„Velika vrijednost drevne Ninske biskupije nisu samo njen prostor i lijepi spomenici sakralne arhitekture, umjetnine zlata i srebra Nina“, rekao je dr. Faričić. „Ninsku biskupiju činili su najprije ninski biskupi sa suradnicima svećenicima, redovnici i redovnice i Božji puk okupljen oko tih nositelja duhovnog života, ali i svih drugih sfera života, s obzirom na nekadašnji značaj religije u svim društvenim i gospodarskim strukturama“, istaknuo je dr. Faričić, rekavši da se u monografiji može prepoznati „višestoljetni trag koji je ušao u mentalni kôd stanovnika ninskog prostora“.

„Stjecajem povijesnih okolnosti, gravitacijski domet Nina se reducirao. Mlečani su sustavno razarali svoj Nin jer su Osmanlije nadirale s velikom vojskom kojoj se Mlečani ne bi bili mogli oduprijeti. Da su Osmanlije bile zauzele Nin, to bi bila njihova najzapadnija mediteranska utvrda i vjerojatno bi bila ugrozila Veneciju i druge kršćanske zemlje na Jadranu. Stoga se Venecija odlučila na drastični čin – porušila je drevni Nin da bi sačuvala svoju dominaciju na Jadranu. To rušenje Nina govori i o tome koliko je Nin bio važan, da ga je trebalo srušiti da ne bi došao u posjed neprijatelja“, rekao je dr. Faričić.

„Nin se postupno obnavljao. Nakon toga stradanja, neposredno nakon Kandijskog rata koji se vodio između Mletačke republike i Osmanskog carstva, jedan od glavnih obnovitelja života u Ninu bila je osoba izrazitih povijesnih zasluga, ninski biskup Franjo Grassi (1667.-1677.)“, rekao je predavač.

„U svom obnoviteljskom žaru, biskup Grassi velikim dijelom rezidirao je u Zadru, ali opet je bio preselio u svoju rezidenciju u Nin. Kad su drugi vidjeli, plemstvo i građani, da se vratio biskup, rekli su, ako se može biskup vratiti, onda ćemo se i mi vratiti“, rekao je dr. Faričić, naglasivši velike zasluge toga biskupa u povratku stanovnika u Nin nakon njegovog pustošenja. Drugi veliki doprinos biskupa Grassija je njegovo obnavljanje Ninske biskupije. „Imajući na umu njen domet u dijelu koji je još uvijek bio pod Osmanlijama, biskup Grassi prikupio je brojne arhivske spise i uredio Zbornik spisa koji je jedan od najdragocjenijih izvora podataka. Grassi je 1675. god. sabrao dokumente od Srednjeg vijeka sve do toga doba. On je bio pralik izvrsnog arhiviste i historiografa. Njegove nakane su bile pragmatične naravi. Zauzimao se za prava i posjede Ninske biskupije i dokazivao važnost Nina. Taj podrijetlom Talijan jedna je od najvažnijih osoba u povijesti Nina, jedan od obnovitelja Nina“, poručio je dr. Faričić.

Predavač je podsjetio i na društvene okolnosti ukidanja Ninske biskupije koje se dogodilo u kontekstu austrijske reforme kao mjere reduciranja biskupija s obzirom na njihovu brojnost, a usitnjenost mnogih malih mjesta. „Tako su ukinuli Ninsku biskupiju i pripojili je Zadarskoj nadbiskupiji, ukinuli su i druge male biskupije, na Rabu, Osoru, koje su postala Krčka biskupija. Ukinuli su Skradinsku biskupiju koja je pripojena Šibenskoj, ukinuli su Trogirsku biskupiju i podijelili je između Šibenske i Splitske, povezali su Splitsku i Makarsku nadbiskupiju, ukinuli su Korčulansku biskupiju. To je bio reformski zahvat na kojeg su jako utjecale svjetovne vlasti, zato što su pokušale u što većoj mjeri stvoriti sustav upravljanja da se crkvene jedinice podudaraju s teritorijalnim cjelinama“, kazao je predavač.

Dr. Faričić opisao je i prostorne okolnosti Nina koje su u prošlosti također uvjetovale njegov razvoj. Naime, sada je središnja, povijesna jezgra grada Nina otočić povezan s dva mosta s kopnom. Nekad je Nin u cijelosti bio otok. „Biti otok znači biti od nečega odijeljen, ali i povezan, jer je more u okruženju otoka medij komunikacije koji povezuje, a ne razdvaja. Nin je putem mora i različitih kopnenih ruta bio spojen u složeni društveni i gospodarski sustav istočne obale Jadrana, a preko toga i Sredozemlja. Nin kao otok bio je zaokružena cjelina čiji su gravitacijski dometi u prošlosti bili puno veći nego danas“, rekao je dr. Faričić, istaknuvši da je „gravitacijski domet Nina najbolje definiran nekadašnjim povijesnim granicama Ninske biskupije jer je obuhvaćao prostor ispred Velebita, ali i prostor iza Velebita“.

„U Monografiji su zapisana i svjedočanstva vrijednih duhovnih pastira koji su čak i u vrijeme Osmanlijske okupacije, u oskudici, kao ponizni radnici ne samo u vinogradu Gospodnjem, nego i među stijenama, dolazili u susret sa stanovnicima udaljenih krajeva i u vrlo rijetkim prilikama omogućavali im sakramentalnu prisutnost i povezanost s Općom Crkvom“, rekao je dr. Faričić, dodavši da su „ninski biskupi omogućili sakramentalni život ne samo u izazovnim vremenima Hrvatskog kraljevstva, nego i u još izazovnijim vremenima porobljenih katolika Hrvata u mnogim dijelovima sadašnjih Ravnih kotara i Bukovice koji su također pripadali Ninskoj biskupiji. Tada je omogućavanje sakramentalnog života bilo jedino sredstvo povezivanja, jedina poveznica toga dijela stanovništva sa zapadnom civilizacijom.“

Ninjanima je dr. Faričić poručio: „Možete biti ponosni na prošlost Nina. Nin je izgrađivao vrijedni dio Hrvatske, Jadrana, Sredozemlja. Nin je bio važna točka u povijesti i danas je odredište kulture i ugodnog života“ te zaključio da je monografija je „vrijedni izvor podataka obrađenih od strane stručnjaka različitih znanstvenih disciplina te će pomoći u očuvanju bogate kulturne baštine Nina, rekao je dr. Faričić, poželjevši da se bogato nasljeđe ninske prošlosti prenosi i budućim naraštajima“.

Uz dr. sc. Josipa Faričića, Monografiju su predstavili i ravnatelj Državnog arhiva u Zadru doc. dr. sc. Ante Gverić i pročelnik Teološko – katehetskog odjela na Sveučilištu u Zadru izv. prof. dr. sc. Zdenko Dundović, koji je i urednik Monografije.