Fra Stanko je nagrađen za promociju Novalje kroz objavu niza članaka i knjiga u vezi Novalje. Član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri dr. sc. fra Stanko Josip Škunca, OFM, rođen je 17. prosinca 1937. u Novalji od oca Jurja i majke Rože r. Šanko. U Novalji je završio četverogodišnju osnovnu školu. Potom je kao franjevački kandidat u Zadru pohađao šest razreda na Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji (1949. – 1955.). Ušao je u franjevački red s godinom novicijata na Košljunu kod Punta na Krku (1955./1956.). Gimnaziju (7. i 8. razred) nastavio je pohađati u Pazinskom sjemeništu (1956./1957.). Uslijedile su dvije godine služenja vojnog roka.

Po odsluženju obveznog vojnog roka zaključio je srednjoškolsko obrazovanje, maturiravši također u Pazinu. Studij teologije upisao je 1959. i pohađao ga na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Kako je 1961. otvorena Visoka bogoslovna škola u Zadru, studenti s Primorja ondje su nastavili studij teologije. Tako je bilo i s fra Stankom, koji je tamo položio sve ispite 1964. godine. Potom se vratio na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je položio još neke dopunske predmete. Diplomirao je 1965. godine

Za đakona je zaređen 30. ožujka 1963. godine u Zadru, a za prezbitera 30. ožujka 1964. po rukama nadbiskupa Mate Garkovića. Mladu misu na staroslavenskom jeziku slavio je 12. travnja 1964. u svome rodnom mjestu Novalji na otoku Pagu. Studirao je i na Pontificium institutum altioris latinitatis pri Università Pontificia Salesiana u Rimu.  Nakon dvije godine studija položio je licencijat. Bavio se proučavanjem hrvatskoga humanističkog pjesnika Dubrovčanina Ilije Crijevića, koji je živio na prijelazu između 15. i 16. stoljeća te je s tom temom i doktorirao. Objavio je knjigu o njemu na latinskom jeziku Aelius Lampridius Cervinus, poeta Ragusinus (saec. XV). Tim je radom zapravo položio doktorski ispit 22. svibnja 1970., dobivši ocjenu magna cum laude.

Zaljubljenik i nadaren za učenje jezika, fra Stanko je svoje ljetne praznike koristio za tečajeve talijanskog, francuskog i njemačkog jezika. Po povratku u domovinu predavao je latinski i grčki jezik na Franjevačkoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Splitu (Poljud) (1970. – 1974.) i na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru (1985. – 1990.). Boraveći u franjevačkom samostanu u Puli, predavao je latinski jezik u medicinskoj školi (2002. – 2006.) te latinski i grčki jezik na Visokoj teološkoj školi „Redemptoris Mater“ (2002. – 2012.). Za potrebe prve godine učenika spomenute medicinske škole priredio je radni materijal s osnovama latinskog jezika. Kao član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri bio je gvardijan u franjevačkom samostanu sv. Antuna u Puli (1976. – 1982.), tajnik Provincije (1985. – 1997.) te gvardijan samostana sv. Frane u Zadru (2012. – 2016.).

Također, bio je župnik Župe sv. Trojice u Splitu (Poljud 1972. – 1976.; 1994. – 2000.), župnik Župe sv. Antuna u Puli (1976. – 1985.), župni vikar Župe Presvetog Srca Isusova u Zadru (1990. – 1992.), župnik Župe sv. Jakova u Trogiru (1992.– 1994.), župni vikar u Župi sv. Antuna u Puli i upravitelj svetišta Majke Božje u Šijani u Puli (2000. – 2012.). Vjeronauk je predavao u Osnovnoj školi Šime Budinića u Zadru, u Srednjoj školi Ivana Lucića u Trogiru, u Pomorskoj školi u Splitu i u Osnovnoj školi Šijana u Puli. Uključivši se u Neokatekumenski put, više od četrdeset godina je služio zajednicama toga crkvenog pokreta u spomenutim župama.

Obranivši doktorsku disertaciju, posvetio se redovničkom životu i stavio se na raspolaganje Provinciji. Osim što je pisao znanstvene radove i popularizirao znanstvene rezultate, dr. Škunca se skrbio i za arhivsko gradivo u matičnoj Provinciji sv. Jeronima. U tom se smislu 2017. pobrinuo prepisati i jezično osuvremeniti popis gradiva Samostana sv. Frane u Zadru i popis gradiva samostana u Pagu, koji je zatvoren 1899. godine.