Susret je organiziralo Povjerenstvo za promicanje laičke duhovnosti, crkvene pokrete i zajednice Zadarske nadbiskupije s povjerenikom fra Bojanom Rizvanom, drugi put u svojoj nadležnosti otkad je tom Povjerenstvu zadarski nadbiskup Milan Zgrablić povjerio petogodišnji mandat u pastoralnom poslanju mjesne Crkve.

Listopad je Gospin mjesec pa su u prvom dijelu susreta, uz prigodno razmatranje, predstavnici pet crkvenih pokreta molili radosna otajstva krunice. „Pozvani smo vidjeti Božja djela kojih smo dio da bismo postajali poslužitelji njegovog puta. Po molitvi krunice tražimo Gospinu zaštitu i pomoć, kako bismo poput Marije rasli u pouzdanju u Isusa. Krunica obnavlja naša srca i živote. Molitva krunice je poticaj da znamo prepoznati Gospodinove tragove među nama i zahvaliti mu za taj čudesan dar“, rekao je fra Bojan, koji je nakon krunice održao nagovor.

Prvi susret crkvenih zajednica i pokreta Zadarske nadbiskupije u organizaciji Povjerenstva za promicanje laičke duhovnosti održan je 27. svibnja 2023. uoči svetkovine Duhova, u katedrali sv. Stošije, ujedno i kao duhovsko bdjenje. Uz još jedan korizmeni susret, preostala dva godišnja susreta na nadbiskupijskoj razini vezana su uz proslavu zadarskih zaštitnika, sv. Šime i sv. Stošije.

„Te smo susrete shvatili i prepoznali kao potrebu i poticaj Duha Svetoga, jer snaga života Crkve jest u njenom zajedništvu. U zajednici možemo kušati milost spašenosti. Crkva je jaka koliko po zajedništvu svjedoči ljepotu i snagu Presvetog Trojstva koje se objavilo upravo kao zajedništvo osoba u ljubavi. U zajedništvu možemo vidjeti bogatstvo kojim smo blagoslovljeni i ispravno vrednovati svoje korake za Gospodinom“, poručio je fra Bojan.

Budući da će pastoralna godina u Zadarskoj nadbiskupiji biti Godina molitve, Povjerenstvo je odredilo da se kroz ovogodišnje susrete razmišlja o molitvi. „Molitva preobražava naš život, obnavlja naše srce i donosi snagu našem svjedočenju i apostolatu. U temelju svake zajednice stoji molitva, susret s Gospodinom. Bez molitve, zajednica bi se osušila“, upozorio je fra Bojan.

Otvarajući Sinodu o sinodalnosti, papa Franjo u homiliji je rekao: ‘Duh Sveti je protagonist Crkve’. „Duh Sveti izvodi svako kretanje u zajednici Crkve, donosi istinsku novost i objavljuje Radosnu vijest. Zato, u otvorenosti Duhu Svetom očituje se i naša spremnost na pokretljivost, a s druge strane, da damo novi zamah, novo svjedočanstvo i novu radost strukturama koje postoje u životu Crkve“, rekao je fra Bojan.

Kršćani su pobjednici – žive u snazi Božje pobjede!

U kontekstu blagdana Gospe od Ružarija koji je slavljen na dan toga susreta, fra Bojan je podsjetio da je u bitci kod Lepanta 1571., kršćanska flota pobijedila osmanlijsku. Za tu vojnu borbu papa Pio V. pozvao je na molitvu cijeli kršćanski svijet. „Pokazalo se kako svaku pobjedu u našem životu možemo doseći upravo molitvom. Blagdan Gospe od Ružarija podsjeća nas ponajprije da smo mi kršćani pobjednici! Mi smo pobjednici, mi smo oni koji žive u snazi pobjede. Ali, to nije pobjeda u pogledu ovoga svijeta. Nego, to je ponajprije pobjeda Božje milosti.

Apostol Pavao kaže: ‘Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?’. Kršćani su pobjednici jer su dopustili da milost upravlja njihovim koracima. Kad osoba ne dopusti svojoj sebičnoj naravi, svojim traženjima da s njom upravlja, nego je spreman svoju sebičnost oblikovati milošću, osoba postaje pobjednik. Bog tada očituje svoju pobjedu u životu. Zato, ako želim biti pobjednik, snagu za svaku borbu na ovoj zemlji valja tražiti u Nebu“, poručio je fra Bojan.

