Predstavljen zbornik „Novi Direktorij za katehezu: izazov katehezi i pastoralu danas“

Zbornik su predstavili urednici doc. dr. sc. s. Marijana Mohorić, SCJ s Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru i prof. dr. sc. Mario Oscar Llanos, SDB, dekan Fakulteta odgojnih znanosti na Papinskom sveučilištu Salesiana u Rimu te prof. dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Sveučilišta u Osijeku. Izdavač Zbornika je Sveučilište u Zadru, a suizdavači su Papinsko sveučilište Salesiana u Rimu i Nacionalni katehetski ured HBK.

U Zborniku su objavljeni radovi s međunarodnog znanstvenog simpozija o temi Novi ‘Direktorij za katehezu’ – Izazov katehezi i pastoralu danas’ koji je 24. i 25. rujna 2021. održan na Sveučilištu u Zadru. Taj je Simpozij organizirao Teološko – katehetski odjel Sveučilišta u Zadru. Suorganizatori Simpozija bili su Papinsko Sveučilište Salesiana, Fakultet odgojnih znanosti, (Institut za Katehetiku), Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Katedra religijske pedagogije i katehetike) i Teološki Fakultet Sveučilišta u Ljubljani (Katedra za pastoralnu teologiju i homiletiku).

U Zborniku su objavljeni radovi 23 autora koji su bili predavači na tom Simpoziju. Raspoređena su u tri dijela koji odgovaraju tri dijela iz Direktorija za katehezu. Radovi obrađuju različite teme iz Direktorija, opsežnog dokumenta Crkve  objavljenog 2020., s naglascima učiteljstva pape Franje. „Značajnijim smatram obogaćenje izvora kateheze, praćenje katehetskih procesa koji bi trebali biti više personalizirani i formacije kateheta, što je papa Franjo nadopunio Motuproprijom Antiquum Ministerium koji je uslijedio nakon Direktorija“, rekla je dr. Mohorić.

Dr. Mohorić predstavila je sadržaj 12 radova napisanih na hrvatskom jeziku

U prvom dijelu Zbornika naslovljenom ‘Kateheza u evangelizacijskom poslanju Crkve’ koji govori o katehezi u misijskom poslanju Crkve, dva rada ističu nove poglede na stare izvore kateheze. Tiču se Svetog Pisma kao glavnog izvora kateheze i liturgije. U radu ‘Vjera u Isusa Krista kao odgovor Bogu koji se objavljuje. Novi Direktorij za katehezu u svjetlu Ivanova evanđelja’ Arkadiusz Krascki utvrđuje utemeljenost smjernica Direktorija u Svetom Pismu.  Vinka Bešlić (‘Liturgija i kateheza – međusobna prožetost za obnovljene modele evangelizacije’) ističe potrebu prožetosti kateheze i liturgije, čija povezanost otvara putove inkulturaciji u novim okolnostima i stvaranju obnovljenih modela, nadahnutih na starokršćanskim temeljima katehetske prakse.

U drugom dijelu ‘Katehetski procesi u službi kršćanske formacije’ su radovi o katehezi koja odgaja i procesima koji tome služe, osobito u inicijaciji vjere i permanentnoj katehezi. Direktorij za katehezu promatra katehezu u kontekstu cjelokupnog procesa evangelizacije i definira je kao dinamičnu i složenu stvarnost u službi Riječi Božje. „Ona je pratnja, odgoj i obrazovanje u vjeri, uvodi u slavlje otajstva, rasvjetljuje i tumači ljudski život i povijest’ i trebala bi obuhvatiti različite situacije kršćanskog života u svijetu“, rekla je dr. Mohorić.

Franjo Podgorelec (‘Kateheza je poglavito „duhovna aktivnost“) ističe da je termin duhovnosti dosta zastupljen. Smatra da u katehezi treba nadići višestoljetnu rastavu između dva čina vjere: sadržaja vjere i prianjanja uz osobu Isusa Krista: „Nakon višestoljetne isključivosti bavljenja objektivnim činom vjere u teologiji, i u katehezi, ne bi trebalo ići u drugu krajnost naglašavajući iskustvo kao dominantnu vrstu spoznaje”. Antun Volenik autor je rada ‘Suradnja psihologije religije i pastoralne psihologije u evangelizacijsko-katehetskom procesu’.

