo sv. Josipa i Hrvatskog sabora traje 333 godine. To je toliko snažno prijateljstvo, da se nije moglo dijeliti na svjetovno i duhovno. Saborski zastupnici bili su vjernici. Nebo je računalo sa zemljom, zemlja je gledala u Nebo. Što je iz onog vremena potrebno nama danas i što postoji danas čega bismo se jučer sramili“, upitao je don Krešo, istaknuvši da sv. Josipa i Hrvatski sabor, koji je na prijedlog zagrebačkog nadbiskupa Martina Borkovića 1687. g. odredio sv. Josipa za zaštitnika hrvatskog kraljevstva, povezuju riječi ‘glava’ i ‘kontinuitet’.

„Hrvatski sabor glavar je hrvatske državotvornosti, kao što je sv. Josip glavar Svete Obitelji. Riječ ‘glava’ u sebi krije plemenitost po odgovornosti za vlastite riječi i djela. Biti glavar znači imati plemeniti obraz. Takva plemenitost ne stari niti joj je trajanje ograničeno, nije podložna populističkim shvaćanjima. Svjesna je da ljudi prolaze, ali njihova plemenita djela, riječi i čistoća obraza ne poznaju zalaza“, rekao je don Krešo, istaknuvši da je uloga saborskih zastupnika donositi zakone „koji pred izazovima današnjeg vremena pomažu njihovim državljanima te im pokazuju vlastitim primjerom kako se snose posljedice neodgovornih postupaka“.

Pojašnjavajući smisao riječi ‘kontinuitet’, don Krešo je rekao da je Hrvatski sabor vidljivi znak saborovanja hrvatskog naroda tijekom njegove povijesti, u kojemu se donose odluke za hrvatske državljane. „Pogled na pročelje Hrvatskog sabora jest pogled na mjesto gdje su odgovorni ljudi plemenita obraza donosili odluke koje su bile na opće dobro njihovih državljana. Kad god bi bila donesena odluka u korist pojedinačnih interesa, a bilo je i takvih odluka, stradavao bi cijeli narod. Stoga, imati široke poglede i donositi cjelovite odluke jest srž saborovanja“, poručio je Ćirak,  upozorivši: „Bolno je doživljavati i proživljavati odluke koje vrijede od danas do sutra. Bolno je živjeti u državi koja ne želi prihvaćati svoje korijene ili se odriče naraštaja koji kao da nisu ni postojali. Kontinuitet uključuje ponos i stid, oprost i kajanje, prihvaćanje čovjeka i osuđivanje njegovog zla. Kontinuitet ne poznaje falsificiranje nego ljekovitu istinu koja stvara život u međusobnom poštovanju“.

Govoreći o kontinuitetu kod sv. Josipa, don Krešo je rekao kako ga Sveto Pismo potvrđuje riječima da on dolazi iz loze Davidove. „No, srž Josipovog kontinuiteta je govor o njemu kao veleposlaniku Božjeg očinstva na zemlji. Veleposlanik u stranoj zemlji predstavlja svog vladara. Tako je i sv. Josip, ispunjen Duhom Svetim, prihvatio dar očinstva. Očinstvo se sastojalo od spremnosti na zaštitu života po cijenu vlastitog života“, istaknuo je don Krešo, naglasivši da „Sv. Josip u svojim razmišljanjima i odlukama djeluje imajući pred očima izvor svakog očinstva – Božje očinstvo. Samo je Bog Otac kadar otkriti smisao postojanja – služiti u ljubavi bližnjemu po cijenu života“.

„Biti glavar i nositi u mislima kontinuitet očinstva i državotvornosti – kako li je to bremenita i odgovorna zadaća! Ona traži mudrost i razboritost, Božju providnost i ljudsku odvažnost. Zato, moleći krunicu, molimo zagovor za naše saborske zastupnike. Duh Božji donosi zajedništvo i povezanost našeg naroda raspršenog po cijelom svijetu. Plod Duha je i kreativna snaga u obitelji. Molimo zagovor sv. Josipa za obilje roda na mladicama našeg naroda”, potaknuo je.

Dok je pripremao tu knjižicu, naišao je na podatak da se 2021. navršava 500 godina kako je Dubrovačka republika pozvala svoje sugrađane da osobito svečano 19. ožujka slave sv. Josipa. Tekst toga dopisa naveden je u knjižici. Taj dopis je i danas vrlo aktualan, rekao je don Krešo.

Pojasnio je i značenje Krbavskog križa koji se nalazi na početku krunice i dubokog je značenja. „Na tom križu nalazi se pet točaka koje simboliziraju pet Kristovih rana. Kad je blagopokojni gospićko-senjski biskup Mile Bogović stavljao Krbavski križ na Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini, stavio ga je kao simbol, kao znak rana koje nosi hrvatski narod. Ali taj križ uzeo je i kao nadu, kao znak obnove, povratak raseljene Hrvatske doma. Kad god taj križ imamo u rukama, možemo se sjetiti toga i što piše u Svetom Pismu, da nas Kristove rane iscijeliše. Rane nisu tu da nas unište, nego Bog nas po svojim svetim ranama privodi u svoje slavno Kraljevstvo“, poručio je.