U tom kontekstu, podsjetio je da se u Knjizi Otkrivenja govori o ratu koji je nastao na Nebu i kako je anđeo Mihael zaratio sa Sotonom. „Sotona je bio pobijeđen i zbačen na zemlju. To nam svjedoči – ako mi želimo pobjeđivati na putu ovom zemljom, snagu za tu borbu ne smijemo tražiti na zemlji, nego tamo gdje je đavao pobijeđen, a to je u Nebu! Zato su kršćani ljudi koji žive svoju okrenutost prema Nebu“, naglasio je fra Bojan. I zajedništvo u crkvenim zajednicama treba predstavljati našu okrenutost k Nebu, a ne traženje svoje slave, svog uspjeha ili prepoznavanje svojih darova.

„Drugo što Bog čini u pobjedi u našem životu – kada Bog pobjeđuje, On onda ne ponižava! Mi ljudi kada jedni druge pobjeđujemo, često padnemo u napast poniziti onoga koga smo pobijedili. Kada Bog pobjeđuje u našem životu, On čovjeka preobražava i donosi istinsku novost u našem životu. Zato je dobro biti Bogom pobijeđen. Jer samo onaj tko je dao nadvladati sebe Božjom milošću, može postati novi čovjek, preobražen na sliku Gospodinovu“, poručio je fra Bojan, istaknuvši da je snaga molitve u tome da preobražava naš život. „Da znamo promijeniti svoje stavove, spremi mijenjati naše loše navike na dimenziju na koju nas Gospodin poziva“, rekao je fra Bojan. Molitva krunice koju nam Crkva daruje u svojoj domišljatosti tome nas poučava.

Mudrost znači na događaje u svom životu gledati iz Božje perspektive

„Krunica nas podsjeća kako je Marija sve događaje iz svog života pohranjivala u svom srcu i prebirala ih. Iz naše riznice sjećanja u koju pospremamo Božja milosna djelovanja, sjećamo se čudesnih zahvata koje Gospodin čini u našem životu. Sjećamo se njegove Providnosti, njegove dobrote, njegove milosti. Zato za Mariju možemo reći da je bila inteligentna žena. Inteligencija dolazi od latinske riječi inter legend, a znači, čitati unutra. Mi smo inteligentni i mudri ljudi kad događaje iz vlastitog života ne gledamo samo iz svoje perspektive, nego iz perspektive Božjeg pogleda. Mijenjamo pogled. Naš pogled se bitno mijenja jer se veže uz Gospodina i uz njegovu ljubav“, rekao je fra Bojan.

Predaja Crkve molitvu krunice naziva „sažetak evanđelja“, jer otajstva u krunici zahvaćaju sva otajstva iz Gospodinovog života. „Moleći Mariju, zapravo molimo Krista. Gospina molitva je kristocentrična molitva, sva nas usmjerava na Isusa. Jer i Marija je u potpunosti svoj život stavila na raspolaganje Bogu. Krunica je u potpunosti evanđeoska molitva. Potiče nas da živimo u svijesti Božje blizine. Zato nas krunica poučava da budemo promatrači Kristovog spasenja, ali i da shvatimo da moramo postati dionici njegovog spasenja. Mi ne gledamo samo spasenje koje je Krist učinio radi nas, nego i sudjelujemo u tom spasenju koje se nama očituje“, istaknuo je povjerenik Rizvan.

Molitva krunice uči nas i tražiti Božju volju. „Gospodnja volja nije volja moga duhovnika niti volja mojih želja. To nisu moji prohtjevi, nego volja koju želim ostvariti u skladu sa zahtjevima Kristovog srca. Da tražim što Gospodin doista želi u mom životu“, potaknuo je fra Bojan, podsjetivši na riječ apostola Petra: „Volja Gospodnja je vaše posvećenje“.

Radost kršćanina je u istini da Bog u svojoj milosti ne odustaje od nas

„Moramo naučiti moliti kako su molili sveci. Sv. Franjo zaista je u svojoj molitvi pokazao istinitost svoga obraćenja. Obraćeni čovjek ne moli ‘Gospodine, učini mi ovo ili ono’. Dođemo s hrpom svojih želja pred Gospodina i tražimo da Gospodin nešto učini za nas.

Kad je shvatio dubinu Božje ljubavi, sv. Franjo je molio: ‘Gospodine, što želiš da učinim?’. Dakle, Franjo više ne iskorištava Boga za svoje naume, nego sebe želi u potpunosti staviti u Božje naume. To je molitva kršćanina. Kršćanin ne traži nešto od Boga, nego traži da mu Gospodin objavi kako može svojim životom posvjedočiti ljubav prema Gospodinu“, poručio je fra Bojan, rekavši da nas i tome uči Marija.