Denis Barić (‘Kateheza odraslih – referentna točka svake kateheze’) tumači da je Direktorij za katehezu približio važnost odrasle dobi u katehetskom djelu Crkve. Ukazuje na kategorije odraslih kojima treba biti usmjeren odgoj u vjeri i od kojih bi i Crkva trebala učiti odgajajući u vjeri. Jadranka Garmaz i Silvana Burilović Crnov (‘0d pasivnog do promotivnog pristupa katehezi obitelji’) obrađuju jednu od „tabu-tema hrvatske katehetike koje se i u praksi i u teoriji rijetko religijsko-pedagoški istražuje i elaborira“, a to je kateheza u obitelji, s obitelji. Antonia Dokoza  (‘Uloga baka i djedova u prenošenju vjere’) govori o njihovoj ulozi u prenošenju vjere novim generacijama, unucima, čiji učinak ovisi o privrženosti toga odnosa. Pilot program rada s krizmanicima ‘Živa vatra’ opisao je Bruno Petrušić u radu ‘Program priprave za sakrament potvrde Živa vatra’ kojeg su osmislili stručnjaci okupljeni oko izdavačke kuće Salesiana.

U trećem dijelu zbornika ‘Putovi inkulturacije kateheze u mjesnim crkvama’, dakle, u konkretnom kontekstu, Ana Thea Filipović u radu ‘Odnos kateheze i kulture u novom Direktoriju za katehezu – teološke pretpostavke i kritička analiza’ primjećuje povećanu osjetljivost Direktorija na značenje kulture u katehezi te nedosljedno uvažavanje značenja interkulturne teologije i ekleziologije za odnos kateheze prema kulturi. Damir Šehić (‘Kateheza „digitalne epohe“ pred izazovima nove antropologije’) ističe da Direktorij prepoznaje veliki izazov kateheze u suvremenoj kulturi koja ugrožava dostojanstvo ljudske osobe. Tehnokratska paradigma digitalne kulture potpuno mijenjaju pogled na čovjeka. Tadej Stegu (‘Misijsko obraćenje institucija u svjetlu novog Direktorija za katehezu’) pojašnjava “zahtjev nutarnjeg obraćenja institucija koji ne dotiče samo vanjski i organizacijski vid katehetske djelatnosti, nego stavlja u središte pitanje identiteta crkvene zajednice koja je pozvana na pastoralno obraćenje“. Andrej Šegula autor je rada ‘Novi Direktorij za katehezu u kontekstu slovenske katehetske prakse’.

Autori radova istaknuli su potrebu ažuriranja katehizacije na temeljnim izvorima kateheze kako bi ona mogla biti odjek Riječi u procesu sazrijevanja vjere. “Tim izvorima u novom Direktoriju pridružila se i kultura čiji je suvremeni izričaj jedan od razloga nastanka novog Direktorija koji potiče obraćenje pastorala” rekla je dr. Mohorić. Istaknula je važnost svjedočkog prijenosa vjere, potrebu da kateheza prati sazrijevanje mentaliteta vjere u dinamici transformacije, što je duhovno djelovanje. Nužna je interdisciplinarna suradnja više područja znanosti u praćenju procesa inicijalne i permanentne kršćanske formacije, poručila je dr. Mohorić.

Dr. Llanos predstavio je sadržaj 11 radova na talijanskom i engleskom jeziku

Novi Direktorij za katehezu Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije kojeg je 2020. odobrio papa Franjo trebao je biti izdan jer „50 godina direktoriji prate katehetsku praksu i katehetiku, prilagođavajući je vremenu, pozivu i službi vjeroučitelja. Novi Direktorij govori o konkretnim pastoralnim izazovima današnjice: suvremenim kulturnim promjenama, globalizaciji i digitalnoj kulturi, novim naznakama biskupskih sinoda i Učiteljstva Katoličke Crkve, različitim dobima i kulturnim kontekstima te teorijsko-praktičnim potrebama koje zahtijeva naše vrijeme”, rekao je dr. Llanos.

