Nadbiskup Zgrablić predvodio misu na svetkovinu Uskrsa u katedrali sv. Stošije

Uskrsni izvještaji novozavjetnih spisa govore kako živjeti s Kristom nakon njegovog uskrsnuća. „Izvještaji iz Ivanovog evanđelja i drugih evanđelista razlikuju se i prikazuju različite aspekte Isusovog uskrsnuća, čime dobivamo puniju sliku, ali govore i o različitim iskustvima života s uskrslim Kristom. No, svima je zajedničko ono temeljno: prazan grob, navještaj uskrsnuća, susret s Uskrslim. Susret s Onim kojeg odmah nisu mogli prepoznati, već kasnije po Riječi, u pripravljenoj ribi i kruhu, u lomljenju kruha. Svim piscima je zajednička nakana, a to je: uključiti čitatelja ili slušatelja u ono što pripovijedaju, kako bi njihovo iskustvo postalo i iskustvo onoga do kojega je Radosna vijest dospjela“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

U svega deset redaka uskrsnog navještaja iz Evanđelja po Ivanu, grob se spominje čak sedam puta. „Očito je grob protagonist čitavog izvještaja. Grob je spomen na osobu kojeg njeguju živi, kako bi bilo živo djelo onoga koga ljube. Našim njegovanjem spomena na Isusov život, budimo u sebi ljubav prema njegovom djelu i vršenju njegovih riječi, kako bi se Bog u nama nastanio“, rekao je mons. Zgrablić. Marija je opazila da je kamen s Isusovog groba dignut. „Gledati u grob i kamen koji je bio nad grobom slika je naše duhovnosti, naše molitve, našeg razmatranja, u kojem ćemo vidjeti kako je kamen s groba pomaknuo Onaj koji je sišao u grob naših grijeha, koji je na sebe uzeo našu krivicu, radi našeg opravdanja. Zar i mi ne kažemo nakon ispovijedi da nam je ‘kamen pao sa srca’? Božja snaga diže kamen s Isusovog i našeg groba. Gospodin je ušao u naš grob kako bi pomaknuo kamen koji nas odvaja od života“, ohrabrio je nadbiskup Zgrablić, naglasivši da je ono što Marija vidi znak nezamislivog događaja, ali stvarnoga. 

„Marija još nije razumjela da ljubav pobjeđuje smrt, da ljubav vodi do susreta s Uskrslim. Marija trči učenicima. S iskustvom Marijinog duha i nama se uputiti Isusovim učenicima. Marija trči. I nama je to učiniti bez odgađanja, žurno. Među učenicima pronaći Petra koji nosi duboko iskustvo kako Gospodin ostaje nama vjeran, unatoč našoj nevjernosti. Sresti ćemo i drugog učenika. Drugoga, ne samo kao jednoga od njih dvojice, nego i drugačijeg, Ivana, koji je na Posljednjoj večeri naslonio svoju glavu na Isusove grudi, koji je stajao s Isusovom majkom Marijom, Marijom Magdalenom i drugim ženama pod Isusovim križem, koji je sebe nazivao ‘onaj koga Gospodin ljubi’. I nama je zajedno ići na Isusov grob svega što on označava, osvjedočiti se da je prazan i poput Ivana povjerovati. I nama je upoznati Pisma koja će zagrijati naša srca kako bi nam se u ‘lomljenju kruha’ otvorile oči i kako bismo prepoznali nazočnost uskrslog Gospodina“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Razmatrajući nadalje Ivanovo evanđelje u želji da u svom životu primijenimo poruku iz iskustva susreta Marije Magdalene i uskrslog Gospodina, nadbiskup je rekao da je Marija ‘ikona’, ‘tip’ Isusovog učenika. Događaji u Marijinoj duši u Isusovoj blizini pomažu prepoznati uskrslog Učitelja.

„Marija iz Magdale stajala je pod Isusovim križem za vrijeme Isusove muke i umiranja. Marija je žena iz koje je Isus istjerao sedam zloduha. Marija je imala težak život u kojem su zle sile vladale njenom dušom. S Isusom je doživjela snagu Božje ljubavi i ljepotu slobode od ropstva zla. Marija je u kući farizeja miomirisima pomazala Isusu noge i otirala ih svojom kosom. Tada je čula Isusove riječi kako se opraštaju mnogi grijesi onome koji puno ljubi. Marija je vidjela gdje su položili Isusovo mrtvo tijelo. Marija je susrela uskrslog Gospodina“, rekao je nadbiskup, naglasivši da je život Marije Magdalene slika našeg života. 

„U uskrsnoj ispovijedi, iz naše duše Gospodin je, kao iz života Marije Magdalene, otjerao zloduhe koji su nas mučili i darovao nam slobodu djece Božje. Iskusili smo kako možemo, poput Marije, ući u Isusovo srce i biti dionici njegovog milosrđa. I nas ljubav prema Gospodinu vodi prema njegovom praznom grobu, ali i uskrsnuću“, rekao je mons. Zgrablić. 