„Jer, Marija se odrekla svojih vlastitih planova zato što je prihvatila Božji dar spasenja. Zato što je prihvatila spasenje koje dolazi u njenom životu. Po molitvi Zdravo Marije, krunica nas podsjeća da znamo unositi radost neba u naše životne odnose. Kršćani su svjedoci radosne milosti. Zato vlastitom vedrinom svjedočimo istinitost Radosne vijesti. Marija je bila milosti puna. Ona je u potpunosti znala da joj treba Božja milost. Ona je povjerovala tom naumu.

Ako povjerujemo da nam Gospodin daruje svoju milost, ako smo vjerni toj milosti, onda će nas ta milost i oblikovati. Radost kršćanina je u istini da Bog svojom milošću ne odustaje od nas! Zato Krist kaže: ‘Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju. Nego radujte se zato što su vam imena zapisana na nebesima’.

Radost kršćanina nije zbog uspjeha koje doživljava u svom poslanju, pa će osoba biti radosna zato što Bog svaku njenu molitvu uslišava. Ili, ako osoba misli da je snažna jer Bog udaljava neprijatelje od nje. To nije radost kršćana. Radost kršćana je iz neraskidive povezanosti s Bogom – zato što su naša imena zapisana na nebesima. Radujemo se da je naše ime urezano u dlan Božje ruke, kako kaže prorok Izaija. Radujemo se tom daru Gospodnje ljubavi i njegove milosti“,  poručio je fra Bojan.

Kad molimo krunicu, grlimo svoju budućnost

Krunica nas uči i o poniznosti Marije. „Marija je bila posve ponizna službenica zato što je nosila svijest malenosti pred Božjom veličinom. Krist je rekao da otajstva svoga Kraljevstva objavljuje malenima. Apostol Jakov kaže: ‘Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost’. Pozvani smo trajno živjeti male iskre ako želimo prihvatiti dar Božje volje“, rekao je povjerenik Rizvan.

Istaknuvši da su crkvene zajednice svjedoci Isusovog kraljevstva, fra Bojan je upozorio da oholost rađa elitizmom i zatvorenošću. „Oholost vodi tome da je osoba spremna drugoga otpisati. Crkva u jednom dokumentu kaže, ‘dovodi do geto mentaliteta’. Moramo paziti da zajednice i pokreti, baš zbog svoje vlastitosti i milosti koju primaju, ne postanu zatvoreni. Jer to postaje put u sektaštvo, u oholost“, upozorio je fra Bojan.

Kad govori o zajednicama i pokretima, papa Franjo upozorava na moguće opasnosti, a to su želja za moći i nelojalnost. To može priječiti kršćanima da postanu istinski sluge Božje drugima. Oholost je i u činjenici kad netko mora sve kontrolirati u zajednici, svaki pokret staviti pod vlastitu kontrolu. Papa upozorava da se pod krinkom služenja Bogu može služiti svom egu i priklanjati se svojoj želji za pojavljivanjem, dobivanjem priznanja od drugih.

„Pozvani smo živjeti poniznost, jer tako ćemo baštiniti dar Božje objave. Tako možemo biti njegovi suradnici. Kad je sv. Šime prigrlio Krista, sv. Šime je zapravo prigrlio svoju budućnost. To činimo kad molimo krunicu – grlimo svoju budućnost!“, poručio je fra Bojan, naglasivši da je Krist najveća svjetlost, i u tami naše smrti.

Pritom je naveo primjer osmogodišnje djevojčice Marte koja je preminula od teške bolesti za vrijeme koje nije posustajala u molitvi. Jednom je Marta fra Bojanu rekla: „Ja mislim da bismo se mi ljudi jako uzoholili kad bismo Isusu vidjeli lice. A to ne bilo dobro za nas“.

„Potrebna nam je vjera o malenosti i vjera malenih koja će znati prepoznati Krista koji nam dolazi ususret, koji će u Kristu znati prigrliti vlastitu budućnost, prihvatiti svoju sadašnjost i svoju prošlost. Neka nam to izmoli Marija i neka nam u tome pomognu susreti crkvenih zajednica, kako bi zajednice donosile radost evanđelja“, poručio je fra Bojan.

Susret je završen svjedočanstvom Ane Deković, članice Marijine legije, o djelovanju toga pokreta te što njoj znači pripadnost Marijinoj legiji po molitvi i apostolatu u pohodu bolesnih, starih, nemoćnih i drugih potreba ljudi u raznim životnim situacijama.