„Đakonsko ređenje dar je ređeniku Marku, Zadarskoj nadbiskupiji, Crkvi i narodu. Događaj ređenja uvodi nas u otajstvo Božjeg plana s ljudima i podsjeća na Isusove riječi: ‘Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas izabrao i odredio da idete i rod donosite’. U rađanju zvanja uključeni su Bog i čovjek, obitelj i zajednica vjernika“, rekao je mons. Puljić.

Sveti red đakonata, prezbiterata i episkopata te sakrament ženidbe spadaju u skupinu sakramenata koji su u službi kršćanske zajednice. „Druga skupina sakramenata: krštenje, euharistija i potvrda uvode nas u puninu života s Kristom, dok treća skupina pomirenje i bolesničko pomazanje su sakramenti koji nas ozdravljaju i pomažu nam da ohrabreni idemo ovim svijetom. Svima je zajedničko da ih je ustanovio sam Isus i da im je dao spasiteljski sadržaj. Riječ sakrament označava da je govor o svetoj tajni, o otajstvu koje nam na vidljivi način govori o nevidljivim milostima i darovima koje Gospodin izobilja dijeli“, rekao je nadbiskup.

Od početka povijesti Crkve postoji posebna služba ministerijalnog svećeništva koja se povjerava onima koji služe zajednici kao njeni predvodnici i učitelji. Đakonat je prvi stupanj sakramenta Svetoga reda. Namijenjen je službi riječi i oltara te služenju braći i potrebitima.”

„Da bi to mogao činiti nepodijeljena srca, kandidat za red svetog đakonata javno odabire celibat radi nebeskog kraljevstva. Obećava da će čuvati i razvijati duh molitve, održavati bogoslužje časova te moliti za Crkvu i čitav svijet“, rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da su uz navještaj Riječi i službu oko oltara, đakoni osobito pozvani vršiti službu ljubavi poput Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi braći i potrebitima.

„Činom pranja nogu Isus je izrazio smisao svoga poslanja a služenje drugima učinio temeljnim zakonom za izgradnju civilizacije ljubavi u Crkvi i svijetu. Služenje braći je blagoslovljeno djelo, Isus je pokazao kako se to čini. No, to nije prva i najvažnija stvar pastoralnog rada. Prvo i najvažnije jest služenje Bogu. Bog neka je prvi. On je Gospodar. Jer Isus je iznad svega sluga Jahvin, a onda sluga ljudi. On je to svojim roditeljima objasnio kad su ga žalosni tražili: „Zar niste znali da mi je boraviti u kući Oca mojega“ (Lk 2,49)“, rekao je mons. Puljić, upozorivši: „Zato kada klerik, svećenik ili đakon zanemari služenje Bogu u molitvi i pobožnosti, onda se ne može tvrditi da je on služitelj braće. Onda je to samo socijalna dimenzija. Bez vertikalne dimenzije: molitve, pobožnosti, odanosti prema Bogu, nema pravog služenja drugima. Služenje drugima prožeto je prvom dimenzijom. Bogu sva čast, odanost i naša pobožnost. Nadahnuti tim mislim i duhom čovjek može biti služitelj i svojoj braći“, poručio je nadbiskup, upozorivši: „Uslijed utjecaja sekularizma i pretjeranog aktivizma postoji ozbiljna opasnost da se zanemari duhovnost i molitva koja spada u prioritetne obveze zaređenih službenika“. Đakon na ređenju dobiva brevijar koji će biti njegov molitvenik, izvor njegove duhovne snage da bi po molitvi mogao vrijedno služiti braći.

„Crkva, kao dobra majka i učiteljica, obvezuje i potiče ređenike neka tumače crkveni nauk te pobožno i vjerno slave Kristova otajstva u duhu tropleta: ‘Vjeruj  što razmatraš, druge poučavaj što vjeruješ i sam vrši ono što druge poučavaš’“, rekao je mons. Puljić, potaknuvši na molitvu da svećenici i redovnici budu vjerni i odani službenici Isusa koje prepoznajemo po njihovoj molitvi i pobožnosti.

Poželio je da Gospodin obdari đakona Marka darovima poniznosti, postojanosti i pouzdanja u Boga. „Neka i on poput Marije poniznim srcem stalno ponavlja ‘Evo službenika Gospodnjeg’. Govori, Gospodine, sluga Tvoj sluša! Neka postojanim duhom da do znanja svima da neće biti dvorjanin koji se dodvorava ljudima ovoga svijeta, niti trstike koju vjetrovi ljuljaju kamo hoće. Neka poput Ivana Krstitelja bude proročki navjestitelj Božje pravde i kraljevstva njegovog. Neka pouzdanjem u Boga poput Abrahama stupa siguran da ga on, koji ga je pozvao od utrobe majke, neće ostaviti. I neka s blaženim Alojzijem Stepincem stalno ponavlja: U Tebe sam se Gospodine pouzdao!“, rekao je nadbiskup Puljić.

Đakon Marko Vujasin

U obraćanju prisutnima na kraju mise novozaređeni đakon je rekao: „Bogu hvala je najvrjednije što mogu reći. Đakon je sluga, služitelj. Služenje je najplemenitije što možemo činiti. Zato sam zahvalan Bogu što me pozvao i što mi je udijelio milost biti služitelj i propovjednik njegove riječi“. Zahvalio je nadbiskupu Puljiću na povjerenju i podršci od prvog dana primanja među bogoslove i kandidate za sveti red. Zahvalio je odgojiteljima i poglavarima Bogoslovnog sjemeništa Družbe Isusove u Zagrebu gdje se pripremao, profesorima koji su mu bili podrška tijekom studija teologije i filozofije. Zahvalio je svećenicima, bogoslovima i sjemeništarcima koji su sudjelovali na ređenju, pakoštanskom župniku Jerolimu Lenkiću i bivšem župniku Juri Zuboviću, majci, ocu i bratu te široj obitelji, pakoštanskoj s očeve i zadarskoj s majčine strane, Pakoštancima i prijateljima koji su sudjelovali na ređenju.

Marko Vujasin rođen je 18. lipnja 1986. u obitelji Luke i Dragice rođene Knežević u župi Uzašašća Gospodinova u Pakoštanima gdje je završio osnovnu školu, a srednju Ekonomsko-birotehničku završio je u Zadru 2005. Nakon srednje škole radio je u ugostiteljstvu, u tvrtci Atlantic Grupa te u Tvornici kruha u Zadru. Godine 2009. upisao je izvanredni studij poslovne ekonomije i financija na Veleučilištu Baltazar Zaprešić koji je završio 2012. te stručni studij menadžmenta na Veleučilištu u Šibeniku koji je završio 2014. U rujnu te godine upisuje kao laik studij teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu gdje je diplomirao 2019. Želio je kroz studij, sakramentalni život i molitvu razbistriti sliku svoga poziva. Nakon višegodišnjeg razmišljanja javio se nadbiskupu s molbom da ga primi među kandidate za svećeništvo Zadarske nadbiskupije. Po završetku redovitog studija teologije sada je na pastoralnom praktikumu u sjemeništu Zmajević te sudjeluje s drugim kandidatima za ređenje na predavanjima u Pastoralnom institutu u Zagrebu.