Prvi hodočasnici 7. siječnja bili su vjernici iz gradskih župa iz dekanata Zadar Istok i Zadar Zapad. Misno slavlje predvodio je fra Nikica Devčić iz župe Srca Isusova. „Pastoralno iskustvo potvrđuje da su hodočašća prokušani način odgoja u vjeri. Ona govore i o istini da smo putnici i prolaznici na ovoj zemlji“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u poticaju svećenicima da u homilijama Devetnice govore o hrvatskim svecima i blaženicima. 

Među hodočasnicima je bio i don Dario Tičić, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na zadarskoj Belafuži.

„Kada slavimo sv. Stošiju, spominjemo i obnavljamo vjeru u našu nebesku zaštitnicu. Ona je naša vjekovna nebeska pomoćnica i zagovornica koja se ubraja u zbor svetih zadarskih zaštitnika. Kada dolazimo u katedralu, trebamo posvijestiti da je to naša kuća, naša glava. Katedrala predstavlja početak i centar Nadbiskupije, sjedište je nadbiskupa i crkva u kojoj se svi okupljamo“, rekao je don Dario istaknuvši: „Katedralna crkva je majka svih crkava u Nadbiskupiji. Stoga svaki vjernik kad dođe u katedralu, nije došao u tuđu župnu crkvu, nego došao je u svoju crkvu, u svoju katedralu. Katedrala pojačava katolicitet, naglašava jedinstvenost i zajedništvo u Kristu Isusu“. 

Aktualizirajući značenje ranokršćanske mučenice sv. Stošije za naš život, Tičić je podsjetio kako je „sv. Stošija, vjerujući u Gospodina, svoj život i sebe dala u službu onima koji su bili u potrebi, a na kraju je svoj život obilježila i svojom mučeničkom smrću. Nama sv. Stošija može poručiti da se svakog dana opredjeljujemo za Krista. Naše vrijeme nije jednostavnije ni teže od vremena sv. Stošije. Izazova je uvijek bilo, uvijek je bilo onih koji su bili za i protiv Gospodina. Živimo u vremenu koje naizgled nije raspoloženo za Gospodina, ali svako vrijeme je Gospodnje vrijeme. I svaka godina je Gospodnja godina. Onoliko će biti Gospodnje vrijeme i onoliko će biti Gospodnja godina koliko ih mi posvećujemo, da Bogu u vlastitom životu damo prednost, da bi Bog preko nas mogao djelovati u svijetu. Naše vrijeme nije teže od vremena sv. Stošije. Svako vrijeme nosi svoje breme, svoju težinu i poteškoću. Mi smo danas pozvani, poput sv. Stošije, posvećivati ovo vrijeme svojim životom, radom, primjerom, svojim djelima. Potrebni su ljudi koji će biti svjedoci svojim životom“, potaknuo je don Dario. 

Podsjetio je da se sv. Stošija kao udovica osobito afirmirala u pomaganju progonjenim kršćanima. Stošija je bila udana za muža poganina i imala je velikih problema u braku. Muž nije mogao podnijeti da je ona kršćanka, mučio ju je glađu, držao u kućnom pritvoru, zabranjivao joj je ispovijedati vjeru u Krista. Nakon njegove smrti sav bračni materijalni imetak Stošija je prodala i pohađala utamničene kršćane. „Stošija je bila zlostavljana žena. Ali bila je svjetska žena. Imala je viziju i bila je povezana s Gospodinom na poseban način. Nije bila okrenuta samo prema svom rodnom kraju, nego je putovala, tješila kršćane. Išla je od Srijemske Mitrovice do Akvileje i Rima gdje je sv. Stošiji u čast podignuta i bazilika. Ona je jedna od svetica koja se spominje u Rimskom kanonu u prvoj euharistijskoj molitvi pa možemo reći da je naša vjera u mučeništvo sv. Stošije zapisana u temelje naše Rimske Crkve“, istaknuo je don Dario. 