U radu ‘Directory for Catechesis: History, structure and keys to understanding’ Miguel López Varela, jedan od urednika novog Direktorija za katehezu, predlaže povijesne aspekte, strukturu i ključeve za njegovo razumijevanje. Bile su tri faze izrade i brojne redakcije dokumenta. Aktualna verzija je misionarski usmjerena. Struktura slijedi navještaj riječi, početak i sazrijevanje vjere, rađanje kršćanskog života. Logika nadahnuća je logika utjelovljenja, navještenja, prebivanja i usidrenja. Ključevi za čitanje Direktorija su kristocentrični i ekleziološki, pneumatološki, misionarski i kerigmatski, teološki, katekumenski, zajedničarski, dijaloški i kulturološki. Uzroci nastanka Direktorija su društveno-kulturni (za digitalnu kulturu), teološko-crkveni (u sinodskom hodu), povijesno-crkveni (prijenos katehetske odgovornosti na Papinsko vijeće za novu evangelizaciju)  i povijesno-katehetski (20. obljetnica Općeg Direktorija za katehezu, 1997.).

U radu ‘L’identità della catechesi nel nuovo Direttorio per la catechesi’, Giuseppe Ruta govori o identitetu kateheze prema novom Direktoriju u instruktivno-spoznajnom i odgojnom kontekstu, s naznakama humanističkih znanosti u odnosu Crkva – katehete – kateheza. Flavio Placida (‘Parola di Dio e catechesi: un rapporto naturale alla luce del nuovo Direttorio per la catechesi’) analizira plodan i međuovisan odnos između Božje riječi i kateheze. Drugi vatikanski koncil želio je značajnu prisutnost Božje riječi u katehezi kako bi ponudio putove inicijacije prema Bibliji te spoznaji i ljubavi Kristovoj. Kateheza je u službi Riječi, povratak na izvore kako bi sadašnjost bila plodna; Crkva je „velika živa kateheza“ Riječi koja nastavlja govoriti.

Elvis Ražov (‘The reality of salvation, as presented in the new Directory for Catechesis’) analizira teme spasenja, otkupljenja i oslobođenja kako ih donosi Direktorij, u kontekstu aktualnih misijskih i katehetskih izazova. Među njima su dijalog sa svijetom, ekumenski dijalog i nova ekološka svijest. Caterina Ciriello (‘La formazione dei catechisti. L’importanza della formazione spirituale e della prassi del discernimento per una lettura evangelica dei ‘segni dei tempi’) potiče katehete da ozbiljnom formacijom pokažu svijetu radost evanđelja. Za plodnu katehezu zahtijeva se obraćenje kateheta, teološka, ​​duhovna, ljudska i kulturološka priprema te molitva kao izvor života. Kateheza zahtijeva čitanje znakova vremena, ali ključan je stav hrabrog i kreativnog katehete.

Mario Oscar Llanos (‘The „vocational background“ of catechesis in the new Directory for Catechesis’) ističe da Direktorij sadrži elemente brige o zvanju za katehezu. Pojašnjava odgojnu intervenciju usmjerenu na samospoznaju, na odnos s Bogom i drugima u dijalogu, na inicijaciju u poslanje i razradu životnog projekta (planiranje) i na vjernost Bogu (razvijanje) kroz pratnju, slušanje, provjeru. Za zvanje i formaciju kateheta predlažu se kriteriji: duhovnost, cjelovita formacija, pratnja, iskustvena pedagogija, dinamika rada u skupini. Ubaldo Montisci (‘La catechesi come atto educativo. Le indicazioni del Direttorio per la catechesi’) ističe da Direktorij predstavlja ‘lakmus papir’ za aktualne katehetske trendove u svijetu. Smatra da bi se iskustvo trebalo bolje vrednovati kako bi kateheza postala istinsko učenje. Dokument je kerigmatske naravi i naglašava odgojnu dimenziju kateheze.