Pojasnio je i značenje činjenice da se Isusovo uskrsnuće događa „prvog dana u tjednu“. „Prvi dan je početak stvaranja. Bog u Mariji Magdaleni i svima koji nose njeno iskustvo počinje stvarati novi život, novo iskustvo života s uskrslim Učiteljem. Marija dolazi na grob u zoru, u ‘rano ujutro, još za mraka’. Zora počinje u zadnjim trenucima noći i počecima svjetla novog dana. U zori su još zajedno tama i svjetlo. U zoru sunce već obasjava nebo, ali njegove zrake još nisu na zemlji. U Marijinoj duši je svjetlo ljubavi prema Gospodinu, ali i mrak tuge zbog odsutnosti onoga koga ljubi. Novi dan i zora je slika duše Marije Magdalene koja je spremna za susret s Uskrslim. Taj novi dan i zora je slika našeg iskustva koje nas želi voditi u suživot s Uskrslim. Marija dolazi na grob još za mraka, sama. Ljubav pobjeđuje svaki strah. Ljubav prema Gospodinu daje novu snagu ljubavi“, naglasio je nadbiskup Zgrablić. 

Uz blagdanski navješteni susret s Marijom Magdalenom, Ivan evanđelist opisuje i osobne susrete uskrslog Isusa i ljubljenog učenika Ivana, zajednički susret učenika s Uskrslim gdje su učenici, bez Tome, zatvoreni u sobi u straha od Židova te susret s uskrslim Isusom koji proglašava blaženim one koji ne vide, a vjeruju. 

„Susret koji nas čini blaženim. Uskrs nam vjerno prenosi radosnu poruku o Isusu iz Nazareta koji je pobijedio smrt i uskrsnuo od mrtvih, otvorivši nam time novu mogućnost smislenog života na zemlji i vječnu radost u nebu“, rekao je mons. Zgrablić, podsjetivši da su vjeru u uskrslog Isusa „vjerodostojno posvjedočili i svojom krvlju zapečatili apostoli, mnogi sveci, mučenici, blaženici“. Tu su nam vjeru prenijeli naši očevi i majke, djedovi i bake, mnogi naši preci; o tome svjedoče i kršćanski sakralni objekti, bogata kršćanska materijalna i nematerijalna duhovna i kulturna baština stvorena tijekom dva tisućljeća. 

Radosna vijest je da je Bog Isusa iz Nazareta pomazao Duhom Svetim i svojom snagom, jer Bog je bio s Isusom, uskrisio treći dan i dao „da se očituje svjedocima od Boga predodređenima“, očevicima, onima koji su s njime jeli i pili nakon uskrsnuća od mrtvih, kako opisuju Djela apostolska. 

„Kršćani su uvijek iznova proživljavali i ‘prvog dana u tjednu’, danu novog stvaranja, slavili Isusovo uskrsnuće, kako bi s njime srasli u život i uskrsnuće, kako bi s Kristom suuskrsli i napredovali na životnom putu prema mjestu „gdje Krist sjedi s desna Bogu“. Uvijek iznova kršćani su otkrivali i dublje uranjali u neizmjerno bogatstvo vjere koja je živa i djelotvorna u njihovom životu i po kojoj im je život „skriven s Kristom u Bogu“, kako bi se jednom u punini života „s njime pojavili u slavi““, rekao je nadbiskup, istaknuvši da vjera u činjenicu Isusovog uskrsnuća nije slijepa ili lakovjerna. 

„Vjera nam pomaže da najdublje možemo prodrijeti u stvarnost značenja događaja Isusovog uskrsnuća. Mi vjerujemo njihovim riječima, vjerujemo njihovom svjedočanstvu, gledamo njihovim očima događaj kojeg nam prenose. Ali i onaj koji je vidio i onaj koji nije vidio može nositi isto iskustvo: iskustvo da pripadamo Isusovoj ljubavi, da nas ljubav Uskrslog Gospodina obuzima kad promatramo kako je Jedan za nas umro, da živimo od njegove punine, da smo po Njemu postali ‘novo stvorenje’, da smo po Njemu pomireni s Bogom i s Njime, da nam se ne zbrajaju naše opačine, nego smo po Njemu postali dio Božje pravednosti. Iskustvo da smo po njemu postali ljubljena „djeca Božja“, da je moguć ‘novi život’ po Duhu koji rađa plodovima ljubavi, radosti, mira, velikodušnosti, uslužnosti, blagosti, dobrote, vjernosti, uzdržljivosti; iskustvo da Bogu nismo stranci, već prijatelji kojima Bog ni svoga Sina nije uskratio kako bi nam s Njime sve darovao; iskustvo da Bogu možemo klicati Abba! Oče!; iskustvo da smo suuskrsli s Kristom koji je prvina usnulih“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Poželjevši da uskrsli Isus bude „radost naših dana, nada naše budućnosti, život naše sadašnjosti i vječnosti“, nadbiskup Zgrablić svima je čestitao sretan Uskrs, poručivši: „Isus je uskrsnuo. Novi život je stvoren. Novi život nam je darovan“.

Na početku mise vjernici su obnovili krsna obećanja, a nadbiskup je puk poškropio blagoslovljenom vodom.