Fra Bojan Rizvan: Svetost se ne ostvaruje u kontroliranim uvjetima života

„Proces svetosti sastoji se od slušati, čuti i odjelotvoriti Božju riječ u svom životu“, istaknuo je fra Bojan, razmatrajući o našem vlastitom pozivu na svetost i što znači biti svet.  

Najprije, važno je razumjeti da su sveci u svom životu Božju riječ slušali. „Ali, nije dovoljno slušati Božju riječ. Jer mi se na tu riječ možemo naviknuti, ta Riječ može nam biti jedna u mnoštvu drugih riječi. Zato nije dovoljno slušati riječ. Riječ smo pozvani čuti! Istinski živimo s Gospodinom kada čujemo Riječ. Kada ta Riječ koja nam je darovana, koja je posijana u naš život, donosi rod“, istaknuo je fra Bojan.

Navješteno evanđelje o Kraljevstvu Božjem može se prevesti i u govor o svetosti. „Svetost je kao kad čovjek uzme gorušičino zrno, koje je posve malo i baci ga u svoj vrt. Ako smo spremni u vrtu našeg života, u situacijama kakve jesu, slušati i čuti Božju riječ, onda ćemo donositi i plodove svetosti“, poručio je fra Bojan. Tragom stiha iz Psalma ‘Velika nam djela učini Gospodin’, propovjednik je rekao da su „sveci ljudi koji su znali čitati djela Božja u svom životu! Oni su znali da ih Gospodin nije ostavio. Oni su znali da se Bog i danas očituje posve djelatan i moćan u njihovoj povijesti, u njihovom životu i oni su povjerovali tim Božjim djelima! Ne ide uvijek sve kako smo mi zamislili. Sveci nisu ljudi koji su imali savršene uvjete života, nego oni koji su znali trpjeti – ali, u tom svom vlastitom trpljenju, prepoznavali su Božje djelovanje“, poručio je Rizvan.

U duhu stiha “Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k’o da snivamo”, fra Bojan je istaknuo: „Onome tko se trudi živjeti sveto, njegov život će ponekad nalikovati na san, jer će vjerovati da Bog ispunjava svoja obećanja u njegovoj blizini. Izraelci se raduju zato što Bog ostvaruje ono što je rekao. To nas poučava da su sveci ljudi koji vide Božje djelo, da se to djelo ostvaruje, da se događa, da je ono stvarno, da je realno, zbiljski; da to nije nekakva priča. Nego da je to ono što nas izgrađuje! Zato su sveci ljudi koji su živjeli za Kraljevstvo Božje i bili su spremni živjeti sve što je u Kraljevstvu Božjem.“

Isus kaže da Kraljevstvo Božje ne dolazi odjedanput i neće u potpunosti sve zahvatiti, dosegnuti. Isus kaže da Kraljevstvo Božje, nakon što je sjeme bačeno u svoj vrt, uzraste i razvije se u stablo. 

„Svetost nije nešto što smo jednom postigli i onda više ne trebamo rasti u svetosti. Kao da ispunimo svoje vlastite želje, svoja očekivanja, dosegli smo  ljestvicu koju smo sebi postavili i zadovoljili smo potrebu za svetošću. Svetost je rast neprestance. Svetost znači uzrasti do mjere da se razvijemo u stablo gdje će se ptice gnijezditi po granama. Zato što drugi ljudi od moje svetosti moraju imati koristi! Drugi ljudi moraju vidjeti svetost na djelu u mom vlastitom životu“, poručio je fra Bojan, rekavši da se to očituje i u jednostavnim djelima ljubavi koja su učinjena s potpunom sviješću Božje blizine. 

„Tako se ostvaruje svetost i tako mi rastemo u svetosti našeg života – da znamo surađivati s Božjom milošću. Svetost se ne događa pod staklenim zvonom. Nisu nam potrebni sveci pod staklenim zvonom ili iz nekih rezervata. Nemamo svece iz nekog ‘uzgojenog kaveza’. Svece ne možemo ‘uzgajati’ u kontroliranim uvjetima života. Na to nas podsjeća Božja riječ. 

Zato apostol Pavao kaže kako sveci gledaju na nevolje, teškoće i probleme u svom životu. Pavao kaže da sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. To su sveci – ljudi koji znaju da patnje koje proživljavaju, bol koju trpe, ostavljenost kroz koju su ponekad pozvani proći, nije ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u njima. To je ništa prema onome što Gospodin obećava. Zato su sveci ljudi nade; nade koja je postojana, čvrsta, stabilna“, istaknuo je fra Bojan, poručivši: „Nadamo se onome što ne vidimo, što još nije u potpunosti poznato našem pogledu i srcu. Isus kaže da je u Kraljevstvu nebeskom ono što oko ljudsko nije vidjelo, što uho nije čulo i što srce nije zaželjelo. Prema tome mi koračamo!“.

Podsjetivši na Pavlovu riječ, ‘Ta u nadi smo spašeni’, Rizvan je rekao da su „kršćani sidro svog vlastitog srca i života zabacili u Kraljevstvo Božje. I sve što se događa u njihovom životu, spremni su gledati iz te perspektive, iz prizme Božjeg kraljevstva. 

Ako mi se događa neka bolna i teška situacija, da je znam vidjeti kao put i kao priliku koja će me približiti nebeskom Kraljevstvu; koja me neće udaljiti od Božje milosti, koja me neće odmaknuti od njegove ljubavi, nego će mi pomoći da baš u toj situaciji pokažem ljepotu svoje nade. Da se nadam onome što će Gospodin ostvariti za mene. Što je Gospodin već ostvario za mene – a to je da sam spašen, da sam ljubljen, da pripadam Kraljevstvu nebeskom“, ohrabrio je fra Bojan.      

Propovjednik je istaknuo i da su „svecima bili važni oslonci u životu“. „Sveci su ljudi koji imaju svojih slabosti. Sveci nisu savršeni, nisu ljudi bez ikakve mane, nego znaju svoje slabosti, manjkavosti, a žele ih istesati Božjom riječju, da postanu slični Isusu Kristu. To je naš poziv na svetost – biti što sličniji Isusu Kristu, suobličiti se njemu. Postati dionik njegove ljubavi, njegove slave, da bismo u našoj povijesti, u našem trenutku života, mogli pokazati da smo i mi darovani vječnosti“, rekao je fra Bojan, dodavši: „Ljubav prema Gospodinu izražava se klanjajući mu se i bivajući s njim u zajedništvu; donoseći svoj život pred njega, ali i očitovanjem ljubavi prema Bogu služeći onima koji su u potrebi“. 

Fra Bojan je potaknuo da vidimo sebe kao ljude koji žele izgrađivati svetost vlastitog života, „koji žele pustiti Bogu da radi na njihovom životu, koji su uočili Božja djela između sebe; da se znamo razvijati u stablo u kojem će se ptice gnijezditi po granama, dakle, da i drugi imaju ploda od naše svetosti. Tako ćemo i mi ispuniti poziv na svetost i već na zemlji, barem malo donijeti okus Neba. 

Neka to bude vidljivo u našem životu i primjetno u našoj povijesti! Jer velika nam djela učini Svesilni, opet smo radosni. Svetost se najljepše objavljuje našim osmijehom, našom radošću – da znamo unositi vedrinu u naše dane, u naše sate i u naše odnose. Tako ćemo pokazati i očitovati nadu, ljubav koju smo primili i svetost na koju smo pozvani“, poručio je fra Bojan Rizvan.