Znakovito u Krunici sa sv. Josipom je i njeno raskrižje. „U središtu krunice je medaljica na kojoj je s jedne strane kip sv. Josipa iz nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, za kojega smatram da predstavlja krunu pobožnosti sv. Josipa u hrvatskom narodu. Svaki dolazak u nacionalno svetište sv. Josipu u Karlovac, pogotovo nama koji smo posvećeni sv. Josipu je kao povratak doma. Dolazak u Karlovac je i sjećanje na blagopokojnog kardinala Franju Kuharića i na njegovog predšasnika, bl. Alojzija Stepinca za kojega smatram da je ‘Josip 21. stoljeća’ hrvatskog naroda, po svojim plodovima služenja i živoj svijesti naroda o njemu. Što je Josip bio u povijesti spasenja za Svetu Obitelj, slično je bl. Alojzije bio kad je u pitanju sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda“, naglasio je.

Sličica Stepinčevog kipa u Obrovcu nalazi se na drugoj strani medaljice na raskrižju te krunice. Don Krešo je sabrao poveznice između sv. Josipa i bl. Alojzija. „Ljubav prema sv. Josipu mladi Alojzije primio je u obiteljskom domu od oca Jože i majke Barbare. Oni su na pročelju obiteljske kuće imali kip Svete obitelji. Bl. Alojzije izvijestio je 1940. g. vjernike kako Sveta Stolica udovoljava mnogim molbama katoličkih vjernika da se blagdan sv. Josipa podigne na zapovjedani blagdan za sve biskupije ondašnje države“, rekao je Ćirak.

Bl. Alojzije napisao je propovijedi prema Litanijama sv. Josipu, osobno je donirao za crkvu sv. Josipa u Sarajevu, bio je upisan u ‘Udruženje za sretnu smrt pod zaštitom sv. Josipa’. U vrijeme velike krize, bl. Alojzije je osnovao 14 župa i izgradio njihove crkve pouzdajući se u zagovor sv. Josipa, a jednu crkvu je i posvetio sv. Josipu. „Iz zatvorskih dana ostao je Kardinalov osobni Misal u kojem je nadopisano ime sv. Josipa u Kanonu svete mise prije nego je to Crkva službeno odobrila, što otkriva ljubav bl. Alojzija prema sv. Josipu“, istaknuo je don Krešo.

Podsjetio je da je Bog u svojoj Providnosti izabrao patrijarha Josipa kako bi spasio židovski narod od gladi i smrti. „Tijekom i poslije Drugog svjetskog rata, otpor bl. Alojzija ‘Herodima’ tadašnjeg vremena u likovima totalitarnih ideologija i jasnoća crkvenog suobličenja među klerom i vjernicima bila je presudna za očuvanje našeg identiteta kao naroda i vjernika. Očajnima je nadu vraćao, gladne hranio, raspršene okupljao, nevine spašavao i sužnjima oslobođenje naviještao. Sv. Josip i bl. Alojzije su pokrovitelji koji nas štite i zagovaraju kako bismo rastjerali maglu sadašnjosti i uzletjeli u nastojanju vršenja volje Božje“, rekao je.

Citirao je poticaj mons. Jurja Batelje o jednoj svetkovini sv. Josipa: „Idite sv. Josipu! Idite blaženom Alojziju! Oni će vam pokazati put do Isusa, do Boga. A Bog jamči, iz koje god nevolje budu povikali k meni, uslišat ću ih i bit ću uvijek njihov zaštitnik. Neka Božja zaštita bude jamac našeg zemaljskog putovanja prema slavi Neba, jer na zemlji sve prestaje, a Nebo ostaje“.

„Kroz te misli šetamo Lijepom našom, od samostana sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici, od sjeveroistoka Lijepe naše i zahvaljujemo Gospodinu na časnim sestrama karmelićankama. Sjećamo se tih divnih osoba koje svakodnevno mole Boga za naše spasenje, svaki dan, cijeli život. Samostan sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici je duhovna oaza hrvatskog naroda. Kao što one mole za nas, dok molimo Krunicu sa sv. Josipom, i mi ćemo se sjećati svećenika, redovnika i redovnica, svih koji su se na poseban način posvetili za svoj vlastiti narod, iz ljubavi prema Bogu“, rekao je don Krešo.

Na medaljicama krunice nalaze se i dvije sličice grba Zrinskih i Frankopana uz koje je vezan početak štovanja sv. Josipa u hrvatskom narodu. „Spominju se i dvojica biskupa, mostarski biskup Petar Čule koji je međunarodno zaslužan za štovanje sv. Josipa na razini cijele Crkve svijeta, a vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler pokrenuo je Glasnik sv. Josipa i puno učinio u štovanju sv. Josipa u hrvatskom narodu. Spomen njih dvojice je znak raseljene Hrvatske koja nas poziva da se povežemo u duhu kao narod, bez obzira gdje živjeli. Krunica sv. Josipa bi nas trebala povezivati. Spominjem i svetište na riječkom Trsatu, naš hrvatski Nazaret, gdje je bila smještena Nazaretska kućica. U krunici spominjemo i Obrovac kao najstariju župu posvećenu sv. Josipu u hrvatskom narodu. Dobro je imati svoje početke. Dobro je otkrivati svoje korijenje, jer iz tih korijenja niču nove mladice koje bi trebale biti svježije, jače i snažnije“, poručio je don Krešo Ćirak.

Don Krešo Ćirak predstavio Krunicu sa sv. Josipom