Sv. Stošija je mučena u Srijemskoj Mitrovici na Božić 304. U Zadarskoj nadbiskupiji slavi se 15. siječnja, nakon osmine Bogojavljenja. U Rimu pak sv. Stošija slavi se na dan Badnjaka na ponoćnoj misi u bazilici sv. Anastazije koja je u blizini Circo Massima. „Bio sam više puta u toj bazilici, jedanput i s blagopokojnim zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom. Rekli su mi da se baš na Badnjak, u osvit Božića kad je i mučena, štuje sv. Stošija. Bazilika bude puna ljudi, ali nemaju moći sv. Stošije kao Zadar. Imaju Stošijin reljef i slike“, rekao je don Dario. 

Životne teškoće Stošiju nisu zatvorile u njen svijet nego je išla naviještati Krista, tješila je kršćane. „Svaki kršćanin, ako se otvori Bogu, nije čovjek za sebe. On postaje svjetski čovjek. Ne mora biti svjetski putnik, ali svojim duhom nadilazi vrijeme i prostor. Zato je kršćanstvo posebno i zato štujemo svece. Oni su bili ljudi kao mi: grešni, slabi, ograničeni. Ali imali su antenu okrenutu prema Gospodinu. To nas privlači i vodi. Sv. Stošija i svi naši sveci, mučenici svjedoci, naši su trajni nadahnitelji da bismo i mi mogli tako ispuniti i posvetiti ovo vrijeme i prostor“, poručio je don Dario Tičić. 

Sv. Stošija je osobita zaštitnica zatvorenika i trudnica. Mole joj se mnoge trudnice i rodilje koje joj zahvaljuju za blagoslovljenu trudnoću i porod, svjedočeći da im je pomogao zagovor Stošije. Među hodočasnicima je bila i Zrinka Frakin, s mužem Vedranom roditelj sedmero djece. Petom djetetu dali su ime Stošija po sv. Stošiji, jer je baš na svetkovinu sv. Stošije Zrinka u sedmom mjesecu trudnoće saznala da nosi djevojčicu, a dotad su mislili da je dječak. Od tada se u njihovoj obitelji sv. Stošija osobito štuje. „Sv. Stošija mi je jako draga svetica jer sam se dijelom i preko naše kćeri Stošije obratila Bogu na još dublji način, ušla sam u vjeru na drugačiji način, ozbiljnije. Naša Stošija mi je bila korak više da Boga osjećam drugačije. Rado hodočastim u katedralu i draga mi je Devetnica sv. Stošiji. Stošija je moćna zaštitnica kojoj se utječem, molim i preporučam  obitelj u njene molitve“, posvjedočila je Frakin. 

Katarini Pleslić, također majci sedmero djece, koja je kao i Frakin iz zadarske župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja, Stošija je primjer i poticaj jer je bila svetica, ali i supruga. „Sv. Stošija mi je uzor kao supruga, u tome je isto nosila svoj križ. Molim njen zagovor jer vjerujem da ona razumije sve muke i križeve koje i ja nosim kao supruga i majka. Molim je za pomoć jer mi je potrebna, imam veliku obitelj i križeve koje nosim. Potreban mi je zagovor Stošije kao zaštitnice. Misli su me na misi vodile i mojoj majci koja je umrla baš na svetkovinu sv. Stošije, a majka mi je urezala temelje prve vjere. Koliko mi je bilo teško te godine, znala sam da će sv. Stošija zagovarati moju majku i da je kod Gospodina“, rekla je Pleslić.

Nakon mise hodočasnici su u pokrajnjoj lađi katedrale pohodili moći sv. Stošije koje se nalaze u mramornom sarkofagu kojega je dao izraditi zadarski biskup Donat u 9. st., koji je i dobio moći sv. Stošije na dar zbog svoga posredovanja u postizanju mira između Bizanta i Franaka, odnosno Istoka i Zapada.