Antony Christy Lourdunathan (‘The dialogical enterprise within Ecclesial Catechesis. An apprasial of the perspective of dialogue in the Directory for Catechesis’) poručuje da evangelizacijska kateheza kao unutarcrkveni i crkveno-globalni proces mora biti vođena stavom dijaloga na svim razinama. Direktorij nudi četiri perspektive dijaloga: instrumentalnu, pedagošku, teološki okvir i antropološki poticaj. David Kraner (‘L’aspetto del processo comunicativo nella catechesi della cultura digitale’) pojašnjava komunikacijski model primjeren Crkvi i društvu ukazujući na pet komunikacijskih modela: institucionalni, društveno-participacijski, sakramentalni, kerigmatski i dijaloški. Smatra da Crkva mora dati prednost dijalogu u duhu razlučivanja i dijaloški integrirati digitalni ‘teritorij’ u crkveni.

Marijana Mohorić (‘Un possibile contributo del Direttorio per la catechesi al rinnovamento della catechesi in Croazia – alcune considerazioni prospettiche alla luce degli orientamenti normativi’) pojašnjava da kateheza mora biti pozorna na znakove vremena, situaciju sugovornika, ulogu odnosa i osjećaja, na interes koji daje smisao životu. Prema Direktoriju, kriteriji za katehezu su misijska duhovnost, cjelovita i trajna narav procesa, laboratorijska i grupna dinamika, briga za odnose, integracija kateheze u organsko dušobrižništvo, a partikularne Crkve moraju imati zadnju riječ. Analizirajući kanonske odredbe katehetskog poučavanja, Klara Ćavar i Marija Džinić (‘Comparison of the canonical provisions for catechetical instruction and the new Directory for Catechesis’) poručuju da su naznake Direktorija utemeljene na zakonu. Osobito su odgovorni rimski prvosvećenik, roditelji, biskup, biskupske konferencije i svi pastiri.

„Direktorij je pozoran na suvremenu stvarnost. Karakterizira ga odgojno-obrazovni generativni pristup katehetskom djelovanju i u živom je odnosu s Božjom riječju, spasiteljskim djelom i crkvenim normama. Jasan je o zadaći formacije kateheta, usmjeren prema osjetljivosti za zvanja i integrativno poima katehezu u pastoralnom kontekstu. Uključuje dijalošku komunikaciju s odjekom u hrvatskoj katehezi“, rekao je dr. Llanos, poželjevši da djelatnici kateheze pronađu entuzijazam i metodologiju primjerenu sadašnjoj epohalnoj promjeni.

Poruke nadbiskupa Zgrablića i Puljića te novoizabranog rektora dr. Faričića

Susret je počeo molitvom koju je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Nadbiskup smatra da je Zbornik važan osobito za dijecezanske svećenike i vjeroučitelje u pastoralu. „U Crkvi postoje različite karizme, redovi žive svoju karizmu. Osobitom karizmom dijecezanskih svećenika smatram pastoral; to se od njih očekuje, u tome trebaju rasti i dati se, njegovati način prijenosa vjere i naučenoga u teologiji vjernicima u Crkvi“, rekao je mons. Zgrablić. Zahvalivši Teološko-katehetskom odjelu na priređivanju toga djela važnoga za širu javnost, poželio je da se taj „dragocjeni, poticajan, motivirajući sadržaj i sredstvo za rad u pastoralu“ predstavi svećenicima i vjeroučiteljima.

Zbornik sadrži Predgovor mons. dr. Želimira Puljića i uvod urednika zbornika. Prisutnima se obratio i mons. Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-Makarske nadbiskupije. Novi Direktorij za katehezu (2020.) treće je izdanje Direktorija: prvi je objavljen 1972. za vrijeme Pavla VI., a drugi 1997. za vrijeme Ivana Pavla II.

Mons. Puljić istaknuo je kako se papa Franjo, čijom je pobudnicom Evangelii Gaudium nadahnut novi Direktorij, „ne umara govoriti da je Crkva suputnica onih koji Boga traže”. U tom suputništvu Papa nudi načela kojima se treba voditi i u katehezi: načelo „vrijeme je važnije od prostora” omogućuje „raditi polako i na duge staze. Pri tome ne treba biti previše „zaokupljen izravnim rezultatima” nego „čekati silazak Duha Svetoga”.

„Budući da postoji opasnost živjeti u stvarnosti u kojoj postoji samo riječ, slika i retorika, Papa ističe da je ‘stvarnost važnija od ideja’. To traži izbjegavati ‘praznu retoriku, etičke sustave lišene dobrote i intelektualne rasprave lišene mudrosti’. Papa tumači da zbog toga narod teško razumije političare, nerijetko i vjerske vođe, jer ‘zapeli su u carstvu čistih ideja i sveli politiku ili vjeru na retoriku’”, rekao je mons. Puljić. Načelo „cjelina je veća od sastavnih dijelova” potiče „usklađivati lokalno s globalnim”, da ne upadnemo u krajnosti: postati dio „slijepih putnika iz posljednjeg vagona” ili dio „folklornog muzeja koji ponavlja uvijek iste stvari”.

Potaknuvši da Zbornik bude korisno sredstvo u katehizaciji, mons. Puljić je poželio neka Direktorij „nadahne evangelizatore da zanosno i bez straha, poput prvih apostola, navješćuju čudesna djela Božja, sa zahvalom što im je Crkva povjerila tako važnu, svetu i odgovornu zadaću”.

Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru ove godine će proslaviti deset godina svoga djelovanja kao sastavni dio Sveučilišta u Zadru, podsjetio je doc. dr. sc. Zdenko Dundović, ravnatelj toga Odjela. „Naš Odjel ima prigodu biti vrelo katoličkog nauka i pritom ništa ne oteti znanosti. Dapače, primjenjivati spoznaje u znanosti i na njenom tragu pokazati što Bog od nas hoće”, rekao je dr. Dundović.

Na predstavljanju su bili i prof. dr. sc. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru i novoizabrani rektor prof. dr. sc. Josip Faričić, ujedno voditelj Ureda za izdavaštvo zadarskog Sveučilišta koji se obratio prisutnima.

Sveučilište u Zadru baštini tradiciju najstarijeg sveučilišta iz 1396., Generalnog učilišta dominikanskog reda, osnovanog u ovom dijelu Europe gdje žive Hrvati. „To Sveučilište bilo je zasnovano na studijima teologije i filozofije. Zanimljivo, kad je 1806. ukinuto za vrijeme francuske uprave, ta se uprava, iako visoko laicizirana, nije usudila ukinuti studij bogoslovije pa je na Centralnom državnom sveučilištu bio i bogoslovni studij. Nakon ukidanja toga studija, tradiciju visokog školstva u Zadru baštinila je Bogoslovija u Zadru koja je djelovala do 1960.-ih godina”, rekao je dr. Faričić.

Sada Sveučilište u Zadru obuhvaća 27 sveučilišnih odjela. Među njima je vrijedan primjer Teološko – katehetski odjel koji je u 10 godina djelovanja u sklopu Sveučilišta gotovo svake godine organizirao znanstveni skup, uglavnom međunarodni. „Gotovo svake godine Odjel je objavio najmanje jednu knjigu, a znanstvenici na tom Odjelu objavili su mnoge znanstvene publikacije u Hrvatskoj i svijetu. Na taj način, s drugim kolegama teoloških studija u Hrvatskoj, doprinosili su razvoju toga važnog ogranka znanosti”, rekao je dr. Faričić. S Teološko-katehetskim odjelom moguće je kombinirati i druge znanstvene discipline. „To potvrđuje da je moguće otvarati teologiju i katehetiku drugim znanstvenim disciplinama i primijeniti obilje iz drugih disciplina u katehetici. U tom smislu, Zbornik je vrijedno ostvarenje i navjestielj budućih znanstvenih i publicističkih pothvata Teološko-katehetskog odjela koji se pripremaju”, poručio je dr. Faričić.